“IMA li što loše u želji za slavom, bogatstvom i moći?” Ovo je pitanje stajalo u članku jednog vjerskog udruženja koji je imao naslov “Moralne dileme”. Članak se osvrnuo na riječi koje je Bog uputio Abrahamu: “Učiniću od tebe velik narod, i blagosloviću te, i ime tvoje proslaviću” (1. Mojsijeva 12:2).

Premda je u tom članku stajalo da se “ambicijama nikako ne smije nauditi drugima”, citirane su riječi jednog poznatog rabina iz prvog stoljeća koji je rekao: “Tko će biti na mojoj strani ako ja sam nisam?” a zatim je zaključio: “Ako se mi sami ne potrudimo uspjeti u životu, nitko se drugi neće potruditi za nas.” Jesu li oni koji žele služiti Bogu u nedoumici kad su u pitanju ambicije? Kako možemo postići pravi uspjeh u životu? Ima li što loše u ambicioznosti? Što kaže Biblija?

U Bibliji stoji da je Abraham bio čovjek koji je imao izuzetnu vjeru (Hebrejima 11:8, 17). Bog nije poticao Abrahama da razvija neispravne ambicije kad mu je obećao da će od njega stvoriti veliki narod i proslaviti njegovo ime. Bog je iznio svoj naum da sve ljude blagoslovi preko Abrahama, a taj je naum mnogo važniji od ljudskih težnji (Galaćanima 3:14).

Pokazujući odanost Bogu, Abraham je napustio vjerojatno lagodan i lijep život u Uru (1. Mojsijeva 11:31). Nije inzistirao na svojim pravima, već je svom nećaku Lotu prepustio da se nastani na boljoj zemlji (1. Mojsijeva 13:8, 9). Ništa što je zapisano u Bibliji ne daje naslutiti da je Abraham bio ambiciozan čovjek. Zapravo, zbog njegove vjere, poslušnosti i poniznosti Bog ga je zavolio kao pravog prijatelja (Izaija 41:8).

Ambicija je snažna, izrazita volja ili želja da se što postigne. U staro vrijeme kralj Salamun imao je sve što bi jako ambiciozan čovjek mogao poželjeti — ugled, slavu i moć, a bio je i jako bogat (Propovjednik 2:3-9). Zanimljivo je da u početku Salamun nije imao snažnu želju za tim. Kad je Salamun postao kralj, Bog mu je rekao da će mu dati što god želi. Salamun je od Boga ponizno tražio poslušno srce i sposobnost razlikovanja dobra i  zla kako bi mogao vladati nad Božjim izabranim narodom (1. Kraljevima 3:5-9). Kad je Salamun kasnije opisivao bogatstvo i moć koje je posjedovao, rekao je da “sve bješe ispraznost i muka duhu” (Propovjednik 2:11).

Je li Salamun išta rekao na koji način ljudi mogu postići pravi uspjeh u životu? Da, na neki način. Nakon što je razmislio o svemu što je probao u životu, zaključio je: “Boga se boj, i zapovijedi njegove drži, jer to je sve čovjeku” (Propovjednik 12:13). Pravi uspjeh u životu ljudi mogu postići vršenjem Božje volje, a ne bogatstvom, slavom ili moći.

Sasvim je normalno da u razumnoj mjeri volimo sebe. Biblija zapovijeda da svoje bližnje volimo kao sebe (Matej 22:39). Prirodno je da želimo lijepo živjeti i biti sretni. No Biblija nas potiče na marljivost, poniznost i skromnost (Priče Salamunove 15:33; Propovjednik 3:13; Mihej 6:8). Ljudi obično primijete poštene, pouzdane i marljive osobe te one često mogu pronaći dobar posao i zaslužiti poštovanje drugih. Postupati na takav način sigurno je bolje nego iskorištavati druge ili nadmetati se s drugima radi osobne dobiti ili položaja.

Isus je svoje slušatelje upozorio da ne traže za sebe istaknuta mjesta na svadbama. Savjetovao ih je da zauzmu najniže mjesto i da domaćinu prepuste odluku hoće li im dati neko bolje mjesto. Jasno navodeći načelo po kojem bismo trebali živjeti, Isus je rekao: “Svatko tko se uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen” (Luka 14:7-11).

Biblija pokazuje da su ambicije koje proizlaze iz oholosti povezane s ljudskom nesavršenosti (Jakov 4:5, 6). Apostol Ivan jednom je pokazao takvu ambicioznost. Toliko je snažno želio uzvišeni položaj da se, zajedno sa svojim bratom, odvažio tražiti od Isusa istaknuti položaj u Kraljevstvu (Marko 10:37). Ivan je kasnije promijenio svoj stav. Ustvari, u svojoj je trećoj poslanici snažno osudio Diotrefa i opisao ga kao čovjeka koji “voli imati prvo mjesto” (3. Ivanova 9, 10). Današnji kršćani ozbiljno shvaćaju Isusove riječi i nastoje biti ponizni te oponašaju primjer ostarjelog apostola Ivana koji je naučio boriti se protiv neispravnih ambicija.

Ipak, mora se priznati da talenti, sposobnosti, dobra djela i marljivost nisu jamstvo za uspjeh. Ljudi ponekad primijete takve pojedince i nagrade ih za to, ali ponekad i ne (Priče Salamunove 22:29; Propovjednik 10:7). Ponekad na položaj dođe netko tko nije tako sposoban, a sposobniji jednostavno ostanu negdje u pozadini. U ovom nesavršenom svijetu položaj i vlast nemaju uvijek oni koji su za to najsposobniji.

Pravi kršćani nisu u moralnoj dilemi kad su u pitanju ambicije. Vodeći se svojom savješću koju su oblikovali uz pomoć Biblije, klone se neispravnih ambicija. Oni nastoje uvijek dati sve od sebe kako bi svojim ponašanjem proslavili Boga, ali ishod prepuštaju njemu (1. Korinćanima 10:31). Kršćani gaje strah pred Bogom i drže njegove zapovijedi jer znaju da će tako postići pravi uspjeh u životu.