U POSLJEDNJIH nekoliko desetljeća Hollywood je postao veliki proizvođač filmskih hitova koji ostvaruju ogromnu zaradu. To utječe na čitav svijet, budući da se mnogi američki filmovi prikazuju u drugim zemljama svega nekoliko tjedana, a ponekad svega nekoliko dana, nakon američke premijere. Neki se čak istog dana premijerno prikažu u čitavom svijetu. “Distribucija filmova na međunarodnom tržištu postaje sve unosniji biznis. Zato kad snimamo filmove, razmišljamo o zaradi u svjetskim okvirima”, kaže Dan Fellman, koji radi u kompaniji Warner Brothers Pictures kao direktor sektora za distribuciju filmova u Sjedinjenim Državama. Hollywood danas više nego ikad diktira trendove u zabavnoj industriji diljem svijeta. *

No zaraditi na filmu nije tako lako kao što to možda izgleda. Mnogi filmovi moraju zaraditi preko 100 milijuna dolara samo da bi pokrili troškove proizvodnje i marketinga. No uspjeh filma u potpunosti ovisi o nepredvidivoj reakciji publike. “Nikad se ne zna što će u određenom trenutku publici biti zanimljivo ili privlačno”, kaže David Cook, profesor filmske umjetnosti na Sveučilištu Emory. Što filmski producenti mogu poduzeti kako bi film postigao što veći uspjeh? Prije nego što odgovorimo na to pitanje, saznajmo nešto više o tome kako nastaje film. *

Priprema za snimanje jedna je od najvažnijih faza u stvaranju filma. Ona obično i najduže traje. Kao i kod svakog drugog velikog projekta, važno je sve dobro pripremiti i isplanirati. Producentima nije žao potrošiti novac na pripremu jer očekuju da će zbog toga mnogo uštedjeti kad započne snimanje filma.

Sve započinje s idejom za radnju filma, koja može biti izmišljena, a može se temeljiti i na stvarnim događajima.  Pisac potom razradi ideju i napiše scenarij. Scenarij se može mnogo puta prepraviti prije nego što se dobije konačna verzija, koja se naziva knjiga snimanja. Knjiga snimanja sadrži sve dijaloge te kratak opis onog što se događa u svakoj sceni. Ona sadrži i neke tehničke upute, primjerice kako postaviti kameru ili napraviti prijelaze između scena.

No scenarij koji se ponudi producentu obično nije tako detaljno razrađen. * Kakav bi scenarij mogao zanimati producenta? Radnja tipičnog ljetnog filma trebala bi zanimati tinejdžere i mlađe odrasle osobe, koje je jedan filmski kritičar nazvao ljubiteljima kokica i dobre akcije. Stoga bi producent mogao pokazati zanimanje za priču koja će privući mlade.

Još je bolje ako je priča zanimljiva ne samo mladima nego i starijoj publici. Naprimjer, film o junaku iz stripa sigurno će privući djecu koja dobro poznaju taj lik. Ta će djeca sigurno ići u kino u pratnji svojih roditelja, tako da će i oni vidjeti film. No kako privući tinejdžere i mlađe odrasle osobe? Bitno je da “film bude provokativan”, piše Liza Mundy u časopisu The Washington Post Magazine. Ako se film “začini” grubim riječima, scenama teškog nasilja i obiljem seksa, imat će “puno veće izglede za dobru zaradu jer će privući sve generacije”.

Ako producent zaključi da bi mogao dobro iskoristiti ponuđeni scenarij, može ga otkupiti, a potom sklopiti ugovor s nekim poznatim redateljem te slavnim glumcem ili glumicom. Kad film stigne u kina, mnogi će ga htjeti vidjeti ako doznaju da ga je režirao neki čuveni redatelj ili da u njemu glume vrhunske glumačke zvijezde. No slavna imena mogu već na samom početku privući investitore koji će osigurati potrebna financijska sredstva.

U sklopu priprema za snimanje obično se napravi i takozvani storyboard, niz skica ili crteža na kojima su prikazane pojedine sekvence iz filma, a naročito one akcijske. Taj detaljni plan rada olakšava posao filmskom snimatelju i omogućava da se za vrijeme snimanja puno uštedi na vremenu. “Najgore je kad na snimanju morate trošiti dragocjeno vrijeme razmišljajući o tome kako postaviti kameru”, rekao je redatelj i scenarist Frank Darabont.

U pripremnoj fazi treba utvrditi i mnoge druge pojedinosti. Na kojim će se lokacijama film snimati? Hoće li filmska ekipa morati putovati? Kako napraviti scenografiju? Hoće li glumci trebati posebne kostime? Tko će biti zadužen za rasvjetu, a tko za šminku i frizure glumaca? Što je s tonskom obradom, specijalnim efektima i kaskaderima? Ovo su samo neka pitanja kojima treba obratiti pažnju prije nego što započne snimanje filma. Ako pogledate odjavnu špicu bilo kojeg visokobudžetnog filma, vidjet ćete da je u njegovom stvaranju sudjelovalo na stotine ljudi. “Kad se snima igrani film, potrebna je suradnja izuzetno velikog broja ljudi”, rekao je jedan tehničar koji je radio na mnogim filmovima.

Snimanje može biti dugotrajan, naporan i vrlo skup posao. Samo jedna izgubljena minuta može koštati nekoliko tisuća dolara. Ponekad se glumce, cijelu filmsku ekipu i opremu treba prevesti u neki udaljeni dio svijeta. No, bez obzira na to gdje se film snima, svaki dan snimanja košta mnogo novca.

Majstori rasvjete, frizeri i šminkeri među prvima stižu na mjesto snimanja filma. Glumačke zvijezde svaki dan treba šminkati i dotjerivati za snimanje, što može potrajati i nekoliko sati. Nakon toga slijedi snimanje do kasnih sati.

Redatelj pomno nadzire snimanje svake scene. Ponekad se čak i relativno jednostavna scena snima cijeli dan. Većina scena snima se samo jednom kamerom, tako da ih treba ponoviti više puta, birajući različite kutove snimanja. Osim toga, snimanje ponekad treba ponoviti više puta kako bi se dobila najbolja glumačka interpretacija ili ispravio neki tehnički problem. Svako ponovljeno snimanje istog kadra naziva se repeticija. Snimanje nekih većih i zahtjevnijih scena treba ponoviti 50 i više puta. Redatelj obično na kraju dana pregleda sve snimke i odluči koje treba sačuvati. Snimanje filma može trajati nekoliko tjedana, a možda i nekoliko mjeseci.

U fazi završne obrade snimljeni materijal obrađuje se i povezuje u jednu cjelinu. Najprije se zvučni zapis sinkronizira sa slikom. Zatim montažer spaja neobrađene snimke i  tako nastaje prva verzija montaže, koja se naziva gruba montaža.

U ovoj fazi također se dodaju specijalni zvučni i vizualni efekti. Za snimanje specijalnih efekata — jednog od najsloženijih elemenata u proizvodnji filma — ponekad se koristi kompjuterska grafika. Tako se mogu dobiti spektakularni i vrlo realistični kadrovi.

U fazi završne obrade dodaje se i filmska glazba, koja danas ima sve veće značenje. “Potražnja za originalnom filmskom glazbom veća je nego ikad prije — danas više nije dovoljno imati dvadesetak minuta glazbe ili pokoju prepoznatljivu melodiju za naglašavanje dramatičnih trenutaka u filmu, već često treba više od sat vremena glazbe”, piše Edwin Black u časopisu Film Score Monthly.

Ponekad se po završetku montaže film prikaže pokusnoj publici, koju mogu sačinjavati redateljevi prijatelji ili kolege koji nisu radili na filmu. Na temelju njihovih reakcija redatelj može ponovno snimiti ili izbaciti pojedine scene. U nekim je slučajevima potpuno promijenjen završetak filma jer se na pokusnom prikazivanju publici nije svidjela prvobitna verzija.

Kad je film potpuno gotov, počinje se prikazivati u kinematografima. Tek se tada može znati hoće li postati hit, doživjeti neuspjeh ili završiti negdje između te dvije krajnosti. No ne radi se samo o novcu. Nakon nekoliko neuspjelih filmova glumac možda više neće dobivati nove ponude, a redatelj bi mogao doći na loš glas. “Znam neke ljude koji su se prestali baviti ovim poslom nakon što su nekoliko puta doživjeli neuspjeh”, rekao je redatelj John Boorman, komentirajući početak svoje karijere. “Ako gazdama ne donosiš zaradu, ostat ćeš bez posla! To je gruba realnost filmske industrije.”

Naravno, ljudi koji pred ulazom u kino gledaju filmske plakate obično ne razmišljaju o poslu i plaćama filmskih radnika. Većina njih vjerojatno se pita: ‘Hoće li mi se film svidjeti? Isplati li se na njega potrošiti novac? Hoće li biti sablažnjiv ili nepristojan? Je li primjeren za moju djecu?’ Kako možete naći odgovore na ta pitanja dok razmišljate koji biste film mogli pogledati?