Idi na sadržaj

Idi na kazalo

“Mogu li se zatvorenici promijeniti?”

“Mogu li se zatvorenici promijeniti?”

To je pitanje bilo postavljeno na naslovnoj stranici časopisa “Probudite se!” od 8. svibnja 2001. Mnogi čitatelji izrazili su cijenjenje za tu seriju članaka, koja je sadržavala izvještaj o biblijskom obrazovnom djelu koje Jehovini svjedoci provode u saveznoj kaznionici u Atlanti (Georgia, SAD). Slijedi nekoliko izvadaka iz brojnih pisama koje smo dobili.

▪ “U zatvoru sam već osam godina i mogu reći da je biblijsko obrazovno djelo koje Jehovini svjedoci provode u zatvorima uistinu vrlo djelotvorno. Dok sam bio u kaznionici u Atlanti, imao sam divnu priliku kontaktirati s pet osoba koje su spomenute u tim člancima. Njihova ljubav i podrška mnogo su mi značile. Zahvalan sam svoj braći koja jednako kao i oni pokazuju ljubav prema nama koji smo pogriješili, ali se nastojimo popraviti i biti bolji ljudi.” (R. J.)

▪ “Nalazim se u kazneno-popravnoj ustanovi u kojoj je Jehovinim svjedocima iz obližnje Dvorane Kraljevstva dozvoljeno održavanje izvrsnog obrazovnog programa. Jedan se zatvorenik već krstio, a ja, koji sam bio isključen iz kršćanske skupštine, sada sam ponovno primljen. Još mnogi zatvorenici proučavaju Bibliju. Vrlo je ohrabrujuće znati da smo i mi dio tog svjetskog obrazovnog djela. Kako li je divno služiti Jehovi ma gdje bili!” (J. M.)

▪ “Godine 1970. dospio sam u zatvor zbog zločina koji nisam počinio i u njemu proveo 14 godina. Tamo sam počeo proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Iskrenost tih ljudi i njihovo zanimanje za nas duboko su me se dojmili. Nakon što sam izašao iz zatvora, nastavio sam proučavati i ubrzo se krstio. Ponekad sam još uvijek frustriran i ljut zbog nepravde koja mi je nanesena. No tada razmišljam o tome da će Jehova uskoro okončati svu nepravdu i patnje. Zatvorenici se mogu promijeniti ako prihvate biblijsku pouku. Oni mogu biti zahvalni našoj revnoj braći koja žrtvuju svoje vrijeme kako bi im pomogla. Ja sam im neizmjerno zahvalan.” (R. S.)

▪ “Kad sam došao u zatvor, pušio sam, drogirao se, psovao i nisam imao nikakvog poštovanja prema autoritetu. Također sam bio član bande. Povrh svega toga, bio sam isključen iz kršćanske skupštine. Sada sam ponovno primljen i dobro napredujem. Zahvaljujući istini već se sada osjećam kao slobodan čovjek!” (I. G.)