ZNATE li gdje se može vidjeti psinu golemu? Jedno od najboljih mjesta za to je Irsko more, koje okružuje otok Man. Turisti se s otoka Mana, koji se nalazi na otprilike jednakoj udaljenosti od Engleske, Irske, Škotske i Walesa, često otisnu na more kako bi vidjeli ove simpatične ribe koje teže pet tona, a hrane se isključivo planktonom. Prema riječima ovdašnjeg prirodoslovca Billa Dalea, ovo je “savršeno mjesto za ekoturizam”.

Što reći o otoku Manu? Površina mu iznosi 570 kvadratnih kilometara. Otok krase zelene doline, smeđe pustopoljine, jezera, potoci, lijepe plaže, strme litice i stjenovite obale, a na njemu živi 70 000 ljudi. Istražimo zajedno neke zanimljivosti ovog britanskog otoka, koji odiše poviješću.

Posjetitelji ovog otoka često žele vidjeti mačke manks. Stražnje noge ove neobične mačke dosta su duže od prednjih, pa pomalo nalikuje na zeca. Osim toga, ove mačke nemaju rep. Iako se ne zna točno odakle potječu, pretpostavlja se da su prije mnogo stoljeća moreplovci donijeli male mačiće ove pasmine iz Azije, gdje također postoje bezrepe mačke, te da se tako ova pasmina namnožila na otoku Manu.

Utrke motocikla za Turistički trofej koje se održavaju svake godine još su jedna turistička atrakcija. Kao motoristička staza služi preko 60 kilometara glavnih cesta. Na prvoj utrci, koja je održana 1907, najveća brzina bila je manja od 65 kilometara na sat. Danas pobjednici voze i preko 190 kilometara na sat. Dakako, to je opasan sport i tokom godina neki su natjecatelji poginuli. *

Tramvaji s konjskom zapregom, koji voze šetalištem glavnog grada Douglasa, podsjećaju nas na prošlost, jednako kao i uskotračna željeznica dugačka 24 kilometra kojom vozi vlak na parni pogon, a koja je nekoć pokrivala cijeli otok. Prije nešto više od 100 godina počeli su prometovati električni tramvaji, a neki od njih još se uvijek penju na Snaefell, preko 600 metara visoki vrh najvišeg brda otoka Mana.

Olovo, srebro i cink imali su važnu ulogu u razvoju ovog otoka, a naročito rudnik Great Laxey. Kotač uz taj rudnik veličanstveni je spomenik koji svjedoči o umješnosti graditelja viktorijanskog doba koji su ga podigli 1854. i njegovog projektanta Roberta Casementa, čiji je otac na otoku Manu izrađivao kola. Promjer kotača iznosi preko 20 metara, a pokretala ga je voda koja se spuštala iz cisterne smještene visoko iznad doline. Kotač bi se u minuti okrenuo dva i po puta i pritom iz rudnika, s dubine od 360 metara, ispumpao 950 litara vode. Koljenasta osovina kotača, povezana sa šipkama, čija ukupna duljina iznosi oko 180 metara, pokretala je mehanizam  za ispumpavanje vode iz rudnika. Samo osovina tog velikog kotača teži deset tona.

S južne strane kotača nalazi se željezni odljev nazvan “Three Legs of Man”, koji prikazuje tri noge, a promjer mu je dva metra. Koje je porijeklo i značenje tog znaka koji je danas simbol ovog otoka?

Nakon 1246. taj se simbol pojavio na pečatima povelja kao službeni simbol otoka. On je pronađen na jednoj grčkoj vazi iz šestog stoljeća pr. n. e. te je povezan sa svastikom, odnosno kukastim križem. Pretpostavlja se da predstavlja Sunčeve zrake i da je povezan s obožavanjem Sunca. Kako je taj simbol dospio na otok Man? Možda sa Sredozemnog mora jer su stanovnici otoka Mana trgovali sa stanovnicima Sicilije, gdje se također koristio taj simbol, a možda i sa skandinavskih kovanica. Kasniji kraljevi otoka Mana  odlučili su da noge u tom simbolu budu u oklopu, kako ih se i danas prikazuje.

Rimljani su Englesku osvojili 43. n. e. te je ona bila pod njihovom vlašću otprilike 400 godina, no izgleda da im otok Man, koji je Julije Cezar nazvao Mona, nije bio previše interesantan. Skandinavci, odnosno Vikinzi, okupirali su Englesku u 9. stoljeću te njome vladali sve do sredine 13. stoljeća. Ovim neustrašivim istraživačima taj je otok služio kao baza za trgovanje i ratne pohode u susjedne zemlje. U to je vrijeme osnovan i manski parlament Tynwald. Njega se smatra najstarijim parlamentom na svijetu koji djeluje neprekidno od svog osnutka. *

Kasnije je otok Man u raznim periodima pripadao Škotskoj, Walesu, Irskoj, Engleskoj i Norveškoj. Zatim ga je 1765. kupio britanski parlament. Danas je manski podguverner ujedno i predstavnik britanske kraljice, a otok Man je krunski posjed sa samoupravom, koji kao otočni financijski centar uživa izvjesnu samostalnost. Otok Man također ima vlastite poštanske marke te novčanice i kovanice, koje imaju jednaku vrijednost kao i britanske.

Manks, odnosno drevni jezik stanovnika otoka Mana, pripada skupini keltskih jezika, koji pripadaju indoeuropskoj porodici jezika. On potječe od irskogelskog jezika, a srodan je i škotskogelskom. Prije nešto više od 100 godina za njega je bilo rečeno: “To je jezik koji odumire, ledenjak koji pluta prema južnim morima.” Ta se izjava pokazala točnom. Posljednji čovjek koji je govorio manks umro je 1974. u dobi od 97 godina. No manks se danas, kao dio narodne baštine, ponovno uči u školama na otoku Manu.

Za razliku od irskogelskog i škotskogelskog, manks je sve do 1610.  bio isključivo govorni jezik. Godine 1707. na njemu je tiskana prva knjiga, i to Načela i dužnosti kršćanstva. Ubrzo su tiskane i druge knjige.

Godine 1763. počelo se raditi na tome da se na manks što prije prevede Biblija jer su u to vrijeme dvije trećine stanovnika ovog otoka govorile jedino taj jezik. Pojedinačne biblijske knjige počelo se prevoditi 1748, no to je išlo polako jer su uvjeti za prevođenje i izdavanje knjiga bili loši i nije bilo puno stručnih osoba koje bi se time mogle baviti. Godine 1775. tiskano je 40 primjeraka kompletne Biblije, koji su bili namijenjeni svećenicima, a 1819. još 5 000 njenih primjeraka. Kako su ljudi primili Bibliju na svom jeziku? Jedna žena, koju je duboko dirnulo kad joj je sin prvi put čitao Bibliju na manksu, rekla je: “Dosad smo živjeli u tami!”

Dvadeset pet muškaraca prevodilo je Bibliju s engleskog prijevoda King James izdanog 1611, a nekolicina njih konzultirala je i grčki prijevod hebrejskog dijela Biblije, Septuagintu. Božje ime zadržalo je oblik koji ima u engleskom jeziku — Jehovah. * Doista, kao što je 1895. napisao gospodin Radcliffe, ova je Biblija “značajno djelo koje nijedan obrazovani stanovnik otoka Mana neće odbaciti”.

Stanovnici otoka Mana još uvijek cijene Bibliju, a Jehovini svjedoci su ovdje poznati kao oni koji je proučavaju. Njihova najnovija Dvorana Kraljevstva, koja se nalazi na lijepom zemljištu u podnožju brda Belmonta u Douglasu, sagrađena je u svibnju 1999. Nakon što su je dobrovoljni radnici, a svi su bili Jehovini svjedoci, dovršili za samo šest dana, u listu Isle of Man Examiner stajalo je: “Možemo to nazvati pravim malim čudom.”

Ako ste u mogućnosti posjetiti ovaj lijepi otok, njegovi uljudni stanovnici sigurno će doprinijeti tome da vaš boravak bude ugodno, nezaboravno iskustvo. No kad razgovarate s njima, ne zaboravite da je otok Man za njih “kopno”, a Engleska “drugi otok”.