ŠTO je prostota? Prema Rječniku hrvatskoga jezika Vladimira Anića, to je “bezobrazan, vulgaran izraz”. Nažalost, u mnogim zemljama ljudi često koriste prostačke izraze. U prošlosti se najčešće moglo čuti muškarce da govore pogrdne riječi, no danas je to postalo uobičajeno i među ženama. Međutim, u nekim kulturama prostačke riječi nisu oduvijek bile sastavni dio svakodnevnog govora. O tome svjedoči i iskustvo Jamesa Kaywaykla, Indijanca iz plemena Apaša.

James je rođen otprilike 1873. u New Mexicu u Sjedinjenim Državama. Potkraj svog života, kad je imao skoro 90 godina, ispričao je sljedeće:

“Jednog jutra probudio me glas mog djeda. Sjedio je na ulazu u sjenicu te je okrenut prema izlazećem suncu pjevao Jutarnju pjesmu. To je hvalospjev Ussenu (...) u kojem mu se izražava zahvalnost za jedan od njegovih najljepših darova — ljubav između muškarca i žene, koju Apaši smatraju svetom. * Oni nikad ne pričaju prostačke šale o seksu i ne razumiju kako Bjelooki [bijelci] mogu zbijati šale na račun začeća i rađanja djece. Apašima je to jednako ozbiljan grijeh kao i nedostojno spominjanje Božjeg imena. Zaista sam ponosan na to što u našem jeziku nema prostota. Mi smo zahvalni Stvoritelju života što nam je omogućio da sudjelujemo u stvaranju novog života” (iz knjige Native Heritage, koju je uredila Arlene Hirschfelder).

Prije gotovo 2 000 godina apostol Pavao je napisao: “Nikakva trula riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo ona koja je dobra za izgrađivanje prema potrebi, da bi pružila ono što je korisno onima koji slušaju.” On je također napisao: “Neka se blud i nečistoća svake vrste ili pohlepa i ne spominju među vama, kao što dolikuje svetima; ni sramotno vladanje ni lud govor ni prostačke šale, što nije dolično, nego radije zahvaljivanje” (Efežanima 4:29; 5:3, 4).

Kako možemo iskorijeniti prostačke riječi i šale iz svog srca, uma i govora? U tome nam svima može pomoći Pavlov savjet Filipljanima: “Braćo, što je god istinito, što je god od ozbiljnog interesa, što je god pravedno, što je god čisto, što je god dopadljivo, o čemu se god dobro govori, ima li što čestito i ima li što hvalevrijedno, to razmatrajte” (Filipljanima 4:8).