GRAD Biškek u Kirgistanu (središnja Azija) bio je 2002. četiri dana domaćin Svjetskog summita o planinama. Bio je to prvi međunarodni sastanak posvećen zaštiti planina. Želja pokretača tog projekta bila je da 2002. godina obilježi “početak novog razdoblja u kojem će ljudi postati svjesni prave vrijednosti planina”.

Na summitu je jednoglasno usvojena strategija zaštite planina, koja sadrži smjernice za sve one koji su zainteresirani za očuvanje planinskih predjela. Ciljevi te strategije su “unapređenje života ljudi u planinskim zajednicama, zaštita planinskih ekosustava te racionalnije korištenje prirodnih bogatstava”.

Otad je postignut određen pomak nabolje. Osnivaju se nacionalni parkovi radi očuvanja prirodnih ljepota i biološke raznolikosti. U mnogim dijelovima svijeta organizacije za zaštitu prirode u određenoj mjeri uspijevaju zaustaviti devastaciju okoliša. Na Summitu u Biškeku pokrenuta je i inicijativa za uklanjanje nuklearnog otpada s planina u Kirgistanu. Taj vrlo otrovni materijal mogao bi zatrovati izvore vode iz kojih se snabdijeva 20 posto stanovnika središnje Azije.

Međutim, poteškoće povezane sa zaštitom planina i dalje su nepremostive. Naprimjer, kanadske su vlasti 1995. donijele zakon o eksploataciji šume kako bi zaštitile preostale kišne šume u Britanskoj Kolumbiji. No kontrole koje su uslijedile nakon toga pokazale su da su kompanije za sječu šume u pravilu ignorirale taj zakon te su nastavile sjeći šume čak i na najstrmijim padinama. Godine 1997. zakon je ublažen pod pritiskom drvne industrije, za koju je navodno bio prestrog.

No ekonomski interesi nisu jedina prepreka očuvanju planina. U završnoj deklaraciji Summita u Biškeku istaknuto je kako rat, siromaštvo i glad također doprinose nemilosrdnom uništavanju planinskih ekosustava. Stoga će planine zajedno s ostatkom planeta i dalje ispaštati sve dok ne budu odstranjeni svi temeljni uzroci uništavanja okoliša.

Premda situacija nije nimalo sjajna, razlog za optimizam ipak postoji. Svemogući Bog potpuno je svjestan svega što se događa s onim što je stvorio. Biblija kaže da su “njegove visine gorske” (Psalam 95:4). Njemu je stalo i do životinja koje žive u planinskim područjima. Prema Psalmu 50:10, 11 Jehova kaže: “Jer su moje sve gorske zvijeri, i stoka po planinama na tisuće. Znam sve ptice po gorama, i krasota poljska preda mnom je.”

Može li Bog spasiti ono što je već prilično uništeno? Naravno da može! Biblija kaže da je on ‘podigao kraljevstvo koje se dovijeka neće rasuti’ (Danijel 2:44). Imenovanom Vladaru te nebeske vlasti, Isusu Kristu, jako je stalo do Zemlje i svih njenih stanovnika (Priče Salamunove 8:31). On će uspostaviti mir na Zemlji, okončat će svaki oblik iskorištavanja i izrabljivanja te popraviti svaku štetu koja je nanesena našem planetu (Otkrivenje 11:18).

Ukoliko i vi čeznete za takvim rješenjem, nesumnjivo ćete se i dalje moliti da ‘dođe Božje kraljevstvo’ (Matej 6:9, 10). Ta će molitva sigurno biti uslišana. Božje Kraljevstvo uskoro će okončati svaku nepravdu i ispraviti svaku štetu koja je nanesena Zemlji. To će biti vrijeme kad će se sve planine ‘radovati’ (Psalam 98:8).