SVAKI dan milijarda ljudi gladuje. No Ujedinjeni narodi kažu da nitko ne bi smio živjeti u tako strašnim uvjetima.

“Kažete da vam je glavni cilj iskorijeniti krajnje siromaštvo.” To je Kofi Annan, generalni tajnik Ujedinjenih naroda, rekao 8. rujna 2000. na Milenijskom samitu Ujedinjenih naroda, sastanku na kojem su se okupili najutjecajniji ljudi svijeta. Tijekom tog sastanka neki su političari otvoreno govorili o problemima siromašnih. “Krajnje siromaštvo vrijeđa ljudsko dostojanstvo”, rekao je potpredsjednik Brazila. Britanski premijer još je otvorenije rekao: “Ono što se dešava u Africi zapanjujuć je dokaz nesposobnosti razvijenih zemalja i služi na sramotu cijeloj civilizaciji.”

Ta su dva govornika jasno rekla da su se države osramotile jer nisu učinile što su mogle kako bi nahranile gladno stanovništvo. Oni koji su prisustvovali tom sastanku pokazali su da žele poboljšati životne uvjete svih ljudi, pa su donijeli osmodijelnu rezoluciju, koja djelomično glasi: “Nećemo štedjeti truda kako bismo muškarce, žene i djecu oslobodili bijednih i neljudskih uvjeta krajnjeg siromaštva, u kojima trenutno živi više od milijardu ljudi. (...) Odlučujemo sljedeće: Do 2015. prepolovit ćemo broj ljudi čiji je prihod manji od jednog dolara dnevno i broj ljudi koji gladuju.”

Je li što napravljeno od rujna 2000. kako bi se ostvario taj plemeniti cilj?

Regulativno tijelo Svjetskog gospodarskog foruma zaduženo za praćenje ostvarenja ciljeva zacrtanih u Milenijskoj deklaraciji Ujedinjenih naroda 2003. započelo je s analizom onoga što je napravljeno kako bi se ti ciljevi i ostvarili. U službenom izvještaju od 15. siječnja 2004. stoji: “Svijet je još uvijek potpuno nedjelotvoran kad je riječ o ostvarivanju najvažnijih ciljeva.” O gladi se u izvještaju navodi sljedeće: “Nije problem u nestašici hrane — u svijetu ima dovoljno hrane za sve. Problem je u tome što siromašni ne mogu doći do dovoljno hrane.”

 O problemu siromaštva u izvještaju se kaže: “Odgovornost za tako mlako rješavanje problema prvenstveno leži na državama, neovisno o tome jesu li bogate ili siromašne. No bogati su stvorili svjetski gospodarski sustav koji je često nauštrb najsiromašnijih. Premda se o tom problemu puno priča, bogate države nisu istinski zainteresirane da promijene taj sustav ili znatnije povećaju pomoć koja se pruža siromašnima.” Unatoč ovakvim prigovorima, političari i dalje debatiraju umjesto da nešto poduzmu, a države štite svoje interese. U isto vrijeme, siromašni su i dalje gladni.

U izvještaju Svjetskog gospodarskog foruma, pod naslovom “Od želje do ostvarenja”, upozorava se da će “još veća glad pogoditi ogroman broj ljudi ukoliko se međunarodna trgovinska politika ne promijeni, ukoliko se države ne usredotoče na to kako riješiti problem gladi te ukoliko ne bude više uspjelih pojedinačnih napora u tom pravcu”. A tko treba provoditi bolju politiku i poduzimati ‘uspješnije pojedinačne napore’? Baš one države koje su 2000. javno izjavile da su odlučne poboljšati život svih ljudi.

Jedno prekršeno obećanje često vodi do razočaranja, više njih do nepovjerenja. Budući da nisu ispunile obećanje da će brinuti za siromašne, države su izgubile povjerenje ljudi. Jedna žena koja živi u siromašnoj karipskoj zemlji i ima petero djece svojoj obitelji može priskrbiti jedan obrok dnevno. Ona kaže: “Razmišljam samo o tome hoćemo li imati što jesti. Ne zanima me tko je na vlasti. Nikad ništa nismo dobili od onih koji su na vlasti.”

Jeremija, jedan od pisaca Biblije, kaže: “Znam, Jehova, da put čovječji nije u njegovoj vlasti niti je čovjeku koji hodi u vlasti da upravlja koracima svojim” (Jeremija 10:23). Svojim neuspjesima da riješe probleme siromašnih ljudske vlasti potvrđuju tu biblijsku istinu.

No postoji netko tko ima vlast, moć i želju koje su potrebne da se riješe problemi ljudskog roda, a Biblija nam otkriva tko je to. Kad ta osoba stupi u akciju, više neće biti gladi.

“Oči su svih k tebi upravljene, i ti im daješ hranu na vrijeme” (Psalam 145:15). Tko vodi računa o tome imaju li ljudi što jesti? Naš Stvoritelj, Jehova Bog. Premda ljudski rod već tisućama godina pati zbog gladi i drugih problema, Jehova je oduvijek bio zainteresiran za ljude. On promatra neuspjehe ljudskih vlasti, a njegova nepogrešiva Riječ, Biblija, otkriva da će ih on uskoro zamijeniti svojim uređenjem.

Jehova kaže: “Ja sam pomazao kralja svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj” (Psalam 2:6). Budući da je to objavila osoba koja u svemiru ima vrhovnu vlast, to nam daje nadu. Mada ljudski vladari često nisu uspijevali pomoći svojim podanicima, Isus Krist će kao Kralj imenovan od Boga blagosloviti čak i one najsiromašnije, i to na dosad neviđen način.

Jehova će preko tog Kralja nahraniti sve gladne. “Jehova će nad vojskama učiniti svim narodima na ovoj gori gozbu od pretila mesa”, stoji u Izaiji 25:6. Pod Božjim Kraljevstvom u kojem će vladati Krist ljudi će imati obilje zdrave hrane, bez obzira na to gdje živjeli. Biblija o Jehovi kaže sljedeće: “Otvaraš ruku svoju, i sitiš svašta živo po želji” (Psalam 145:16).