JOHANN LUDWIG KRAPF, 39-godišnji misionar iz Njemačke, tvrdio je da je 3. prosinca 1849. vidio snijegom prekriven vrh planine u ekvatorijalnoj Africi. U Europi su geografi ismijavali njegov izvještaj. Govorili su da nije vidio snijeg, nego bijelu sedimentnu stijenu — kredu. Krapf, koji je od planine bio udaljen više od 140 kilometara, priznao je da je vrh planine gledao svega nekoliko minuta jer su se nad njim brzo nadvili gusti oblaci.

Krapfa nije iznenadilo to što su se europski geografi rugali njegovom izvještaju. Godinu dana ranije nisu vjerovali ni izvještaju da je tristotinjak kilometara južnije otkrivena najviša planina u Africi. No, ubrzo je potvrđeno da planina Kilimandžaro, koja je visoka 5 895 metara, uistinu postoji. Istinitost Krapfove tvrdnje potvrđena je tek 34 godine kasnije — dvije godine nakon njegove smrti.

Godine 1883. škotski istraživač Joseph Thomson potvrdio je da  malo južnije od ekvatora zaista postoji planina čiji su vrhovi prekriveni snijegom i ledom. To je planina Kenija, koja je visoka 5 199 metara. Ona je po veličini druga planina u Africi. Neki smatraju da je planina Kenija, koja je danas ugasli vulkan, nekada bila visoka preko 6 000 metara. Smatra se da je uslijed dugotrajne erozije s vulkana uklonjen sav prah i pepeo, pa su se pojavila dva nazubljena vrha visoka preko 5 100 metara i treći koji je visok 4 985 metara.

Davno prije nego što su Europljani došli u Afriku, ljudi koji su živjeli na nižim obroncima Kenije štovali su tu planinu kao božanstvo. Neki su vjerovali da stvoritelj svemira živi na najvišem vrhu planine i da je tamo stvorio čovjeka. Također su vjerovali da stvoritelj daje kišu koja natapa plodna polja u podnožju planine. Da bi ga umirili, ljudi su mu prinosili životinjske žrtve. Oni koji se drže tih vjerovanja čine to još i danas.

Zbog snijega i leda koji se vide u blizini tamnih šiljastih vrhova domoroci su Keniju nazivali pjegava planina i bijela planina. Tri najviša vrha planine — Batian, Nelion i Lenana — nazvana su po istaknutim plemenskim poglavicama, precima ovdašnjih domorodaca. Ljepotu krajolika upotpunjuju mnoga smaragdnozelena jezera koja se nalaze blizu stjenovitih vrhova planine.

Na ovoj planini ljubitelji prirode mogu uživati u mnogim prekrasnim prizorima. Zahvaljujući topljenju ledenjaka suho tlo prekriveno lavom s vremenom se pretvorilo u plodna polja na kojima rastu razne vrste biljaka. Niži obronci prekriveni su gustom šumom. U njoj rastu cedar, tisulja i kamforovac, od kojih se dobiva vrlo kvalitetno drvo za izradu  namještaja. Ima i mnogo visokih bambusa koji znaju narasti preko šest metara. To visoko gusto raslinje onemogućava rast nižih biljaka.

Životinjski svijet također je vrlo bogat. Među veće sisavce spadaju lavovi, leopardi, Burchellove zebre, afrički bivoli, male šumske antilope i močvarne antilope. Na planini također žive slonovi i crni nosorozi. Među sitnije životinje ubrajaju se plavi dugorepi majmuni i crno-bijeli majmuni gvereze te šumski pećinari i nekoliko vrsta glodavaca.

Ovdje se može vidjeti i velik broj raznovrsnih ptica. Ptice grabljivice, kao što su bjeloleđi sup, crna lunja, afrički krunati orao, dugokruni jastreb, planinski škanjac i crvenorepi afrički škanjac, hrane se glodavcima i zmijama. U bujnom šumskom zelenilu posebno se ističu zagasitocrveni Hartlaubovi turakoi, ljubičasti čvorci, vuge i kljunorošci srebrnastih obraza. U planinskoj šumi živi i nekoliko vrsta medosasa koji privlače pažnju svojim prekrasnim perjem.

Na nadmorskoj visini od 3 000 metara šumu zamjenjuje vriština, koja se pruža prema vrhu dokle god pogled seže. Tlo je prošarano busenima trave. Od ostalih biljaka posebno je zanimljiv kostriš Senecio brassica, koji cvate jednom u 20 godina. Ovdje raste i kostriš Senecio keniodendron, koji na vrhu ima krošnju od širokih listova, te lobelija koja je visoka preko šest metara. Te biljke zajedno s drvolikim vrijesom čine jedinstvenu planinsku vegetaciju ovog ogromnog područja.

U teško prohodnom području pri vrhu planine ima vrlo malo životinja, a većina njih živi tamo samo jedan dio godine. Jedino planinski pećinari stalno borave u tom području. Oni žive na većoj nadmorskoj visini nego bilo koja druga životinja koja se može naći na ovoj planini — viđeni su na visini od gotovo 4 300 metara. Njihovo je tijelo prilagođeno životu na tako velikim visinama. Pećinari žive u pukotinama stijena i uglavnom se hrane biljem. Ti simpatični sisavci koji su veliki otprilike kao zec uopće nemaju strah od ljudi. Ponekad ukradu hranu umornim planinarima koji i ne slute što ti mali mudrijaši smjeraju!

Slikoviti šiljasti vrhovi čista su suprotnost nižim dijelovima planine. Najviši vrhovi Batian (5 199 metara) i Nelion (5 188 metara) izgledaju poput dva velika roga. Načinjeni su od krupnog, crnog vulkanskog kamenja koje izgleda kao da lebdi iznad oblaka. Malo niže nalazi se 11 ledenjaka koji odolijevaju žarkom ekvatorijalnom suncu. Ono je dosad otopilo najmanje sedam ledenjaka. Najveći ledenjak danas je upola manji nego što je bio prije stotinjak godina. Neki ledenjaci vide se iz Nairobija, glavnog grada Kenije koji je udaljen 130 kilometara.

Ova visoka planina privlači ljubitelje planinarenja iz cijelog svijeta. Prema postojećim podacima, Halford Mackinder bio je prvi Europljanin koji se popeo na vrh Batian. Bilo je to 13. rujna 1899. Podaci pokazuju da je nakon toga prošlo 30 godina dok sljedeći planinar nije stigao do vrha. Mnogi su čak životom platili pokušaj da osvoje vrh planine. Do 1987. na njoj je poginulo preko 60 planinara.

Mnogi planinari obolijevaju od raznih oblika visinske bolesti. Neka istraživanja pokazuju da se 50 posto slučajeva plućnog edema uzrokovanog boravkom na velikim nadmorskim visinama dogodi upravo na ovoj planini. U knjizi On God’s Mountain—The Story of Mount Kenya piše: “Čak i ako ne obolite od [visinske] bolesti, pješačenje i penjanje može biti izuzetno naporno. Od silnog umora jedva koračate. Sa strane vidite ponor dubok nekoliko stotina metara. U glavi osjećate jezivu bol, a u želucu mučninu. Stopala su vam puna žuljeva. Oči vam stalno suze.”

Ni erozija ni topljenje ledenjaka nisu umanjili divotu i veličanstvenost planine Kenije, koja izgleda poput tvrđave što se diže nebu pod oblake. Njena ljepota, koliko god bila surova, bez riječi donosi hvalu svom Stvoritelju, Jehovi Bogu (Psalam 148:9, 13).