MASIVNI zidovi na kojima nema prozora okružuju njenu impresivnu rezidenciju. Na ulazima u rezidenciju stoje vratari u sjajnim ružičastim frakovima, crvenim prslucima i s crnim cilindrima na glavi. Kamerama se diskretno prati njene posjetitelje. Tko je ta “Stara dama iz Ulice Threadneedle” i zašto joj je potrebna takva zaštita?

“Stara dama” jedna je od najvećih financijskih ustanova na svijetu — Engleska banka. No kako je banka dobila tako neobično ime? Ulica Threadneedle nalazi se u dijelu Londona u kojem su nekad bila sjedišta mnogih cehova. Naziv Threadneedle (što na engleskom znači “šivaća igla”) vjerojatno potječe od tri igle na grbu iglarskog ceha. Stotinjak godina nakon osnutka banke političar i dramatičar Richard Sheridan opisao ju je u parlamentu kao “vremešnu damu koja živi u slavnom i starom gradu”. Karikaturistu Jamesu Gillrayu odmah se svidjela ta ideja, pa je nacrtao karikaturu na kojoj je banku prikazao kao staru damu. Tako je Engleska banka dobila nadimak Stara dama iz Ulice Threadneedle.

U 17. stoljeću zlatari su vodili većinu bankarskih poslova u Londonu. To je relativno dobro funkcioniralo sve dok kraljevi iz dinastije Stuart nisu počeli posuđivati novac, ali ga nikad nisu vraćali. Vodeći bankari koji su poslovali sa zlatom na kraju su bankrotirali, a državi je hitno trebao novac jer je ušla u rat s Francuskom.

Kad su 1689. na vlast došli Vilim III i njegova žena Marija II, smatralo se da što prije treba osnovati državnu banku čiji bi zadatak bio upravljati državnom imovinom i prikupljati financijska sredstva. Podneseni su razni prijedlozi, a parlament je, unatoč snažnom protivljenju nekih članova, prihvatio prijedlog škotskog trgovca Williama Patersona. Građani Londona bili su zamoljeni da posude banci određenu svotu novca — država se nadala da će na taj način prikupiti 1 200 000 funti. Zauzvrat bi im država plaćala 8-postotne kamate i dala im određeni broj dionica Engleske banke. Novac je prikupljen za dva tjedna i tako je 1694. osnovana Engleska banka.

Četrdeset godina kasnije banka je preseljena u zgradu u Ulici Threadneedle. Danas se banka nalazi u zgradi koja je sagrađena u 1930-ima, ima šest katova i ogromne trezore koji se nalaze duboko pod zemljom. Čitav kompleks zauzima površinu od 12 000 četvornih metara.

U početku je banka svojim klijentima koji su joj donosili funte, šilinge i penije izdavala rukom pisane potvrde o primitku novca. Svatko tko bi taj vrijednosni  papir donio u banku mogao ga je ponovno zamijeniti za zlato ili kovani novac. Naravno, kad bi svi klijenti htjeli podići sav novac u isto vrijeme, banka bi mogla propasti. Nekoliko puta to se zamalo i dogodilo. Tako je 1797. zbog rata s Francuskom ponovno došlo do velike krize u cijeloj zemlji. Kad su ulagači u panici počeli podizati ušteđevinu, banka je ostala bez novca. Stoga je iduće 24 godine morala umjesto zlata izdavati novčanice male nominalne vrijednosti. U tom je razdoblju banka dobila nadimak Stara dama iz Ulice Threadneedle. Novčanice koje je banka izdavala umjesto zlata bile su tiskane na brzinu, pa ih se lako moglo krivotvoriti, no u ono vrijeme to se vrlo strogo kažnjavalo. Preko 300 ljudi obješeno je zbog krivotvorenja novca.

Banka je umalo propala i zbog jednog drugog razloga. Kad su 1780. u Londonu izbili nemiri, pobunjenici su pokušali zauzeti zgradu banke. Od tog vremena pa sve do 1973. svake je noći četa vojnika patrolirala oko zgrade u kojoj se čuva državno zlato.

U 19. stoljeću britanska funta postala je najstabilnija valuta na svijetu, a novčanice Engleske banke imale su veliku vrijednost. No to se promijenilo kad je započeo Prvi svjetski rat. Rat je donio velike izdatke i uzrokovao tešku krizu u zemlji. Među ljudima je zavladala panika i mnogi su htjeli zamijeniti papirnati novac za zlato, tako da je ubrzo ponestalo zlatnika. Stoga je banka zamijenila zlatnike novčanicama male nominalne vrijednosti. Tako se zauvijek prestalo koristiti zlatnike u svakodnevnoj trgovini. Godine 1931. Velika Britanija u potpunosti je napustila takozvani zlatni standard, što je značilo da vrijednost funte sterlinga više nije bila vezana za točno određenu količinu zlata.

Kroz čitavu svoju povijest Engleska banka bila je u privatnom vlasništvu. Međutim, 1946. sve je njene dionice preuzela država.

Engleska banka je središnja banka Velike Britanije. Ona vodi brigu o gospodarskim interesima države, utvrđuje monetarnu politiku i određuje kamatne stope, vodeći računa o stabilnosti valute. Engleska banka ima i druge klijente, među kojima su poslovne banke i središnje banke drugih zemalja. U njenim podzemnim trezorima čuva se državno zlato. Engleska banka ujedno nadzire proizvodnju novih novčanica u jednoj strogo čuvanoj tiskari izvan Londona.

Poslovno središte Londona nalazi se blizu “središta svijeta” — nultog meridijana koji se uzima kao polazna točka za određivanje vremenskih zona. Engleska banka jedna je od najvažnijih ustanova u tom dijelu grada koji nikad ne spava. Ono što se događa u toj banci snažno utječe na financijske ustanove u čitavom svijetu. “Stara dama iz Ulice Threadneedle” i dalje drži konce u svojim rukama i strogo pazi na državni budžet.