SVAKE godine 15. kolovoza na grčkom otoku Tinosu održava se velika vjerska svetkovina. Tisuće ljudi okupi se kako bi iskazali štovanje Isusovoj majci Mariji i njenoj ikoni, za koju vjeruju da posjeduje čudotvorne moći. Jedna knjiga koja govori o Grčkoj pravoslavnoj religiji objašnjava: “S osobitom odanošću i pobožnošću slavimo Najsvetiju Theotokos [Bogorodicu], Majku našeg Gospodina, te joj upućujemo molitve za zaštitu, zaklon i pomoć. Obraćamo se Svecima koji čine čuda — Svetim muškarcima i ženama — za naše duhovne i tjelesne potrebe. (...) S dubokom odanošću ljubimo i štujemo njihove svete relikvije i ikone.”

I mnogi drugi koji se izjašnjavaju kao kršćani pripadaju religijama koje na sličan način štuju Boga. No podupire li Biblija upotrebu religioznih slika i kipova u svrhu štovanja Boga?

Razmotrimo što se dogodilo otprilike 50. n. e., kad je apostol Pavao posjetio Atenu, grad u kojem je upotreba religioznih kipova bila jako raširena. Pavao je objasnio Atenjanima da Bog ‘ne živi u hramovima građenim rukom, niti ga poslužuju ljudske ruke kao da bi on što trebao, te da ne trebamo zamišljati da je Božansko Biće nalik zlatu ili srebru ili kamenu, nalik nečemu što je oblikovano umijećem i domišljatošću čovjeka’ (Djela apostolska 17:24, 25, 29).

Takva upozorenja u vezi s idolima zapravo su česta u Kršćanskim grčkim pismima,  odnosno Novom zavjetu. Naprimjer, apostol Ivan upozorio je kršćane: “Čuvajte se idolâ” (1. Ivanova 5:21). Pavao je pisao Korinćanima: “U kakvoj je suglasnosti Božji hram s idolima?” (2. Korinćanima 6:16). U prvom stoljeću su mnogi prije nego što su prihvatili kršćanstvo štovali religiozne slike i kipove. Pavao je podsjetio na to kršćane u Solunu kad im je napisao: ‘Od svojih ste se idola obratili Bogu da robujete živom i pravom Bogu’ (1. Solunjanima 1:9). To jasno pokazuje da su ti kršćani trebali imati isti stav prema religioznim slikama i kipovima kakav su imali Ivan i Pavao.

Encyclopædia Britannica navodi kako “u prva tri stoljeća postojanja kršćanske Crkve (...) nije postojala kršćanska umjetnost i Crkva se, u pravilu, svim silama borila protiv nje. Naprimjer, Klement Aleksandrijski kritizirao je religijsku (pogansku) umjetnost jer je poticala na štovanje stvorenja, a ne Stvoritelja.”

Kako se onda uvriježila upotreba religioznih slika i kipova? Encyclopædia Britannica nastavlja: “Otprilike sredinom 3. stoljeća slikarstvo je polako počelo ulaziti u kršćansku Crkvu, čemu su se žestoko protivile određene kongregacije. Slike su postale predmet štovanja u crkvama te su prihvaćene u kršćanskoj Crkvi tek kad je početkom 4. stoljeća, za vladavine cara Konstantina, kršćanska Crkva postala državna religija u Rimu.”

Mnogi pogani koji su u to vrijeme počeli prihvaćati “kršćanstvo” štovali su lik cara. “U skladu s kultom štovanja cara”, objašnjava John Taylor u svojoj knjizi Icon Painting, “ljudi su štovali njegove slike oslikane na platnu ili drvu, zbog čega im nije bilo teško prihvatiti štovanje religioznih slika i kipova.” Tako je pogansko štovanje slika ljudi bilo zamijenjeno štovanjem slika Isusa, Marije, anđela i “svetaca”. Nakon što su ušle u crkve, te su slike postepeno ušle i u domove milijuna ljudi koji ih štuju.

Isus je rekao svojim slušaocima da Božji sluge trebaju obožavati Boga “duhom i istinom” (Ivan 4:24). Stoga se svaka iskrena osoba koja želi saznati istinu o upotrebi religioznih slika i kipova u štovanju Boga treba obratiti Božjoj Riječi kako bi dobila pravi odgovor.

Naprimjer, Biblija sadrži sljedeću Isusovu izjavu: “Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi Ocu osim preko mene” (Ivan 14:6). Pavao je rekao da je ‘jedan Bog, i jedan posrednik između Boga i ljudi, čovjek, Krist Isus’ te da se ‘Krist zauzima za nas’ (1. Timoteju 2:5; Rimljanima 8:34). Uloga Krista postaje nam još jasnija kad pročitamo da on može “potpuno spasiti one koji preko njega pristupaju Bogu, jer je uvijek živ kako bi se zauzimao za njih” (Hebrejima 7:25). To znači da Bogu moramo pristupati u ime Isusa Krista. Nitko drugi, a ponajmanje neka beživotna slika ili kip, ne može u tome zamijeniti Isusa. Ta istina iz Božje Riječi može pomoći svakome tko traži istinu da sazna kako se ‘Oca obožava duhom i istinom’ te da osjeti zadovoljstvo koje proizlazi iz takvog načina obožavanja jer, kako je Isus rekao, “Otac traži takve da ga obožavaju” (Ivan 4:23).