PHILIP * i druga djeca veselo gledaju kako skače lopta koju su sami napravili od krpe. Počinju s njom igrati nogomet. Mike oduševljeno daljinskim upravljačem s lakoćom vozi maleni automobil naprijed i natrag. Andrea i njene male prijateljice kod kuće oblače svoje lutke i pričaju kako će se one oblačiti kad odrastu.

Što je toj djeci zajedničko? Igračke kojima se mogu igrati satima. Najdraža igračka, naprimjer plišani medo, nekoj je djeci nerazdvojni drug od djetinjstva. Neke su čak dospjele u obiteljski album. Kako su nastale igračke? Zašto su djeci toliko važne?

U jednoj enciklopediji stoji: “Igračka je obično predmet koji se koristi u igri. Igračke i razne igre postoje od davnina i u velikom broju kultura. Ima ih jednostavnih, a i vrlo složenih, od običnog štapa koje će dijete zajahati kao konjića pa do sofisticiranih i složenih mehaničkih naprava.” Dakle, bilo koji predmet koji se  koristi za zabavu i igru može postati igračka. A budući da se ljudi vole zabavljati, lako je moguće da su igračke stare koliko i ljudski rod.

Naprimjer, u staroj Babiloniji i Egiptu pronađene su lutke ili njihovi dijelovi. One su možda i najstarije igračke. I lopta je igračka koja postoji od davnina. Premda se ne zna kad su se ljudi počeli igrati loptom, u drevnoj grobnici jednog djeteta u Egiptu pronađeni su čunjevi koji su se rušili kamenim kuglama, slično kao u kuglanju.

Jojoi od kamena postojali su prije više od tri tisuće godina u Grčkoj, a dokazi pokazuju da ih se vjerojatno koristilo i u staroj Kini. Lutke i geometrijska tijela od slonovače koja su djeca slagala bile su igračke u starom Rimu. Dječaci u Grčkoj i Rimu igrali su se i malenim kolima, što pokazuje da su igračke kojima se nešto prevozilo bile omiljene i u povijesti. U jednom muzeju izložena je glinena figura životinje na kotačima, koja potječe iz rane meksičke kulture, a možda je bila igračka. Zanimljivo je da nema dokaza da se u toj kulturi kotač koristio za neku drugu svrhu. U srednjem vijeku radile su se ovalne ili okrugle lopte od napuhanog životinjskog mjehura. Te su se lopte udarale nogom ili nosile do gola, slično kao u današnjem nogometu ili ragbiju.

Kasnije, u 18. stoljeću, u Engleskoj su se počele raditi slagalice u edukativne svrhe te su početkom 20. stoljeća postale vrlo omiljene. Tada su se počele koristiti i olovke u boji. Samo jedno poduzeće u Sjedinjenim Državama proizvede više od sto milijardi olovaka u boji. Dakle, neke od današnjih igračaka postojale su i u davnoj prošlosti i imale su važnu ulogu u životu ljudi.

“Igra je prirođena svakom djetetu. Ona omogućuje djeci da napreduju u fizičkom i psihičkom pogledu, da poboljšavaju svoje odnose s drugima te da uče. Ako se za igru može reći da je posao djeteta, onda su igračke njegov alat, stoga prikladne igračke mogu pomoći djeci da dobro obavljaju svoj posao.” Tako jedan vodič za odabir prikladnih igračaka opisuje njihovu važnost.

Naravno, igračke su omiljene prvenstveno zato što je zabavno igrati se njima. No važno je i to što one pomažu djeci da se pravilno razvijaju. Razmislite o sljedećim primjerima: Kad dijete gura kolica, razvija motoričke sposobnosti. Kad preskače konop, poboljšava koordinaciju pokreta. Kad stoji na jednoj nozi, a drugom udara loptu ili kad vozi bicikl, uči se održavati ravnotežu. A kad slaže kocke ili slika, uči se praviti precizne pokrete.

 Što je s djetetovom inteligencijom? Ono razvija sposobnost govora kad u igri pjeva ili recitira pjesmice, naprimjer dok preskače konop ili se igra lovice. Kad dijete slaže kocke, sluša upute u nekoj igri, slaže slagalicu, glumi nekoga s kostimom ili bez njega, stimulira se njegovo razmišljanje i kreativnost. Isto se dešava kad svira neki instrument ili radi nešto maštovito.

Ništa manje nije važno ni to što se djeca uče razvijati dobre odnose s drugima kad se igraju ekipnih igara, naprimjer loptom. Dr. Bruce Duncan Perry kaže: “U igri dijete uči pokazivati razumijevanje za osobe oko sebe, postaje suosjećajnije i manje egocentrično. Kad se igra s vršnjacima, uči se pravilima ponašanja, uključujući i to kako u društvu kontrolirati svoje reakcije i nositi se sa svojim neuspjesima i razočaranjima.”

Osim toga, djeca se igraju igračkama oponašajući ono što odrasli rade. Grčki filozof Aristotel rekao je da je “ljudima već od djetinjstva prirođeno oponašati druge”. Da, djeca u igri oponašaju mnogo toga što vide svaki dan oko sebe i tako uče. Lako možemo zamisliti djevojčicu kako uspavljuje svoju lutku, baš kao što će možda mnogo kasnije uspavljivati svoje dijete, ili možda glumi da zajedno sa svojim prijateljicama priprema ručak. Slično tome, dječaci “voze automobile” i oponašaju zvuk motora te se “pripremaju” za pravu vožnju. Međutim, prilikom izbora igračaka za djecu dobro je uzeti u obzir neke činioce. Zašto?

“Današnje igračke promiču razmišljanje nasilnog društva u kojem vlada bezakonje”, piše londonski The Daily Telegraph. Premda se ta izjava ne odnosi na sve igračke, meksički list La Jornada u jednom članku navodi kako se nekad uobičajene igračke sve više pretvaraju u “izobličene mišićave figure (...) nasilnog izgleda”. Taj članak citira Patriciju Ehrlich, pedagoginju koja se bavi istraživačkim radom na Sveučilištu Xochimilco Autonomous, koja je rekla da mnogo današnjih igračaka promiče razmišljanje da su upotreba sile, agresija, moć, pokornost i strah nešto poželjno.

Američko Državno udruženje školskih psihologa potvrđuje da igranje igračkama koje promiču nasilje “može negativno utjecati na djetetovu sposobnost učenja i razvoj te imati štetne posljedice”. Istraživanja pokazuju da nasilne videoigre i kompjuterske igre mogu dovesti do agresivnog ponašanja, a i do delinkvencije. Stoga svaka odrasla osoba koja vodi brigu o djetetu treba dobro razmisliti o izboru igračaka. (Vidi okvir na 26. stranici.)

Zahvaljujući napretku tehnologije danas se mogu nabaviti razne igračke s mnogim sofisticiranim mogućnostima. No one mogu biti preskupe, djeci brzo mogu dosaditi ili čak uopće nisu dobre za njih. Leanne, samohrana majka iz Australije koja ima petero djece, kaže: “Moji stariji sinovi gledaju reklame i često žele da im kupim skupe kompjuterske igre. Međutim, izgleda da se više i duže zabavljaju igrajući se u dvorištu jeftinom palicom i gumenom loptom. Mislim da jednostavne igračke najduže traju i najviše potiču moju djecu da koriste maštu.”

Ako ti roditelji ne mogu kupiti najnovije igračke, ipak se možeš zabaviti ako upotrijebiš maštu. U mnogim dijelovima svijeta djeca poput tebe sama rade svoje igračke.

Pogledaj slike na ovim stranicama. Zar ti ova djeca ne izgledaju veselo? Nije jednostavno napraviti ovakve “automobile”. Moraš sakupiti komade žice i od njih napraviti pravi oblik. Za kotače će ti biti dovoljni okrugli komadi gume ili plastike. Što misliš o ovom vlaku napravljenom od limenki i boca za mlijeko? A što misliš o ovom kamionu napravljenom od drva? Na neke od tih igračaka možeš i sjesti, kao naprimjer na ovaj afrički romobil kućne izrade. Ova djeca znaju da igračke ne moraju biti skupe da bi im bile zabavne. A zabavno je i praviti ih. Zašto ne bi pokušao nešto slično?