MOJI su se roditelji zabrinuli zbog toga, pa su me odveli na liječnički pregled. Liječnica mi je prepisala vitamine. Rekla je da su gubitak svijesti i grčevi posljedica toga što premalo spavam. Nekoliko mjeseci kasnije imala sam drugi takav napadaj, a zatim i treći. Obratili smo se jednom drugom liječniku, koji je smatrao da imam problema sa živcima, pa mi je dao lijekove za smirenje.

Međutim, napadaji su bili sve češći. Znala sam izgubiti svijest, pasti i ozlijediti se. Ponekad bih se ugrizla za jezik ili unutarnju stranu usta. Kad bih došla k svijesti, strašno bi me boljela glava i osjećala bih mučninu. Cijelo bi me tijelo boljelo i često se ne bih mogla sjetiti što se dogodilo prije napadaja. Obično sam morala dan ili dva ostati u krevetu kako bih se oporavila. No ipak sam mislila da će ti problemi brzo proći i da će sa mnom opet sve biti u redu.

Kad sam bila mala, moja je obitelj počela proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Poučavalo nas je dvoje specijalnih pionira, odnosno propovjednika koji svaki mjesec mnogo sati posvećuju poučavanju ljudi biblijskim istinama. Vidjela sam da im služba propovijedanja pričinjava radost. Kad sam sa svojom učiteljicom i drugima iz škole razgovarala o biblijskim obećanjima, i sama sam osjetila tu radost.

Ubrzo su mnogi članovi moje obitelji postali Jehovini svjedoci. Kako sam samo voljela propovijedati dobru vijest! Kad sam imala sedam godina, postavila sam si cilj da postanem specijalni pionir. Sa 16 godina sam se krstila i tako napravila velik korak prema ostvarenju tog cilja. No, tada su počeli napadaji.

Unatoč svojim zdravstvenim problemima smatrala sam da bih se mogla više posvetiti propovijedanju o Božjem Kraljevstvu. No budući da sam u to vrijeme znala imati čak dva napadaja tjedno, neki u skupštini smatrali su da ne bih trebala započeti s pionirskom službom jer bi to za mene bila preteška obaveza. To me rastužilo i obeshrabrilo. No, nakon nekog vremena u našu je skupštinu došao jedan bračni par koji je služio u podružnici Jehovinih svjedoka u Meksiku. Oni su čuli da želim postati pionir i pružili su mi punu podršku. Uvjerili su me da zbog bolesti ne moram odustati od svog cilja da postanem pionir.

Tako sam 1. rujna 1988. imenovana za općeg pionira u svom rodnom gradu San Andrés Chiautli u Meksiku. Svaki sam mjesec mnogo sati provodila propovijedajući dobru vijest. Kad zbog napadaja nisam mogla ići u službu propovijedanja, pisala sam pisma ljudima koji su živjeli na mom području. Pisala sam im o biblijskim temama i poticala ih na proučavanje Biblije.

U to vrijeme roditelji su me odveli na jedan vrlo skupi neurološki pregled. Liječnik koji me pregledao ustanovio je da bolujem od epilepsije. Zahvaljujući liječenju koje mi je on preporučio zdravstveno stanje mi se poboljšalo, tako da otprilike četiri godine nisam imala većih problema. U međuvremenu sam pohađala Školu pionirske službe. To mi je dalo novu snagu i ojačalo moju želju da služim tamo gdje postoji veća potreba za propovjednicima.

Moji su roditelji znali koliko mi je stalo do toga da se u većoj mjeri posvetim službi propovijedanja. Budući da nisam imala većih problema s bolešću, dopustili su mi da se preselim u Zitácuaro, grad u meksičkoj državi Michoacán koji je od mog rodnog grada udaljen dvjestotinjak kilometara. Druženje s tamošnjim pionirima pomoglo mi je da još više cijenim pionirsku službu.

No, nakon što sam dvije godine provela u Zitácuaru, ponovno sam počela imati epileptičke napadaje. Vratila sam se svojim roditeljima. Bila sam razočarana i tužna, a trebala mi je i liječnička pomoć. Otišla sam jednom neurologu koji je ustanovio da mi lijekovi koje koristim oštećuju jetru. Počela sam se raspitivati o drugim načinima liječenja jer više nismo mogli plaćati skupe specijalističke preglede. Stanje mi se toliko pogoršalo da sam morala prekinuti s pionirskom službom. Poslije svakog napadaja bilo mi je sve teže. No kad bih čitala psalme i obratila se Jehovi u molitvi, on bi me utješio i dao mi novu snagu (Psalam 94:17-19).

U najtežoj fazi bolesti imala sam dva napadaja dnevno. No, tada je došlo do prekretnice. Jedan mi je liječnik preporučio drugačiji način liječenja epilepsije. Zahvaljujući tome počela sam se bolje osjećati, a i napadaji su postali puno rjeđi. Stoga sam 1. rujna 1995. ponovno započela s pionirskom službom. Budući da mi je zdravstveno stanje bilo stabilno te da dvije godine nisam imala nijedan napadaj, predala sam molbu za specijalnu pionirsku službu. Bila sam spremna još više vremena provoditi u službi propovijedanja i služiti gdje god to bude potrebno. Zamislite kako sam se osjećala kad sam imenovana za specijalnog pionira! Ostvarila sam cilj koji sam si postavila još kao dijete.

Prvog travnja 2001. počela sam služiti u planinskom području u saveznoj državi Hidalgo. Sada služim u jednom gradiću u državi Guanajuato. Moram voditi brigu o tome da redovito uzimam lijekove i dovoljno se odmaram. Osim toga, pazim na ishranu, a naročito izbjegavam masnoće, kofein i konzerviranu hranu. Trudim se izbjegavati snažne osjećaje, primjerice srdžbu ili prekomjernu zabrinutost. No, to što strogo pazim na svoje zdravlje i način života itekako se isplati. Otkako služim kao specijalni pionir, imala sam samo jedan napadaj.

Budući da sam neudata i nemam obiteljskih odgovornosti, sretna sam što i dalje mogu služiti kao specijalni pionir. Divno je znati kako ‘Jehova nije nepravedan da zaboravi naše djelo i ljubav koju pokazujemo prema njegovom imenu’. On je pun ljubavi i ne traži od nas više od onog što mu možemo dati. Kad sam to shvatila, počela sam uravnoteženije gledati na svoju službu. Čak i ako bih zbog zdravstvenih problema opet morala prekinuti pionirsku službu, znam da bi Jehova bio zadovoljan sa mnom jer bih mu i dalje služila cijelom dušom (Hebrejima 6:10; Kološanima 3:23).

To što svaki dan razgovaram s drugima o svojoj vjeri nesumnjivo me jača. Osim toga, to mi pomaže da uvijek imam na umu Božje blagoslove koji nas čekaju u budućnosti. Biblija obećava da u novom svijetu više neće biti bolesti te dodaje: “Niti će više biti tuge ni vike ni boli. Prijašnje stvari su prošle” (Otkrivenje 21:3, 4; Izaija 33:24; 2. Petrova 3:13).