KAD je apostol Pavao u Listri izliječio hromog čovjeka, mnoštvo je povikalo: “Bogovi su postali kao ljudi i sišli su k nama!” Pavla su nazvali Hermesom, a njegovog suradnika Barnabu Zeusom (Djela apostolska 14:8-14). U Efezu je srebrar Demetrije upozorio da će se “hram velike božice Artemide smatrati za ništa” dopusti li se Pavlu da i dalje propovijeda (Djela apostolska 19:24-28).

Ljudi koji su živjeli u prvom stoljeću — kao i mnogi danas — obožavali su ‘one koji se nazivaju “bogovi”, bilo na nebu bilo na zemlji’. Pavao je čak rekao da “ima mnogo ‘bogova’ i mnogo ‘gospodina’”. No potom je objasnio da “za nas zapravo postoji jedan Bog, Otac” i da je ‘jedan Gospodin, Isus Krist’ (1. Korinćanima 8:5, 6).

Premda Isus nikad za sebe nije rekao da je Bog, Izaija ga u svom proročanstvu naziva “Bog silni” i “knez mira”, ukazujući na to da ga je Jehova imenovao za vladara. U istom proročanstvu Izaija dalje kaže: “Bez kraja će rasti [njegova] vlast i mir” (Izaija 9:6, 7). To znači da će Isus kao “knez”, sin Velikog Kralja, Jehove, služiti kao Vladar nebeske vladavine ‘Svemogućeg Boga’ (2. Mojsijeva 6:3).

Pa ipak, netko bi se mogao pitati: ‘U kom je smislu Isus “Bog silni”? Zar nije i apostol Ivan rekao da je Isus Bog?’ U prijevodu Biblije izdavačke kuće Stvarnost/Kršćanska sadašnjost u Ivanu 1:1 stoji: “U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga — i Riječ bijaše Bog.” Neki na osnovi toga tvrde da je “Riječ”, koja je rođena na Zemlji kao Isus, sam Svemogući Bog. Je li to točno?

Kad bi se na temelju ovog retka zaključilo da je Isus Svemogući Bog, to bi bilo u suprotnosti s prethodnom izjavom, koja kaže da ‘Riječ bijaše kod Boga’. Netko tko je “kod” nekoga ne može biti taj netko. Zbog toga mnogi biblijski prijevodi u tom retku prave jasnu razliku između Riječi i Svemogućeg Boga. Naprimjer, prijevodi Novi svijet i The Emphatic Diaglott (interlinearni prijevod Benjamina Wilsona) kažu da je ‘Riječ bila bog’. Iz ovih se prijevoda može zaključiti da Riječ nije poistovjećena sa samim Bogom. Za Riječ se kaže da je “bog” (pisano malim slovom) zbog njenog visokog položaja koji zauzima među Jehovinim stvorenjima. U ovom slučaju izraz  “bog” zapravo znači “moćan”. Prijevod An American Translation Powisa Smitha i Edgara Goodspeeda taj dio retka prevodi još jasnije, navodeći da je “Riječ bila božanske prirode”.

Sličnu konstrukciju na grčkom jeziku srećemo u još nekim biblijskim recima, kao što su Djela apostolska 12:22 i 28:6. Ti reci pokazuju da takva upotreba izraza “bog” ne znači da je osoba na koju se taj izraz odnosi Svemogući Bog, Jehova. Naprimjer, kad se Herod Agripa I javno obratio mnoštvu, ono je počelo uzbuđeno vikati da je to božji glas. A kad je Pavao preživio ugriz zmije otrovnice, ljudi su rekli da je on bog. Stoga je govoriti o Riječi kao o ‘bogu’, a ne o ‘Bogu’, posve u skladu i s grčkom gramatikom i s biblijskim učenjima (Ivan 1:1).

Pogledajmo što je Ivan dalje u prvom poglavlju svog Evanđelja rekao za “Riječ”. “Riječ je postala tijelo i prebivala je među nama”, napisao je, “i gledali smo njegovu slavu, slavu kakva pripada [ne Bogu, nego] jedinorođenome od oca.” Dakle, “Riječ”, koja je postala tijelo, živjela je na Zemlji kao čovjek Isus i ljudi su je vidjeli. To znači da Riječ, odnosno Isus, nije mogla biti Svemogući Bog, za kojeg Ivan kaže: “Nijedan čovjek nikada nije vidio Boga” (Ivan 1:14, 18).

‘No zbog čega je onda Toma povikao “Moj Gospodin i moj Bog!” kad je vidio uskrsnulog Isusa?’ netko bi mogao pitati. Kao što smo već spomenuli, Isus je bog u tom smislu što je božanske prirode, no on nije Otac. Isus je neposredno prije toga rekao Mariji Magdaleni: “Uzlazim svojem Ocu i vašem Ocu, svojem Bogu i vašem Bogu.” Prisjetimo se i toga zašto je Ivan napisao Evanđelje. Tri retka nakon ovog izvještaja o Tomi Ivan je objasnio da ga je napisao kako bi ljudi “vjerovali da Isus jest Krist, Sin Božji”, a ne sam Bog (Ivan 20:17, 28, 31).

Očito postoji više bogova. Neki od njih spominju se u Bibliji. No oni koji su u davnim vremenima vidjeli Jehovinu moć uzviknuli su: “Jehova je Bog, Jehova je Bog” (1. Kraljevima 18:39). Međutim, postoji još jedan moćni bog. Biblija kaže: “Bog ovoga svijeta posve [je] oslijepio nevjerničku pamet” (2. Korinćanima 4:4, St).

U noći prije svoje smrti Isus je tri puta upozorio učenike na tog boga, nazvavši ga ‘vladarem ovog svijeta’. Isus je rekao da će taj moćni vladar, odnosno bog, “biti izbačen van” (Ivan 12:31; 14:30; 16:11). Tko je taj bog i nad kojim svijetom vlada?

On je nitko drugi nego buntovni anđeo, Sotona Đavo. Kako to znamo? Biblija objašnjava da je Sotona kušao Isusa tako što mu je pokazao “sva kraljevstva svijeta i njihovu slavu, i rekao mu: ‘Sve ću ti ovo dati ako padneš i izvršiš mi čin obožavanja’” (Matej 4:8, 9). Da je Sotona ponudio Isusu nešto što nije bilo njegovo, to ne bi bilo nikakvo iskušenje. Stoga je apostol Ivan s pravom rekao: “Cijeli svijet leži u vlasti zloga” (1. Ivanova 5:19).

Sjetimo se da je Isus obećao da će ‘vladar ovog svijeta biti izbačen van’ (Ivan 12:31). Ustvari, bit će uništen i ovaj svijet i njegov vladar jer je apostol Ivan napisao da “svijet prolazi”. No također je dodao: “Onaj tko vrši Božju volju ostaje zauvijek” (1. Ivanova 2:17). Pogledajmo sada kakav veličanstveni naum ima jedini pravi Bog te kako i mi možemo imati udjela u tom naumu.