ČAK i pod najboljim životnim okolnostima mladost može biti vrlo burno razdoblje života. U pubertetu se kod mladih javlja mnoštvo novih osjećaja. Osim toga, svakodnevno su izloženi pritisku nastavnika i svojih vršnjaka. A tu je i neumoljiv utjecaj televizije, filmova, svijeta glazbe i Interneta. Zbog svega toga mladost se u jednom izvještaju Ujedinjenih naroda opisuje kao “stresan i tjeskoban period odrastanja”.

Nažalost, mladi često nemaju dovoljno životnog iskustva da bi se zrelo nosili s tim stresom i tjeskobom (Priče Salamunove 1:4). Bez ispravnog vodstva svojim načinom života lako mogu nauditi sami sebi. Naprimjer, u istom izvještaju UN-a stoji: “Istraživanja pokazuju da se sa zloupotrebom droge često počne u tinejdžerskoj ili ranoj zreloj dobi.” Isto se može reći i za druge oblike devijantnog ponašanja, kao što su nasilno vladanje i slobodni spolni život.

Roditelji koji smatraju da se takvo što događa samo među siromašnima ili među pripadnicima određenih etničkih skupina često se jako iznenade. Problemi s kojima se suočavaju mladi ne poznaju ekonomske, socijalne i rasne razlike. “Ako malodobnog prijestupnika zamišljate kao 17-godišnjeg pripadnika neke manjinske skupine iz sirotinjske četvrti čija majka živi od socijalne pomoći, onda niste u toku s onim što se dešava oko vas”, piše Scott Walter. “Današnja problematična djeca mogu biti bijele rase, mogu potjecati iz srednjih, pa čak i viših slojeva društva, mogu biti daleko mlađa od 16 godina i, na kraju krajeva, to mogu biti i djevojčice.”

No zbog čega toliko mnogo djece upada u probleme? Nisu li se i prijašnje generacije mladih suočavale s teškim i iskušavajućim okolnostima? Jesu, no mi danas živimo u razdoblju koje Biblija opisuje kao “kritična vremena s kojima se teško izlazi na kraj” (2. Timoteju 3:1-5). Stoga se današnji mladi suočavaju s određenim promjenama i pritiscima koji su svojstveni samo ovom vremenu. Pogledajmo o čemu se radi.

Osvrnimo se na promjene u obiteljskom životu. “Preko 30 posto djece u Americi doživjet će da im se roditelji razvedu prije nego što napune 18 godina”, navodi časopis Journal of  Instructional Psychology. Slično je i u drugim zapadnim zemljama. Djeca roditelja čiji se brak raspada često proživljavaju vrlo bolne emocije. “Djeca čija se obitelj nedavno raspala”, navodi Journal, “u pravilu slabije uče i teže se uklapaju u društvo od djece čija je obitelj na okupu ili djece koja već duže vrijeme žive samo s jednim roditeljem ili u obitelji u kojoj je jedan od roditelja pomajka ili poočim. (...) Povrh toga, razvod roditelja često loše utječe na djetetovu emocionalnu stabilnost i njegov osjećaj samopoštovanja.”

Prilike u obitelji izmijenile su se i uslijed toga što danas sve više žena radi. Jedna studija o maloljetničkom prijestupništvu u Japanu pokazala je da je roditeljima lakše brinuti se o djeci kad je jedan od njih kod kuće nego kad su oba zaposlena.

Istina, u mnogim obiteljima roditelji su prisiljeni raditi kako bi osigurali barem osnovna sredstva za život. Isto tako, roditelji koji oboje rade mogu djeci priuštiti lagodniji život. No postoji i druga strana medalje: Milijuni djece vraćaju se iz škole u prazne kuće i stanove. A kad roditelji i stignu, obično su preumorni ili preopterećeni zbog problema na poslu. Što je posljedica toga? Roditelji posvećuju sve manje pažnje mladima. “Naša obitelj nikad nije na okupu”, tužno je izjavio jedan tinejdžer.

Mnogi smatraju da to loše utječe na mlade. “Vjerujem da je način na koji roditelji pristupaju odgoju djece u posljednjih trideset godina odgovoran za to što su današnja djeca otuđena, zatvorena i neposlušna te imaju problema s učenjem”, kaže dr. Robert Shaw. “Današnje materijalističko društvo koje stavlja prevelik naglasak na uspjeh naprosto tjera  roditelje da rade previše i troše previše, ne ostavljajući im vremena za aktivnosti koje bi im omogućile da se zbliže s djecom.”

Osim toga, djeca čija oba roditelja rade često su velik dio vremena prepuštena sama sebi, a bez roditeljskog nadzora mladi mogu lako upasti u nevolje.

Promjene u stavu roditelja prema odgoju također se odražavaju na današnje mlade. Dr. Ron Taffel otvoreno kaže kako se mnogi roditelji “odriču svog autoriteta”. Zbog toga mladi odrastaju bez gotovo ikakvih pravila ili smjernica u pogledu svog ponašanja.

Čini se da je takav stav roditelja prema odgoju ponekad posljedica njihovih loših iskustava iz djetinjstva. Stoga oni ne žele biti strogi prema svojoj djeci, već im prvenstveno žele biti prijatelji. “Bila sam previše popustljiva”, priznaje jedna majka. “Moji su roditelji bili jako strogi, pa sam ja htjela biti drugačija. No pogriješila sam.”

Koliko daleko znaju otići neki roditelji? List USA Today piše: “Jedno novije ispitivanje u kojem je sudjelovalo gotovo 600 tinejdžera iz New Yorka, Texasa, Floride i Kalifornije koji se liječe od ovisnosti o drogi pokazalo je da je 20 posto njih drogu uzimalo zajedno s roditeljima, a oko 5 posto drogu je — obično marihuanu — i dobilo od roditelja.” Kako je moguće da roditelji postupe tako neodgovorno? Jedna je majka priznala: “Rekla sam kćerki da je bolje da drogu uzima kod kuće nego negdje gdje ne vidim što radi.” Drugi se pak nadaju da će im to pomoći da se “zbliže” s djecom.

Mladi su izloženi i snažnom utjecaju medija. Istraživačica Marita Moll kaže kako je jedno istraživanje pokazalo da mladi u Sjedinjenim Državama u prosjeku dnevno provedu 4 sata i 48 minuta gledajući televiziju ili sjedeći za kompjuterom.

Je li to doista toliko štetno? U jednom članku časopisa Science pisalo je kako je “šest vodećih stručnih udruga u Sjedinjenim Državama”, među kojima je i Američko medicinsko udruženje, došlo do jednoglasnog zaključka kako je “nasilno ponašanje kod neke djece” povezano s nasiljem u medijima. “No unatoč tom nepodijeljenom sudu stručnjaka”, stajalo je dalje u časopisu, “ljudi kao da ne shvaćaju da nasilje u medijima vodi do još nasilnijeg društva.”

Uzmimo za primjer muzičke spotove. Roditelji su često šokirani eksplicitnim prizorima nasilja i seksa koji se prikazuju u nekim spotovima. Može li to doista utjecati na ponašanje tinejdžera? Jedno istraživanje u kojem je sudjelovalo 500 studenata pokazalo je da “pjesme koje govore o nasilju potiču agresivne misli i osjećaje”. Jedno drugo, isto tako novije istraživanje, pokazalo je da kod “tinejdžera koji rado gledaju ‘gangsta’ rap spotove, u kojima se prikazuju seks i nasilje, postoji veća vjerojatnost da usvoje takvo ponašanje”.  To istraživanje, u kojem je sudjelovalo preko 500 djevojaka, pokazalo je da su djevojke koje stalno gledaju takve spotove češće fizički napadale profesore, češće završavale u zatvoru te su imale više seksualnih partnera.

Posljednjih godina kompjuteri također vrše snažan utjecaj na razmišljanje mladih. “Broj osobnih računala u kućanstvima drastično je porastao zadnjih nekoliko desetaka godina”, piše časopis Pediatrics. ‘U Sjedinjenim Državama kompjuter posjeduje preko 65 posto obitelji s djecom školskog uzrasta (6-17 godina). Postotak djece u dobi od 3 do 17 godina koja u svom domu imaju kompjuter porastao je s 55 posto, koliko ih je bilo 1998, na 65 posto godine 2000.’ Isti trend prisutan je i u mnogim drugim zemljama.

No mladi ne trebaju posjedovati kompjuter da bi se služili njime. S tim u vezi jedan istraživač kaže kako “otprilike 90 posto djece i mladih od 5 do 17 godina koristi kompjuter, a 59 posto koristi i Internet”. To mladima pruža nevjerojatne mogućnosti u pogledu pristupa informacijama, što je jako dobro ako se kompjuterom služe mudro i uz ispravan nadzor odraslih. No, nažalost, mnogi roditelji uopće ne vode računa o tome kako njihova djeca koriste kompjuter.

Tome u prilog govori i ono o čemu je istraživačica Marita Moll pisala u časopisu Phi Delta Kappan, a vezano je za jedno istraživanje u vezi s korištenjem Interneta koje je provedeno 2001. Tamo je stajalo kako je “71 posto roditelja izjavilo da zna ‘prilično mnogo ili dovoljno’ o tome kako njihova djeca koriste Internet. Međutim, kad je djeci postavljeno isto pitanje, 70 posto ih je reklo da njihovi roditelji znaju  ‘vrlo malo ili čak ništa’ o tome.” Isto je istraživanje pokazalo da je “30 posto 9-godišnjaka i 10-godišnjaka posjećivalo privatne pričaonice i pričaonice za odrasle. Kod 11-godišnjaka i 12-godišnjaka taj je postotak bio još veći i iznosio je 58 posto, kod 13-godišnjaka i 14-godišnjaka 70 posto, a kod mladih od 15 do 17 godina 72 posto. (...) U jednom ispitivanju koje je provedeno u Velikoj Britaniji u vezi s korištenjem Interneta kod kuće, gotovo 15 posto roditelja priznalo je da nema pojma što njihova djeca gledaju na Internetu.”

Mladi koji bez nadzora surfaju po Internetu lako mogu doći u doticaj s pornografijom. No to nije jedina opasnost. Ranije citirani dr. Taffel kaže: “Naša djeca sklapaju prijateljstva u školi i preko Interneta, što znači da puno vremena provode s djecom koju mi uglavnom ne poznajemo.”

Današnji mladi doista se suočavaju s pritiscima i problemima koji su prijašnjim generacijama bili potpuno strani. Stoga nimalo ne iznenađuje što se mnogi ponašaju na način koji zabrinjava. Može li im se kako pomoći?