Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Zašto toliko mnogo ljudi živi u strahu?

Zašto toliko mnogo ljudi živi u strahu?

STRAH je zavladao svijetom. To prepoznatljivo raspoloženje utječe na gotovo sve ljude, premda mnogi nisu toga ni svjesni. No zašto je strah toliko raširen? Zašto neke ljude obuzme strah kad izađu iz kuće? Zašto se mnogi osjećaju nesigurno na poslu? Zašto su zabrinuti za sigurnost svoje djece? Čega se ljudi boje u vlastitom domu?

Dakako, postoje mnogi razlozi za strah, no mi ćemo razmotriti četiri razloga zbog kojih mnogi ljudi stalno žive u strahu. To su nasilje u gradovima, seksualno napastovanje, silovanje i nasilje u obitelji. Razmotrimo najprije problem nasilja u gradovima. To je vrlo aktualna tema budući da danas gotovo polovica svjetskog stanovništva živi u velikim gradovima.

Opasnosti u gradu

U dalekoj prošlosti ljudi su vjerojatno počeli graditi gradove kako bi se zaštitili od opasnosti, no danas mnogi upravo u gradu strahuju od raznih opasnosti. Gradovi koji su nekad pružali ljudima osjećaj sigurnosti danas izazivaju strah. Središte grada u kojem uvijek ima mnogo ljudi idealno je mjesto za ulične pljačkaše. U nekim gradovima opasno je zaći u slabo rasvijetljene sirotinjske četvrti u kojima gotovo i nema policajaca.

Ljudi često imaju opravdani razlog za strah. Strašno mnogo ljudi umire nasilnom smrću. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, u svijetu zbog nasilja godišnje umre 1,6 milijuna ljudi. Neki procjenjuju da u Africi svake godine na 100 000 ljudi 60,9 umre nasilnom smrću.

Mnogi ljudi, mjesta, institucije i organizacije koje se prije smatralo bezopasnima sada ugrožavaju sigurnost građana. Naprimjer, mnoga dječja igrališta, škole i trgovine postali su opasna mjesta na kojima se često događaju zločini. U nekim su slučajevima vjerski vođe, socijalni radnici i učitelji — oni koji bi trebali drugima pružati zaštitu — izdali povjerenje koje im je bilo ukazano. Zbog izvještaja o zlostavljanju djece roditelji se boje povjeriti drugima brigu o svojoj djeci. Policija bi trebala štititi ljude, no u nekim gradovima ima mnogo korumpiranih policajaca koji zloupotrebljavaju svoju moć. Slično je i sa snagama “sigurnosti”. U nekim zemljama ljudi se još uvijek sjećaju građanskih ratova u kojima je vojska odvela njihove voljene, kojima se potom zagubio svaki trag. Tako u raznim dijelovima svijeta policija i vojska siju strah, umjesto da se bore protiv njega.

U knjizi Citizens of Fear—Urban Violence in Latin America kaže se: “Stanovnici velikih latinoameričkih gradova stalno žive u strahu jer se nalaze u jednom od najopasnijih područja na svijetu. Na tom ogromnom području svake godine oko 140 000 ljudi umre nasilnom smrću, a svaki treći građanin izravno ili neizravno postane žrtva nasilja.” U drugim dijelovima svijeta u glavnim gradovima često se organiziraju politički prosvjedi. Kad na protestnim skupovima dođe do izgreda, mnogi koriste tu situaciju kako bi pljačkali trgovine, a to dovodi do općeg kaosa. Ljudi koji nekim poslom dođu u grad lako bi se mogli naći okruženi gnjevnom svjetinom.

U mnogim zemljama postoje velike razlike između životnog standarda bogatih i siromašnih, što kod ljudi koji jedva spajaju kraj s krajem uzrokuje sve veću ogorčenost. Ponekad ljudi koji smatraju da ne mogu zadovoljiti svoje najosnovnije potrebe pljačkaju kuće bogataša u elitnim gradskim četvrtima. U nekim gradovima još nije došlo do toga, no situacija je toliko napeta da je samo pitanje vremena kad će se to dogoditi.

Mnogi ljudi žive u strahu od kradljivaca i prosvjednika. No postoje i druge opasnosti koje izazivaju tjeskobu i strah.

Strah od seksualnog napastovanja

Zvižduci, prostačke geste i bezobrazni pogledi prava su mora koju iz dana u dan proživljavaju milijuni žena. Časopis Asia Week piše: “Ankete pokazuju da je u Japanu svaka četvrta žena doživjela seksualno napastovanje ili uznemiravanje na javnom mjestu te da se 90% takvih incidenata događa u vlaku ili podzemnoj željeznici. (...) Samo 2% žena odluči nešto poduzeti kako bi se zaštitilo. Većina žena kaže da je strah od toga kako će napadač reagirati glavni razlog zbog kojeg se ne usude ništa reći.”

U Indiji seksualno napastovanje sve više uzima maha. “Svaki put kad žena izađe iz kuće, obuzme je strah”, kaže jedna novinarka iz Indije. “Na svakom koraku žena se suočava s ironičnim ponižavanjem i nepristojnim primjedbama.” Iz jednog indijskog grada, čiji su stanovnici ponosni na relativno nisku stopu uličnog kriminala, stiže sljedeći izvještaj: “[U ovom gradu] žene nemaju problema na ulici, nego na poslu. (...) Ankete pokazuju da je 35 posto žena doživjelo seksualno napastovanje na radnom mjestu. (...) Osim toga, 52 posto žena reklo je da je zbog straha od seksualnog napastovanja radije prihvatilo slabije plaćeni posao (...) na kojem dolazi u kontakt [samo] sa ženama.”

Strah od silovanja

Žene se ne boje samo toga da će biti pogaženo njihovo dostojanstvo. Uznemiravanje o kojem smo dosad govorili ponekad uključuje i prijetnju silovanja. Nije nimalo neobično da je silovanje zločin kojeg se mnoge žene boje više nego ubojstva. Ženu može obuzeti strah ako se odjednom nađe sasvim sama na mjestu gdje bi je netko mogao silovati. Možda vidi nepoznatog muškarca ili nekoga u koga nema povjerenja. Srce joj snažno lupa dok mahnito pokušava procijeniti situaciju. ‘Što će on učiniti? Kamo bih mogla pobjeći? Da li da počnem vikati?’ Ako se žena često nalazi u takvim situacijama, to štetno utječe na njeno zdravlje. Zbog straha od takvih nemilih događaja mnogi su ljudi odlučili živjeti izvan grada i uopće ne vole ići u grad.

“Mnoge žene koje žive u gradu svakodnevno se suočavaju sa strahom, tjeskobom i patnjom”, piše u knjizi The Female Fear. “Strah od silovanja stvara kod žene osjećaj da uvijek mora biti oprezna i spremna na obranu, te stoga postaje napeta ako joj se netko tko hoda iza nje suviše približi, pogotovo ako se to desi po noći. Žene se (...) nikad ne mogu u potpunosti osloboditi tog osjećaja.”

Mnoge su žene žrtve nasilja, a gotovo sve osjećaju strah od nasilja. U publikaciji Ujedinjenih naroda The State of World Population 2000 piše: “Otprilike svaka treća žena na svijetu bila je pretučena, prisiljena na spolni odnos ili zlostavljana na neki drugi način, a počinitelj takvih nedjela najčešće je netko koga žena poznaje.” No jesu li žene, a i svi drugi ljudi, ugroženi samo na ulici i na radnom mjestu? Koliko često ljudi žive u strahu u vlastitom domu?

Strah od nasilja u obitelji

Mnogi muškarci u privatnosti svog doma tuku svoje žene da bi im bile pokorne. To je teška nepravda koja se događa diljem svijeta, no u mnogim je zemljama tek u novije vrijeme priznata kao kazneno djelo. U jednom izvještaju iz Indije rečeno je da najmanje 45 posto Indijaca šamara i tuče svoje žene. Zlostavljanje u braku ozbiljan je problem koji ugrožava zdravlje žena diljem svijeta. FBI izvještava da u Sjedinjenim Državama kod žena u dobi od 15 do 44 godine broj ozljeda koje su posljedica nasilja u obitelji premašuje broj svih ozljeda zadobivenih u prometnim nesrećama, uličnim pljačkama i silovanjima. Nasilje u obitelji puno je ozbiljniji problem od povremenih svađa u kojima padne i pokoji šamar. Mnoge žene žive u strahu od toga da će kod kuće biti ozlijeđene ili ubijene. Jedno istraživanje provedeno u Kanadi pokazalo je da je trećina žena koje su bile žrtve nasilja u obitelji jedno vrijeme strahovala za svoj život. U Sjedinjenim Državama dvoje je istraživača zaključilo: “Ženama najveća opasnost prijeti u vlastitom domu, gdje često trpe okrutno zlostavljanje.”

Zašto tako mnogo žena trpi sve te strahote? Mnogi se pitaju: ‘Zašto ne zatraže pomoć? Zašto ne napuste čovjeka koji ih zlostavlja?’ U većini slučajeva razlog je strah. Nasilje u obitelji nerazdvojivo je povezano sa strahom. Muškarci koji su skloni nasilju često pretuku ženu, a zatim joj zaprijete da će je ubiti ako ikome išta kaže. Čak i ako pretučena žena smogne hrabrosti da zatraži pomoć, moglo bi se dogoditi da je ne dobije. Mnogi ljudi, pa čak i oni koji se zgražaju nad drugim vrstama nasilja, skloni su olako shvaćati, ignorirati ili čak opravdavati nasilje muževa nad ženama. Osim toga, muž koji tuče svoju ženu može se izvan kuće ponašati vrlo uljudno. Njegovi prijatelji često ne vjeruju da on tuče ženu. Budući da joj nitko ne vjeruje i da nema kamo pobjeći, zlostavljana žena nerijetko zaključi da joj ne preostaje ništa drugo nego da nastavi živjeti u strahu.

Pretučene žene koje napuste svog partnera ponekad postanu žrtve jedne druge vrste uznemiravanja, koje se sastoji u tome da ih partner posvuda prati i prijeti im. U jednom istraživanju koje je nedavno provedeno u Sjevernoj Americi, a obuhvatilo je preko tisuću žena iz države Louisiane (SAD), 15 posto žena reklo je da ih bivši partner posvuda prati. Zamislite kako je to strašno! Čovjek koji vas je zastrašivao i prijetio vam sada vas prati na svakom koraku. Zove vas telefonom, slijedi vas, promatra i čeka. Može vam čak ubiti kućnog ljubimca. Ne bi li vam takvo ponašanje utjeralo strah u kosti?

Možda nikad niste iskusili takav strah. No u kojoj mjeri neke druge vrste straha utječu na vaš svakodnevni život?

Utječe li strah na vaše ponašanje?

Budući da strah vlada svuda oko nas, možda nismo ni svjesni da on utječe na mnoge naše svakidašnje odluke. Koliko često strah utječe na vaše ponašanje?

Je li strah od nasilja naveo vas ili članove vaše obitelji da pazite na to da se u kasnim satima ne vraćate sami kući? Utječe li strah na to kada i koliko koristite javni prijevoz? Da li opasnosti povezane sa svakodnevnim putovanjem na posao utječu na to gdje radite? Je li strah od suradnika na poslu ili ljudi s kojima biste morali dolazi u kontakt utjecao na vaš izbor zaposlenja? Da li strah utječe na vaš društveni život ili izbor zabave i razonode? Jeste li zbog straha od pijanih ljudi i neobuzdane svjetine odustali od odlaska na neku utakmicu ili koncert? Da li strah utječe na to kako se djeca ponašaju u školi? Mnogi roditelji boje se da im djeca ne postanu delinkventi. Taj strah utječe na izbor škole u koju će upisati svoju djecu i objašnjava zašto mnogi roditelji dolaze u školu po djecu koja bi se mogla vratiti kući pješice ili javnim prijevozom.

Strah je uistinu zavladao svijetom i utječe na sve ljude. No strah od nasilja star je gotovo koliko i sam ljudski rod. Možemo li uistinu očekivati da će se išta promijeniti? Je li život bez straha samo san? Postoji li čvrst razlog za vjerovanje u to da će doći vrijeme kad se ljudi više neće bojati nikakvog zla?