Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Pogled u svijet

Pogled u svijet

Kako se vodenkonj štiti od sunca?

“Vodenkonji nemaju dlaku koja bi ih štitila od sunca, ali zato njihova koža izlučuje tvar koja je slična preparatima koje ljudi koriste za zaštitu od sunca”, piše londonski list The Independent. Znanstvenici iz Kyota (Japan) analizirali su izlučevinu koja je uzeta s kože jednog vodenkonja iz zoološkog vrta u Tokiju te su otkrili da ona štiti kožu od tropskog sunca i prljavštine. Ta ljepljiva i bezbojna tvar s vremenom poprimi crvenu, a zatim smeđu boju, da bi na kraju postala nalik gustoj plastičnoj masi. Kad poprimi smeđu boju, gubi svojstva lužine te postaje jaka kiselina, koja djeluje kao izvrstan antiseptik. Taj smeđi premaz ujedno štiti kožu od sunca, upijajući ultraljubičaste zrake kao što to čine i kozmetički preparati koje koriste ljudi. Međutim, kozmetičke kompanije sigurno neće u skoroj budućnosti lansirati na tržište kreme i losione na bazi te tvari koju izlučuju vodenkonji, zaključuju novine. Neće to učiniti zato što u svijetu ima premalo vodenkonja i što tvar koju oni izlučuju ima vrlo neugodan miris.

Dizanje utega — lijek protiv depresije u poznim godinama

Jedno istraživanje pokazuje da “kod starijih ljudi dizanje utega može smanjiti depresiju za 50 posto”, piše list Australian. Stoga dizanje utega može kod starijih osoba biti jednako djelotvoran način suzbijanja depresije kao i terapija lijekovima, kaže gerijatar Nalin Singh iz bolnice Royal Prince Alfred u Sydneyu. Istraživanje u kojem je sudjelovalo 60 muškaraca i žena čija je prosječna dob 72 godine pokazalo je da se čak i kod ispitanika koji su radili vrlo lagane vježbe “depresija ublažila za 30 posto, jednako kao i kod osoba koje nisu dizale utege nego su se liječile standardnim medicinskim metodama”, piše The Australian. Osim što pomaže u borbi protiv depresije, dizanje utega jača “stare kosti i mišiće, pomažući starijim osobama da izbjegnu padove. Takva fizička aktivnost ujedno pomaže u borbi protiv artritisa, dijabetesa i visokog krvnog tlaka”, pišu novine. Dr. Singh kaže da se dizanje utega “treba predložiti svim pacijentima, a naročito starijim osobama, kao jedan od glavnih načina liječenja depresije”.

Televizija uči ružnom ponašanju

Jedno je istraživanje pokazalo da “gledanje televizijskih sapunica potiče djecu da se ružno ponašaju, primjerice da ocrnjuju i ogovaraju druge iza njihovih leđa, šire glasine, izazivaju svađe i služe se prijetnjama”, piše londonski The Times. Rezultati tog istraživanja koji su predstavljeni članovima Britanskog udruženja psihologa pokazuju da kod adolescenata postoji “izrazita veza” između gledanja takvih oštrih verbalnih napada na televiziji i ružnog ponašanja u stvarnom životu, pišu novine. U najgorim sapunicama zabilježeno je prosječno 14 kleveta i slučajeva ogovaranja po satu. Sarah Coyne, docentica sa Sveučilišta Central Lancashire (Engleska), zabrinuta je zbog toga što se takve verbalne napade “uvijek iznova” prikazuje kao nešto opravdano, privlačno ili nešto što donosi nagradu, a time se mladima daje loš primjer.

Dugoročne posljedice ishrane s malo ugljikohidrata

Dijete koje se temelje na minimalnom unosu ugljikohidrata mogu vam pomoći da se oslobodite suvišnih kilograma, no stručnjaci još uvijek vrlo malo znaju o dugoročnim posljedicama takvih dijeta. Neki istraživači smatraju da ishrana bogata proteinima može prouzročiti smetnje u radu jetre i bubrega, osteoporozu i druge ozbiljne zdravstvene probleme. “U ishrani siromašnoj ugljikohidratima većina ukusnih jela — kao naprimjer juneći file u umaku od jaja — sadrži puno zasićenih masti koje dovode do začepljenja krvnih žila (...), jednog od glavnih uzroka srčanih bolesti i moždanog udara”, piše časopis Time. S druge strane, dr. David Katz s Fakulteta javnog zdravstva Sveučilišta Yale ističe: “Brojna istraživanja pokazala su da se ishrana bogata vlaknima i složenim ugljikohidratima, koje nalazimo u voću, povrću, mahunarkama i cjelovitim žitaricama, povezuje s dugovječnošću, trajnim gubitkom kilograma, smanjenjem opasnosti od raka, kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa i želučano-crijevnih bolesti te općenitim poboljšanjem zdravstvenog stanja.”

Obojene skulpture

“Arheolozi i povjesničari umjetnosti nisu skloni odbaciti gledište da su čuvene mramorne skulpture”, primjerice one koje potječu iz antičke Grčke, “bile potpuno bijele”, piše njemački časopis Spektrum der Wissenschaft. “Međutim, postoje jasni dokazi da su skulpture bile obojene živim bojama.” Unatoč tome što se u drevnim zapisima spominje da su skulpture bile obojene i što su na nekim skulpturama pronađeni ostaci boje, učenjaci nisu tome obraćali pažnju. No nedavno je istraživanjem zaštitnog premaza na nekim skulpturama otkriven indirektan dokaz da se mramorne skulpture ipak bojalo u nekoliko boja. Pigmenti raznih boja razgrađuju se različitom brzinom, tako da su neki dijelovi skulpture bili duže izloženi djelovanju vjetra, vode i drugih vanjskih utjecaja. Budući da nisu svi dijelovi bili jednako dugo izloženi vanjskim utjecajima, nisu ni jednako uništeni, što navodi na zaključak da je skulptura bila obojena raznim bojama. Izgleda da su “Grci i Rimljani smatrali da je skulptura potpuno dovršena tek kad je obojena”, zaključuje se u izvještaju.

Kameleonov jezik

Što kameleonu omogućava da munjevitom brzinom isplazi jezik i ulovi plijen? “Tajna je u mehanizmu nalik opruzi koji ima veliku potencijalnu energiju, slično kao savinuta poluga katapulta prije lansiranja”, piše časopis New Scientist. Znanstvenici su već i prije znali da kameleon ima u jeziku ovojnice koje okružuje mišić ubrzivač. No sada su nizozemski istraživači na temelju usporenih videosnimki otkrili da svega 200 tisućinki sekunde prije nego što isplazi jezik “kameleon aktivira mišić ubrzivač kako bi akumulirao energiju u ovojnicama, slažući ih jednu u drugu kao dijelove teleskopa. Kad kameleon krene u napad, akumulirana energija može se osloboditi za samo 20 tisućinki sekunde, što mu omogućava da u tren oka isplazi jezik” kako bi uhvatio plijen.

Britanci ne vjeruju u Boga

U jednoj anketi kojom je obuhvaćeno 10 000 ispitanika iz deset zemalja ustanovljeno je da Velika Britanija spada “u zemlje (...) s najmanjim brojem ljudi koji kažu da vjeruju u Boga i idu u crkvu”, piše londonski list The Times. Premda je u Velikoj Britaniji 46 posto ispitanika reklo da je uvijek vjerovalo u Boga, samo su dvije zemlje, Rusija i Južna Koreja, imale manji postotak ispitanika koji su se izjasnili kao vjernici. Dok je u Nigeriji, Indoneziji i Libanonu preko 90 posto ispitanika izjavilo kako vjeruje da je njihov bog jedini pravi Bog, u Velikoj Britaniji to je izjavilo samo 30 posto ispitanika. U većini zemalja preko 80 posto ispitanika složilo se s tvrdnjom da vjera u Boga čini ljude boljima, no među Britancima se s time složilo samo 56 posto ispitanika. U Indoneziji je čak 99 posto ispitanika reklo kako vjeruje da je Bog stvorio svijet. U Sjedinjenim Državama to je reklo 85 posto ispitanika, u Meksiku 83 posto, a u Velikoj Britaniji svega 52 posto. Na pitanje da li bi u svijetu bilo više mira kad ne bi bilo religije, u Sjedinjenim Državama potvrdno je odgovorilo 6 posto ispitanika, u Indiji 9 posto, u Izraelu 11 posto, a u Velikoj Britaniji čak 29 posto!