PLANINE mogu u nama pobuditi snažne osjećaje, što je pred više od stotinu godina otkrio i sam John Muir. Njihova veličanstvenost izaziva u nama duboko divljenje, njihova nas priroda očarava, a mir opušta. Svake godine milijuni ljudi odlaze u planine kako bi uživali u predivnim prizorima koji nas opuštaju. “Planine su predmet vječnog divljenja i vječno nadahnuće svakom ljudskom društvu i kulturi”, izjavio je Klaus Toepfer, izvršni direktor Programa Ujedinjenih naroda za okoliš.

No ni planine više nisu što su nekad bile. Njihova nepristupačnost vjekovima ih je uvelike štitila od prekomjerne eksploatacije. Međutim, planinama sada prijeti opasnost. “I ta posljednja područja nedirnute prirode sada brzo nestaju uslijed razvoja poljoprivrede, infrastrukture te utjecaja nekih drugih po njih štetnih faktora”, navodi se u jednoj nedavnoj izjavi Ujedinjenih naroda za tisak.

Na planinska područja otpada velik dio Zemljinog kopna. O prirodnim bogatstvima tog područja ovisi polovina svjetskog stanovništva. Planine su i dom milijunima ljudi. One nam pružaju daleko više od prekrasnog idiličnog prizora od čije nam ljepote zastaje dah. Pogledajmo što je to.

▪ SPREMNICI VODE. U planinama izviru najveće rijeke na svijetu i najveći dio zaliha vode na Zemlji dolazi s njih. Naprimjer, dvije ogromne rijeke u Sjevernoj Americi, rijeka Colorado i Rio Grande, vodu dobivaju uglavnom iz planinskog lanca Stjenjaka. U južnoj i istočnoj Aziji, gdje živi otprilike polovina svjetskog stanovništva, većina stanovnika vodu dobiva iz ogromnih planinskih lanaca Himalaje, Karakorama, Pamira i Tibeta.

“Planine, ti vodeni tornjevi svijeta, presudne su za opstanak života na Zemlji i za dobrobit svih ljudi”, objašnjava Klaus Toepfer i dodaje: “Sve što se zbiva na najvišim planinskim vrhovima odražava se na život u nizinama, rijekama i jezerima, pa čak i u moru.” U mnogim dijelovima svijeta planine zimi zadržavaju snijeg da bi u proljeće i ljeto polako oslobađale njegovu životodajnu vlagu. Čak i u sušnim dijelovima svijeta voda za navodnjavanje često dolazi s udaljenih planina na kojima se topi snijeg. Šume na obroncima planina poput spužve upijaju i zadržavaju kišu kako ne bi izazvala katastrofalne poplave, već polako otjecala u rijeke.

 ▪ STANIŠTA BILJNOG I ŽIVOTINJSKOG SVIJETA I ČUVARI BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI. Zabačenost i nepovoljni uvjeti za bavljenje poljoprivredom utjecali su na to da su ljudi manje naseljavali planinska područja. Zahvaljujući tome planine su postale utočište mnogim biljnim i životinjskim vrstama koje su možda već izumrle u nizinskim predjelima. Naprimjer, u Nacionalnom parku Kinabalu u Maleziji, koji je površinom manji od New Yorka, raste 4 500 biljnih vrsta. To je preko 25 posto u odnosu na broj biljnih vrsta koje rastu na cijelom području Sjedinjenih Država. Opstanak velikog pande u Kini, kondora u Andama, snježnog leoparda u središnjoj Aziji i još mnogih drugih vrsta kojima prijeti istrebljenje također ovisi o opstanku njihovih planinskih staništa.

Prema pisanju časopisa National Geographic, neki su ekolozi izračunali da “preko 30 posto poznatih kopnenih biljaka i kralježnjaka živi na manje od 2 posto površine našeg planeta”. Velik broj biljnih i životinjskih vrsta “naguran” je na malenim područjima još nedirnute prirode koja su velikim dijelom sačuvana u planinskim krajevima. Biološka raznolikost koja je sačuvana na tim područjima od velike je koristi za sve nas. Naime, neke najvažnije poljoprivredne kulture potječu od samoniklih biljaka koje još uvijek rastu u planinskim predjelima — kukuruza koji raste na visoravnima Meksika, krumpira i rajčice koji rastu na peruanskim Andama i pšenice koja raste na Kavkazu.

▪ REKREACIJA I LJEPOTA. Planine su čuvari prirodnih ljepota. One skrivaju veličanstvene vodopade, prekrasna jezera i neke od najljepših krajolika na svijetu. Stoga ne čudi da se 30 posto svih zaštićenih područja na Zemlji nalazi u planinskim područjima i da su ta mjesta postala omiljena turistička odredišta.

Milijuni posjetitelja iz svih dijelova svijeta stižu čak i u vrlo udaljene nacionalne parkove. Naprimjer, mnogi su spremni proputovati ogromne udaljenosti da bi vidjeli planinu McKinley, najviši vrh Sjeverne Amerike, koja se nalazi u Nacionalnom parku Denali na Aljaski. Mnogi odlaze u Veliku rasjednu dolinu kako bi se divili veličanstvenim planinama Kilimandžaru i Meruu ili promatrali nepregledna krda divljih životinja koje žive na području između te dvije impresivne planine. Mada mnoge planinske zajednice imaju koristi od tog velikog priliva turista, njihov nekontrolirani dolazak mogao bi ugroziti opstanak tih krhkih ekosustava.

Kroz stoljeća stanovnici planina naučili su kako preživjeti u surovim uvjetima. Na obroncima planina napravili su terase na kojima se još uvijek, i nakon 2 000 godina, uzgaja poljoprivredne kulture. Pripitomili su divlje životinje, primjerice ljame i jakove (tibetsko govedo), koje mogu podnijeti surove uvjete života na visokim nadmorskim visinama. Osim toga, znanje koje posjeduju ti ljudi moglo bi biti od neprocjenjive važnosti za očuvanje planina, o kojima svi ovisimo.

“Stanovnici planina jedini su čuvari još uvijek nedirnutih prostranstava u udaljenim  predjelima svih kontinenata”, objašnjava Alan Thein Durning iz Worldwatch Institutea. “Njihovo poznavanje prirode (...) može se mjeriti sa znanjem koje je pohranjeno u knjižnicama suvremene znanosti.” No te je žive “knjižnice” potrebno čuvati jednako brižno kao i ostala planinska bogatstva.

Pod pokroviteljstvom Programa Ujedinjenih naroda za okoliš, godina 2002. bila je proglašena međunarodnom godinom planina. Kako bi se što bolje istaknulo u kolikoj je mjeri čovječanstvo ovisno o planinama, pokretači te akcije smislili su slogan “Svi smo mi stanovnici planina”. Cilj akcije bio je povećati svjesnost ljudi o tome kolika opasnost prijeti planinama te iznaći način da ih se zaštiti.

Razloga za zabrinutost svakako ima. “Na planine se često gleda kao na bogate izvore prirodnih bogatstava, a premalo se pažnje poklanja problemima s kojima se suočavaju njihovi stanovnici te održivosti njihovog ekosustava”, izjavio je jedan od govornika na Međunarodnom summitu o planinama koji je 2002. održan u Biškeku, glavnom gradu Kirgistana.

Zbog čega planinama prijeti opasnost i koji problemi pogađaju ljude koji žive na njima? Zašto se njihovi problemi tiču svih nas?