NANCY I DAN u početku su bili primjerni kršćani. Nancy je odrasla u bogobojaznoj obitelji te je drugima počela govoriti o svojoj vjeri već u dobi od devet godina. Dan je započeo s punovremenom službom još kao tinejdžer. No oboje su doživjeli duhovni pad. Zbog čega? Zbog toga što su izabrali loše društvo.

Jesi li se i ti ikada nenadano osjetio privučenim nekome za koga si duboko u sebi znao da bi mogao loše utjecati na tebe? Možda je to bio netko iz razreda s kim si našao zajednički jezik ili čak osoba suprotnog spola koja ti se svidjela.

Vjerojatno si se tada sjetio sljedećeg biblijskog upozorenja: “Loše društvo kvari korisne navike” (1. Korinćanima 15:33). No jesu li svi ljudi koji ne služe Jehovi loše društvo? Što ako imaju dobre, čak divljenja vrijedne osobine? A što ako se radi o nekom našem suvjerniku koji nije baš uzoran? Prije nego što odgovorimo na ta pitanja, razmotrimo kako se i zašto može desiti da nas privuku takve osobe.

Budući da su svi ljudi stvoreni na Božju sliku, prirodno je da i neki koji ne poznaju Jehovu imaju lijepe osobine. Zbog toga i među onima koji ne služe pravom Bogu ima dragih ljudi koji zaslužuju poštovanje. Treba li takve u potpunosti izbjegavati samo zato što ne poznaju biblijske istine? Nipošto! Kad nas Biblija savjetuje da “činimo dobro svima”, to se odnosi i na one koji ne dijele naša kršćanska vjerovanja (Galaćanima 6:10). Dakle, to što trebamo biti oprezni pri izboru prijatelja ne znači da se trebamo ponašati kao da smo bolji od drugih (Priče Salamunove 8:13; Galaćanima 6:3). Zbog takvog postupanja ljudi bi mogli razviti negativan stav prema tvojim kršćanskim vjerovanjima.

 No neki mladi kršćani nisu ostali samo uljudni prema onima koji imaju slab ili nikakav interes za duhovne stvari već su s njima postali dobri prijatelji. Dan, kojeg smo spomenuli u početku, postao je jako vješt u rolanju te se tako počeo družiti s onima koji nisu bili Jehovini svjedoci. Uskoro se svojim novim “prijateljima” pridružio u nemoralnom vladanju te je počeo uzimati drogu. Kad je uvidio da se njegov način života kosi s kršćanskim mjerilima, prestao je ići u službu propovijedanja i na skupštinske sastanke. Tek nakon nekoliko godina skupio je snagu da učini potrebne promjene i ponovno počne služiti pravome Bogu.

Melanie se zbližila s mladom kršćankom koja je bila duhovno slaba. “Zamolili su me da je malo ohrabrim, pa sam se počela družiti s njom”, kaže Melanie. Dakako, Biblija nas potiče da ‘pružamo podršku slabima’ (1. Solunjanima 5:14). No Melanie je sa svojom novom prijateljicom počela izlaziti u barove i sramotno se vladati.

Situacija u obitelji također može utjecati na to kakve nas osobe privlače. Michelle se pitala kako to da joj se uvijek svide hladni i bezosjećajni mladići. Shvatila je da je oni podsjećaju na njenog oca, s kojim nikad nije bila bliska i koji nikad nije imao vremena za nju. Ona smatra da se toliko navikla tražiti odobravanje i pažnju nepristupačnog muškarca da joj se nesvjesno sviđaju takve osobe.

S druge strane, mladu osobu čiji su roditelji Jehovini svjedoci možda zanima kako drugi žive te smatra da je njeni roditelji previše štite. Bilo da je to točno ili ne, je li rješenje tražiti ‘prijatelje iz svijeta’? (Jakov 4:4). Pogledajmo što se desilo Billu.

Iako ga je majka odmalena poučavala na temelju Biblije, Bill se nije želio predati Jehovi, smatrajući da bi to ograničilo njegovu slobodu. U želji da sazna kako žive oni koji nisu pravi kršćani pridružio se jednoj bandi te se odao drogi, nasilju i kriminalu. Za vrijeme  jedne policijske potjere ozlijeđen je te je mjesecima bio u komi. Liječnici su mislili da neće preživjeti. Srećom, došao je k svijesti, ali je ostao slijep i invalid. On je izvukao pouku iz tog strašnog iskustva i sada je predani kršćanin. No, to mu je iskustvo ostavilo teške posljedice.

Ponekad i mediji mogu utjecati na kriterije prema kojima mladi procjenjuju kakav bi trebao biti idealan prijatelj. Naprimjer, u knjigama, filmovima, muzičkim spotovima i raznim televizijskim emisijama glavni junak često je naizgled grub i drzak, no kasnije se pokaže da je u nutrini zapravo osjećajna osoba. Tako se stvara dojam da su bešćutni i sebični ljudi ustvari vrlo nježni i brižni. Osim toga, mediji šire poruku da je dobar prijatelj, i to često suprotnog spola, upravo ono što je potrebno kako bi te dobre osobine došle do izražaja. Istina, mnogi vole takve priče. No koliko se često takve romantične fantazije ostvare u stvarnom životu? Nažalost, neki mladi povjerovali su u te štetne fantazije i sprijateljili se, pa čak i vjenčali, sa sebičnom, nasilnom osobom, uzalud čekajući da se ona preobrazi u osjećajno biće.

Osvrnimo se na još jedan razlog zbog kojeg neke privuku osobe koje nisu dobro društvo. Oni možda smatraju da nisu poželjni i zato su sretni kad se bilo kome dopadnu. Nancy, koju smo već spomenuli, znala je za biblijski savjet da se treba vjenčati “samo u Gospodinu” (1. Korinćanima 7:39). No oduvijek je smatrala kako nije privlačna i stoga je bila polaskana kad se njen radni kolega, koji nije dijelio njena vjerska uvjerenja, zainteresirao za nju. Počela je s njim izlaziti te je umalo počinila spolni nemoral.

Kao što pokazuju spomenuta iskustva, mnogo je razloga zbog kojih bi mlade kršćane mogli privući oni koji mogu loše na njih utjecati, a mnogo je i opravdanja zašto neki s takvima postaju bliski prijatelji. No takva prijateljstva neminovno vode do žalosnih, pa čak i pogubnih posljedica. Zbog čega?

Činjenica je da s vremenom postajemo slični svojim prijateljima. Oni s kojima provodimo puno vremena mogu snažno utjecati na nas. Priče Salamunove 13:20 pokazuju da taj utjecaj može biti pozitivan ili negativan. Tamo stoji: “Tko hodi s mudrima postaje mudar, a tko se druži s bezumnicima postaje gori.” Kao i dvije osobe koje se voze u istom automobilu, bliski prijatelji nesumnjivo će doći na isto odredište. Stoga se zapitaj: ‘Je li put kojim ide moj prijatelj put kojim i ja želim ići? Hoće li mi pomoći u ostvarenju mojih duhovnih ciljeva?’

Istina, iskreno preispitivanje moglo bi nam teško pasti jer su u to uključeni snažni osjećaji. No možemo li se pri izboru prijatelja osloniti isključivo na osjećaje? Možda si već čuo uobičajen savjet: “Samo slušaj svoje srce.” No Priče Salamunove 28:26 kažu: “Tko se uzda u svoje srce, bezuman je.” Zašto je to tako? Zato što je ‘srce prijevarno više od svega i opako’ (Jeremija 17:9; 4. Mojsijeva 15:39). To znači da ono može biti podmuklo i prevariti nas. Bi li vjerovao nekome za koga se zna da je varalica i izdajica? Naše simbolično srce može zastraniti. Stoga, to što nam je s nekim lijepo ne znači automatski da je on dobro društvo za nas.

Božja Riječ daleko je pouzdaniji vodič. Za razliku od tvog nesavršenog srca, biblijska načela nikada te neće iznevjeriti niti razočarati. Kako ti ona mogu pomoći da prosudiš je li netko za tebe dobar prijatelj? I što ti može pomoći da ne doneseš krivu odluku pri izboru svog doživotnog prijatelja, bračnog druga? O tome će biti govora u narednom članku ove serije.