NIKOLA KOPERNIK gornje je riječi napisao papi Pavlu III. Kopernik ih je uključio u uvod svog značajnog djela O gibanjima nebeskih sfera, objavljenog 1543. Kristofor Klavije, isusovački svećenik iz 16. stoljeća, o tom je djelu rekao sljedeće: “Kopernikova teorija puna je apsurdnih i pogrešnih tvrdnji.” Njemački teolog Martin Luther rekao je: “Ta će luda naglavce okrenuti cijelu astronomiju.”

Tko je bio Nikola Kopernik? Zašto su njegova gledišta bila tako kontroverzna? I kako je on utjecao na današnja gledišta?

Nikola Kopernik rodio se 19. veljače 1473. u poljskom gradu Toruńu. Kasnije, kad je počeo objavljivati svoja istraživanja, uzeo je latinsko ime Nicolaus Copernicus. Otac mu je bio trgovac i radio je u Toruńu. Nikola je bio najmlađi od četvero djece. Otac mu je umro kad je Nikola imao 11 godina. Nikolin ujak Lucas Watzenrode odgojio je Nikolu, njegovog brata i dvije sestre. On je Nikoli pomogao da stekne visoko obrazovanje i poticao ga da bude svećenik.

Kopernik se počeo školovati u svom rodnom gradu, ali kasnije je otišao u obližnji Chełmno, gdje je učio latinski i proučavao djela pisaca starog doba. S 18 godina preselio se u Krakov, koji je tada bio glavni grad Poljske. Tamo je studirao na sveučilištu i bavio se astronomijom koja mu je bila strast. Po završetku studija u Krakovu Kopernikov ujak — tada već biskup Warmijske oblasti — zamolio ga je da se preseli u Frombork, grad na Baltičkom moru. Watzenrode je želio da njegov nećak postane kanonik tamošnje katedrale.

Međutim, 23-godišnji Kopernik želio je zadovoljiti svoju glad za znanjem te je svog ujaka uvjerio da mu dopusti studirati crkveno pravo, medicinu i matematiku na talijanskim sveučilištima u Bologni i Padovi.  Tamo se Kopernik družio s astronomom Domenicom Mariom Novarom i filozofom Pietrom Pomponazzijem. Povjesničar Stanisław Brzostkiewicz kaže da su Pomponazzijeva učenja oslobodila “um mladog astronoma od srednjovjekovne ideologije”.

Kopernik je u slobodno vrijeme intenzivno istraživao djela astronoma starog doba, a kad je utvrdio da djela na latinskom nisu potpuna, naučio je grčki kako bi mogao proučavati izvorne tekstove. Po završetku školovanja Kopernik je postao doktor crkvenog prava, matematičar i doktor medicine. Jako je dobro znao grčki i prvi je preveo jedan grčki tekst izravno na poljski.

Kad se Kopernik vratio u Poljsku, njegov ujak biskup postavio ga je za osobnog tajnika, savjetnika i liječnika — bio je to ugledan položaj. Sljedećih nekoliko desetljeća Kopernik je obavljao mnoge administrativne poslove, i crkvene i građanske. Usprkos tome što je imao puno posla, nastavio je proučavati zvijezde i planete, skupljajući dokaze za svoju revolucionarnu teoriju — da Zemlja nije statična te da nije središte svemira, već da se giba oko Sunca.

Njegova se teorija kosila s učenjima uglednog filozofa Aristotela i nije se slagala s gledištima grčkog matematičara Ptolemeja. Osim toga, Kopernikova teorija pobijala je naizgled očitu “činjenicu” da Sunce izlazi na istoku i kreće se nebom prema zapadu gdje zalazi, dok Zemlja stoji na mjestu.

Kopernik nije bio prvi koji je zaključio da se Zemlja okreće oko Sunca. Grčki astronom Aristarh iz Samosa u trećem je stoljeću pr. n. e. iznio tu teoriju. Sljedbenici Pitagore naučavali su da se i Zemlja i Sunce kreću oko neke središnje vatre. No Ptolemej je napisao da bi, ukoliko se Zemlja kreće, “životinje i druga tijela lebdjeli u zraku, a Zemlja bi brzo pala s neba”. Dodao je da “čak i pomisao na to takve ideje čini smiješnima”.

Ptolemej je podržavao Aristotelovo gledište da je Zemlja nepomična i da je središte svemira te okružena nizom prozirnih koncentričnih sfera na koje je pričvršćeno Sunce, planeti i zvijezde. Pretpostavljao je da se zajedno s tim prozirnim sferama kreću planeti i zvijezde. Ptolemejeve su matematičke formule objasnile, bar donekle točno, kretanje planeta na noćnom nebu.

No baš su pogreške u Ptolemejevoj teoriji navele Kopernika da potraži drugo objašnjenje neobičnog kretanja planeta. Da bi dokazao svoju teoriju, Kopernik je rekonstruirao instrumente koje su koristili astronomi starog doba. Premda su ti instrumenti prema današnjim standardima primitivni, Koperniku su omogućili da izračuna relativnu udaljenost između planeta i Sunca. Godinama je nastojao  odrediti točne datume kada su njegovi prethodnici došli do nekih važnih astronomskih otkrića. Ti su mu podaci poslužili u pisanju kontroverznog djela koje je ljudski rod pomaklo iz središta svemira.

Kopernik je zadnje godine svog života proveo u usavršavanju i dopunjavanju argumenata i matematičkih formula koji su potvrđivali njegovu teoriju. Više od 95 posto njegovog djela sastoji se od tehničkih detalja koji podupiru njegove zaključke. Taj se originalni rukopis čuva u Jagiellonskom sveučilištu u Krakovu. Rukopis nema naslova. Zato je astronom Fred Hoyle napisao: “Ne znamo točno koji je naslov Kopernik želio dati svom djelu.”

Kopernikovo je djelo i prije nego je objavljeno pobudilo interes. On je izdao kratak sažetak svojih gledišta u djelu pod naslovom Raspravice. Nakon toga su izvještaji o njegovim istraživanjima došli do Njemačke i Rima. Papa Klement VII čuo je Kopernikovu teoriju još 1533. A 1536. kardinal Schönberg pisao je Koperniku i potaknuo ga da objavi sve svoje zamisli. Georg Joachim Rheticus, profesor na vitenberškom sveučilištu u Njemačkoj toliko se zainteresirao za Kopernikov rad da ga je posjetio i proveo dvije godine s njim. Rheticus je 1542. uzeo primjerak rukopisa sa sobom, odnio ga u Njemačku te dao tiskaru Petreiusu i teologu i crkvenom cenzoru Andriji Osianderu.

Osiander je djelo nazvao De revolutionibus orbium coelestium (O gibanjima nebeskih sfera). Uključivši u naslov izraz “nebeske sfere”, Osiander je dao naslutiti da je djelo pod utjecajem Aristotelovih ideja. Osim toga, Osiander je napisao anonimni predgovor te u njemu naveo da teorijama u knjizi nije potrebno slijepo vjerovati te da one ne moraju biti točne. Kopernik je tiskanu knjigu, koja je sadržavala neovlašteno upisane promjene i kompromisne izjave, dobio tek nekoliko sati prije svoje smrti 1543.

Osianderove promjene u prvi su mah knjigu poštedjele kritika. Talijanski  astronom i fizičar Galileo Galilei kasnije je napisao: “Kad je bila tiskana, knjigu je prihvatila sveta Crkva te ju je čitao i proučavao svatko bez ikakvog prigovora na ono što se u njoj iznosi. A sad kad iskustva i dokazi pokazuju da je knjiga utemeljena, postoje ljudi koji bi autoru uzeli zasluge, a knjigu ne bi ni pogledali.”

Luterani su prvi knjigu nazvali apsurdnom. Katolička je crkva, unatoč tome što je u početku nije osudila, izjavila da se knjiga kosi sa službenim učenjem Crkve i 1616. Kopernikovo djelo stavila na popis zabranjenih knjiga. S tog je popisa knjiga skinuta tek 1828. U predgovoru za engleski prijevod te knjige Charles Glenn Wallis je napisao: “Katolici i protestanti plašili su se sukoba koji bi doveli do bilo kakvog skandala uslijed kojeg bi ugled prave Crkve opao, pa su Bibliju počeli shvaćati predoslovno i brzo osuđivati svaku tvrdnju koja bi se eventualno mogla kositi s bilo kojim doslovnim tumačenjem nekog dijela Biblije.” * O tobožnjem sukobu Kopernikove teorije i biblijskog učenja Galileo Galilei je napisao: “[Kopernik] nije zanemario Bibliju i vrlo je dobro znao da njegova teorija, ukoliko se dokaže točnom, ne pobija Bibliju ako se Biblija ispravno shvati.”

Danas mnogi Kopernika smatraju ocem suvremene astronomije. Istina je da su kasnije znanstvenici kao što su Galileo Galilei, Kepler i Newton ispravili i dopunili njegov opis svemira. Usprkos tome, astrofizičar Owen Gingerich kaže: “Upravo je Kopernik svojim radom dokazao koliko mogu biti krhke znanstvene tvrdnje koje se dugo vremena smatraju točnima.” Istraživanjem, promatranjem i matematikom Kopernik je razotkrio ukorijenjene vjerske i znanstvene zablude. Osim toga, ljudi ga smatraju čovjekom koji je “zaustavio Sunce i pomaknuo Zemlju”.