BUDUĆI da je i sam bio muzičar, otac je primijetio da sedmorica moje starije braće imaju talenta za glazbu. Stoga je prodao našu kuću te kupio instrumente i drugu opremu kako bi im pomogao da osnuju svoj sastav. Ja sam se rodila nekoliko godina ranije, 1966, i u to sam vrijeme bila još jako mala. Tada smo živjeli u gradu Higüeyu, u Dominikanskoj Republici.

Moja su braća prvi put nastupila u gradskoj vijećnici u Higüeyu 1978. Kasnije su se preselila u glavni grad Santo Domingo i tamo nastupala. Počela su svirati i pjevati novu vrstu merenguea i postala su jako popularna. * Sastav je dobio ime Los Hermanos Rosario (Braća Rosario).

Budući da sam dugo sanjala o tome da postanem slavna plesačica, željela sam se pridružiti svojoj braći. Na jednoj zabavi moj brat Pepe, koji je bio vođa sastava, pozvao me da plešem, rekavši: “Francis je moja najmlađa sestra i ona jako lijepo pleše.” Svi su bili oduševljeni mojim plesom. Iskoristila sam tu priliku te sam Pepeu rekla da bih se željela pridružiti sastavu kao plesačica. Tako sam sa 16 godina počela nastupati sa sastavom Los Hermanos Rosario.

Dotad su merengue sastavi znali imati pjevačicu, ali nikada plesačicu koja bi plesala na središtu pozornice. Sve svoje nastupe osmišljala sam sama, kombinirajući merengue s modernim plesnim koracima. Kad je taj moj način plesa postao poznat, počeli su ga zvati a lo Francis Rosario.

Jedna naša pjesma zvala se “Cumandé”, a jedan njen stih glasio je: “Y ahora todo el mundo como Francis Rosario” (I sada svi zaplešite poput Francis Rosario). Ljudi su tada znali imitirati moje plesne korake ili bi samo sjeli na pod i promatrali me. Nakon nekog vremena moja je slika bila sve što je bilo potrebno za najavu naših nastupa. Kad bi vidjeli plakat s mojom slikom, svi su znali da Los Hermanos Rosario održavaju koncert.

Nakon što sam počela nastupati sa svojom braćom, sastavu su se pridružili još neki muzičari, a među njima i tri brata Páez. Jedan od njih, trubač po imenu Roberto, kasnije je postao moj suprug. Braća Páez postala su slavna jednako kao i mi. Često su nas pozivali da nastupamo na televiziji Santo Dominga i da održimo koncerte u drugim zemljama.

Godine 1988. otišli smo na turneju po Sjedinjenim Državama i Kanadi. U sklopu  te turneje nastupali smo i u Madison Square Gardenu, kao što sam već spomenula. Na tom koncertu nastupali su mnogi poznati merengue sastavi, ali naš nastup najviše je oduševio publiku. Nakon toga, organizatori koncerata uvijek bi naš nastup ostavili za kraj. Moj ples bio je sve popularniji, a broj naših obožavatelja se povećavao. Prodaja naših snimki drastično je porasla.

Putovali smo u razne zemlje, primjerice u Kolumbiju, Ekvador, Panamu, na Portoriko, Curaçao, u Španjolsku, Njemačku i druge zemlje. Ubrzo smo postali jedan od najpopularnijih sastava u Latinskoj Americi. Ples, pozornica, kostimi i šminka bili su sav moj svijet.

Dok još nisam bila udana, znala sam reći da ako se za mene zainteresira netko tko ne voli plesati, prije ću se odreći te osobe negoli plesa. No moj stav o životnim prioritetima uskoro se počeo mijenjati.

Za vrijeme turneje na Kanarskim otocima 1991. došlo je do promjene u mom životu. Roberto i ja vjenčali smo se kratko prije toga. Njegov brat Freddy, koji je također bio član sastava, počeo je s Jehovinim svjedocima proučavati Bibliju i uvijek je sa sobom nosio njihove publikacije.

Jednog dana u njegovoj sam sobi ugledala knjigu I ti možeš vječno živjeti u raju na Zemlji te sam je počela čitati. Posebno me zanimalo poglavlje “Postoji li doista pakao?” Bilo je to zbog toga što je majka govorila da će oni koji čine zle stvari gorjeti u paklu. Jako sam se bojala da ne dospijem tamo.

Nakon nekoliko tjedana, dok smo još bili na Kanarskim otocima, imala sam spontani pobačaj. Kad su me odveli u bolnicu, zamolila sam Roberta da mi od Freddya donese tu knjigu koju sam vidjela u njegovoj sobi kako bih je čitala za vrijeme oporavka. Knjiga mi se jako svidjela. Iz nje sam, između ostalog, naučila da je pakao koji se spominje u Bibliji zapravo simbolično zajedničko mjesto na kojem se nalaze umrli ljudi i da Bog nikada ne bi nikoga mučio (Jeremija 7:31). Jako me se dojmilo to što sam saznala da Biblija uči da mrtvi ničega nisu svjesni (Propovjednik 9:5, 10).

Kad smo se vratili u Dominikansku Republiku, Freddy je zamolio jednog Jehovinog svjedoka da nas posjeti. On nam je ukazao na biblijsko obećanje da će ljudi vječno živjeti u raju na Zemlji, što je zainteresiralo i mog supruga (Psalam 37:29; Luka 23:43). Stoga smo izrazili želju da proučavamo Bibliju.

Kako sam sve više učila o Bibliji, moj stav prema poslu koji sam toliko voljela počeo se  mijenjati. Biblijska načela polako su utjecala na moj način razmišljanja (Rimljanima 12:2). Znala sam se pitati: ‘Je li ispravno tako plesati pred svim tim ljudima? To nije ono što doista želim.’ Stoga sam se molila Bogu da mi pomogne da se izvučem iz te situacije. Razgovarala sam o tome sa svojim mužem i on je rekao da i on tako razmišlja. Rekao mi je: “Budi strpljiva, draga. Ti napusti sastav prva, a za tobom ću i ja.”

Ponovno sam zatrudnjela i budući da zbog toga ionako nisam mogla puno plesati, imala sam priliku češće ići na kršćanske sastanke u Dvoranu Kraljevstva. To me duhovno jačalo, a i Roberta, koji je također išao na sastanke. Počeli smo uviđati da je sastajanje s Jehovinim narodom veoma važno. Uvidjeli smo da su nam pouka i ohrabrenje koje dobivamo putem tih sastanaka potrebni želimo li napredovati u duhovnom pogledu (Hebrejima 10:24, 25). Čak i kad nismo bili u Dominikanskoj Republici, potražili bismo Dvoranu Kraljevstva i prisustvovali sastancima.

Nakon što sam rodila, vratila sam se plesu, no više nisam toliko uživala u svom poslu. To je postalo očito, pa su me novinari počeli kritizirati. Često su me pitali zašto ne plešem kao nekada. Stalno sam se molila Jehovi da mi pomogne pronaći izlaz, a da se pritom ne sukobim sa svojom braćom, budući da sam postala stalni član sastava.

Kad sam ponovno zatrudnjela, rekla sam Rafi, koji je nakon Pepeove smrti bio vođa sastava, da želim provoditi više vremena sa svojom djecom i da se više neću vratiti poslu. Rekao mi je da postupim onako kako smatram da je najbolje. Nitko od moje braće nikada se nije protivio tome što proučavam Bibliju. Za to sam im jako zahvalna.

Godine 1993, nakon što sam deset godina bila član sastava, prekinula sam plesnu karijeru te se cijelim srcem predala Jehovi. Postala sam objavitelj dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu, a nakon što je i Roberto napustio sastav, krstili smo se 1994 (Matej 24:14). I Freddy i Robertov drugi brat Julio postali su Jehovini svjedoci, a i Manuel Pérez, koji je također bio član sastava. Svi oni vjerno služe Jehovi.

Mnogi nisu mogli shvatiti zašto sam napustila svijet zabave, budući da sam doista uživala u svom poslu. Jedan poznati televizijski producent iz Dominikanske Republike rekao je da se radi samo o prolaznoj fazi u mom životu, što su mislili i mnogi drugi. Taj je producent rekao: “Kao i svi umjetnici, i ona će prebroditi tu krizu i vratiti se sastavu.” No to se nije dogodilo. Odlučila sam se u potpunosti posvetiti služenju Jehovi.

Roberto i ja sada imamo troje djece: Katty, Roberta i Obeda. Trudimo se poučiti ih da su u životu najvažnije duhovne, a ne materijalne stvari. Zbog svog iskustva možemo ih upozoriti na to da ih svijet može navesti na krivi put i možemo im dati mnoge dobre savjete. To što kao obitelj svakog tjedna zajedno proučavamo Bibliju puno nam pomaže i omogućava da ostanemo ujedinjeni premda se u ovom svijetu sve više obitelji raspada.

Trudimo se pomoći svojoj djeci da uvide da je Jehova stvarna osoba kojoj mogu vjerovati (Priče Salamunove 3:5, 6; Hebrejima 11:27). Također ih poučavamo da su kršćanski sastanci i sudjelovanje na njima veoma važni. Neopisiva je radost promatrati ih kako napreduju na putu istine. Prije dvije godine počela sam služiti kao pomoćni pionir, kako Jehovini svjedoci nazivaju one koji mjesečno 50 ili više sati s drugima razgovaraju o svojim biblijskim vjerovanjima. A moj suprug već godinama služi kao starješina u kršćanskoj skupštini.

Merengue je za mene još uvijek prekrasan ples. Nažalost, on se jako promijenio. Prije mu se, općenito uzevši, nije moglo naći zamjerke, no danas trebamo biti jako izbirljivi pri izboru merengue muzike.

Svijet mnogo nudi, no uvijek trebamo gledati što sve iza toga stoji. To vrijedi i kad je u pitanju svijet glazbe, koji na prvi pogled može izgledati vrlo privlačno i bezopasno. No ipak nije tako. Mnogi koji se bave glazbom uzimaju drogu i žive nemoralno. Biti u svijetu glazbe znači stalno biti u kontaktu s ljudima koji žive samo za danas i nemaju savjesti (1. Korinćanima 15:33).

Mi smo uvidjeli da je služenje Jehovi nešto najbolje čemu se netko može posvetiti. Sjećam se kako sam se nakon jednog velikog koncerta vratila u hotel i osjećala se strašno isprazno. Sada znam da je to bilo zato što nismo zbrinjavali svoje duhovne potrebe, koje su najvažnije (Matej 5:3).

Danas nam je u životu najvažnije ugoditi našem Stvoritelju, naročito tako što propovijedamo dobru vijest o njegovom Kraljevstvu i o tome poučavamo druge (Matej 24:14; Djela apostolska 20:35). Zahvaljujući tome naša je obitelj sretna i zadovoljna. Istinski smo zahvalni što smo dio Božjeg naroda i što imamo iskrene prijatelje, našu braću i sestre u vjeri, s kojima dijelimo divnu nadu u vječni život u Božjem novom svijetu (Marko 10:29, 30; 2. Petrova 3:13; Otkrivenje 21:3, 4).

Svijet zabave pružao nam je materijalno blagostanje. No kad smo upoznali našeg Boga Jehovu, dobili smo duhovno bogatstvo koje je daleko vrednije od materijalnog. Jako smo sretni što možemo služiti Bogu koji ima divne naume, sretnom Bogu koji nas poziva da se uzdamo u njega! (Psalam 37:3). U potpunosti smo uvjereni u to da smo pronašli nešto daleko bolje od slave i bogatstva te se molimo Jehovi da nama i našoj obitelji pomogne da zauvijek vršimo njegovu volju.