KRASAN sunčani dan obično doprinosi vedrom raspoloženju. Stoga nije neobično da se ljudi diljem svijeta razvedre kad vide cvijet koji svojim izgledom i imenom podsjeća na Sunce — suncokret! Pogled na sretno, nasmiješeno “lice” samo jednog suncokreta u vrtu može unijeti dašak vedrine u naš svakodnevni život. Koliko je tek divno vidjeti polje puno žarkožutih cvjetova suncokreta!

No, znate li kako je suncokret postao tako poznat i omiljen? Da li se on stvarno okreće prema suncu, kao što se može zaključiti iz njegovog imena? Je li uistinu koristan?

Suncokret je u početku rastao na području koje se protezalo od Srednje Amerike do juga današnje Kanade. Uzgajali su ga Indijanci. Nakon što su ga španjolski istraživači 1510. n. e. prenijeli preko Atlantika, ubrzo se počeo uzgajati diljem zapadne Europe. Isprva se suncokret uzgajao samo kao ukrasna biljka u botaničkim vrtovima i privatnim cvijetnjacima. No sredinom 18. stoljeća otkrilo se da su sjemenke suncokreta ukusne za jelo. U to se vrijeme od suncokretovog lišća i cvjetova pravio i čaj protiv vrućice.

Godine 1716. jedan je Englez dobio dozvolu za proizvodnju suncokretovog ulja koje se koristilo  u tkaonicama i tvornicama za preradu kože. No, u ostatku Europe suncokretovo ulje bilo je manje-više nepoznato sve do početka 19. stoljeća. Istina, ruski car Petar Veliki donio je još 1698. sjemenke suncokreta iz Nizozemske u Rusiju. Međutim, uzgoj suncokreta kao poljoprivredne kulture započeo je u Rusiji tek 30-ih godina 19. stoljeća. Nekoliko godina kasnije u ruskoj oblasti Voronec već se proizvodilo na tisuće tona suncokretovog ulja. Suncokret se ubrzo počeo uzgajati i u Bugarskoj, bivšoj Jugoslaviji, Mađarskoj, Rumunjskoj i Ukrajini.

Zanimljivo je da su krajem 19. stoljeća ruski doseljenici obnovili uzgoj suncokreta u Sjevernoj Americi. Na tom je kontinentu uzgoj suncokreta jedno vrijeme pao u zaborav jer prvi europski doseljenici nisu nastavili uzgajati suncokret, kao što su to dotad činili Indijanci. Danas se u zemljama diljem svijeta mogu vidjeti velika polja na kojima se uzgaja suncokret.

Da li se suncokret zaista okreće prema suncu? Da! Njegovi su listovi i cvjetovi heliotropni, što znači da se okreću prema Sunčevoj svjetlosti. U biljci se stvara auksin, biljni hormon koji regulira rast. Kad se na onoj strani biljke koja nije direktno izložena Sunčevoj svjetlosti nakupi veća količina auksina, stabljika počne rasti u smjeru iz kojeg dopire svjetlost. No kad se cvjetovi potpuno razviju, više se ne okreću prema suncu, nego su uglavnom okrenuti prema istoku.

Suncokretov latinski naziv Helianthus annuus potječe od grčkih riječi koje znače “sunce” i “cvijet” te od latinske riječi koja znači “godišnji”. Suncokret obično naraste do visine od oko dva metra, no neki divovski primjerci mogu biti veći od četiri metra. Čvrsta stabljika iz koje rastu hrapavi zeleni listovi okrunjena je velikim, okruglim cvijetom sa žarkožutim laticama. Središnji dio cvijeta, ili glavice, suncokreta tamnije je boje i sastoji se od sitnih cjevastih cvjetića. Kad kukci opraše te cvjetiće, iz njih se razviju jestive sjemenke. Središnji dio suncokretovog cvijeta može imati promjer od 5 do 50 centimetara i na njemu se može razviti od 100 do 8 000 sjemenki.

Biljni rod Helianthus obuhvaća na desetke vrsta, a neprestano se razvijaju i nove hibridne sorte. No, obično se samo dvije vrste uzgajaju kao poljoprivredna kultura. Jedna je Helianthus annuus, koja se uglavnom koristi za proizvodnju suncokretovog ulja. Druga je Helianthus tuberosus, poznatija po pučkim nazivima čičoka, topinambur i slatki krumpir. Ta se vrsta uzgaja zbog gomolja koji nalikuju krumpiru. Ti gomolji služe kao stočna hrana te se koriste u proizvodnji šećera i alkohola.

Danas se suncokret uglavnom uzgaja zbog sjemenki, od kojih se proizvodi kvalitetno ulje. Suncokretovo ulje koristi se za kuhanje, začinjanje salata i proizvodnju margarina. Sjemenke imaju veliku hranjivu vrijednost. One sadrže 18 do 22 posto proteina te razne druge hranjive tvari.

Mnogi vole grickati lagano prepržene slane suncokretove sjemenke. Brašno od suncokretovih sjemenki koristi se kao dodatak u proizvodnji kruha i drugih pekarskih proizvoda. Suncokretovo ulje koristi se i u proizvodnji šampona, balzama za usne, krema za ruke, losiona za tijelo i dječje kozmetike. To se ulje čak koristi za proizvodnju industrijskog motornog ulja. Suncokretove sjemenke služe i kao hrana za ptice te neke male životinje.

Polja na kojima rastu suncokreti pravi su raj za pčele — na jednom hektaru može se dobiti 25 do 50 kilograma meda. Kad se cvjetovi suncokreta poberu, ostaju stabljike koje sadrže 43 do 48 posto celuloze. One se koriste za proizvodnju papira i nekih drugih proizvoda. Preostali dijelovi biljke mogu poslužiti kao krmivo ili gnojivo.

Suncokret je uistinu divan dar. Njegova ljepota bila je nadahnuće za mnoga umjetnička djela, među kojima je i slika “Suncokreti” Vincenta van Gogha. Gdje god rastao, suncokret uljepšava naše domove i vrtove. Taj lijep i vrlo koristan cvijet mogli bismo povezati sa psalmistovim riječima: ‘Mnoga su čudesa tvoja, koja si učinio, Jehova, Bože moj, i mnoge su misli tvoje o nama. Broja im nema’ (Psalam 40:5).