MALO je mjesta na Zemlji na kojima možete promatrati isti prekrasan vulkan bilo da se nalazite na obali mora, negdje u unutrašnjosti ili u gradu. Ako je to mjesto grad Catania, onda je riječ o planini Etni, koja je visoka preko 3 300 metara, nalazi se na sjevernom dijelu istočne obale Sicilije i najviši je aktivni vulkan u Europi.

Arapi, koji su dugo vladali Sicilijom, nazvali su ovaj vulkan Vatrena planina, a Etna to doista i jest, budući da iz svoje unutrašnjosti redovito izbacuje vruću lavu. Dva najstarija sačuvana zapisa o aktivnosti Etne potječu od Pindara i Eshila, koji su opisali erupciju koja se zbila 475. pr. n. e. Više se puta mogao vidjeti čudesan prizor kako se lava poput zmije spušta niz planinu i ponire u more. Takve erupcije zbile su se 396. pr. n. e., 1329. n. e. i 1669. n. e. Posljednja navedena smatra se najpoznatijom erupcijom “suvremenog doba”. Tom se prilikom rijeka lave širine 2 kilometra slila niz planinu i tekla 25 kilometara, sve do gradskih zidina Catanije. Tamo je uništila domove više od 27 000 ljudi i djelomično zatrpala gradsku luku.

Smatra se da se aktivnost ovog vulkana u 20. stoljeću povećala, budući da su tokom tog razdoblja izbile mnoge erupcije. Najsnažnija erupcija zbila se 1928, kad je uništeno mjesto Mascali. Tokom proteklih nekoliko godina vulkan je nastavio izbacivati lavu i pepeo, što je tamošnjim stanovnicima uzrokovalo mnoge probleme i zadalo brige.

Neki kažu da se Etna počela formirati prije barem 170 000 godina izviranjem i taloženjem magme, odnosno rastaljenih stijena. Otprilike 250 malih kupastih kratera koji se nalaze na padinama glavnog kratera rezultat su raznih faza eruptivne aktivnosti vulkana. Ti manji krateri izgledaju poput djece koja okružuju svoju majku, zbog čega je ovaj vulkan dobio nadimak Velika mama.

Kad se automobilom ili vlakom provezete ovom lijepom planinom, vidjet ćete mnogo privlačnih prizora. Između ostalog, Monti Rossi (crvene brežuljke) u blizini gradića Nicolosija, kratere Silvestri i prostranu dolinu Valle del Bove (dolinu goveda), koja se može vidjeti iz gradića Giarrea i Zafferane.

Geološko porijeklo vulkana, iako nije posve poznato, seže daleko u prošlost. Erupcijama magme pod morem i na kopnu oformila se obala Sicilije sve do sjevernog dijela Catanije. Dio te obale zove se Riviera dei Ciclopi (obala kiklopa) koju karakteriziraju crne stijene vulkanskog porijekla. Nasuprot grebena kod grada Aci Trezze iz mora izviru stijene neobična oblika, koje se zovu Faraglioni.

Možda se pitate da li se ljudi koji žive u podnožju ovog vulkana boje da bi on mogao iznenada eruptirati. Kad je Etna mirna, ovdašnji stanovnici čak i zaborave da žive pored samog vulkana. Francuski pisac iz 19. stoljeća Guy de Maupassant u svom je djelu Putovanje na Siciliju napisao: “Zvijer miruje. Ona spava tamo daleko.” Ako se Etna počne dimiti, mještani će možda samo nakratko baciti pogled na nju. No ako u noći čuju potmulu tutnjavu te vide da su njihovi balkoni i ulice prekriveni pepelom ili pak primijete da su im nosnice i oči pune pepela, situacija je drugačija. To je znak da prema njoj trebaju pokazati strahopoštovanje, naročito ako niz nju polako, ali nezaustavljivo klizi crvena rijeka lave koja uništava sve što joj se nađe na putu.

Usprkos tome, ljudi koji žive na području Etne smatraju ovu planinu “dobroćudnim divom”. I doista, premda taj div zna prouzročiti veliku štetu — uništiti naselja, ljetinu, a odnedavno i turistička mjesta — on nije odnio mnogo života. Kad se i desi da ljudima uništi plodove njihovog rada, uporni mještani jednostavno se ponovno daju na posao i počinju sve ispočetka.

Talijanski pjesnik Giacomo Leopardi dobro je opisao naklonost koju ti ljudi osjećaju prema svom kraju. On ih je usporedio sa žutilovkom, grmolikom biljkom koja često raste u blizini vulkana. Cvjetovi etnanske žutilovke, koji zrače ljepotom, stoje uspravno i ne spuštaju svoje glavice sve dok ih bujica lave potpuno ne prekrije. A kad erupcija prođe i lava se ohladi, ponovno počnu rasti te se snažni i hrabri strpljivo vraćaju svom životnom ciklusu.

Vulkanolozi smatraju da se taj “dobroćudni div” mijenja. U novijoj povijesti Etna nije bila vulkan eksplozivnog tipa, no u časopisu Focus stoji da taj “vulkan koji se prije smatralo aktivnim, ali ne i opasnim, postaje sve sumnjiviji”. Francuski i talijanski znanstvenici upozoravaju da se Etna od “neeksplozivnog vulkana, odnosno vulkana čija se lava mirno izlijeva i koji nema veliku koncentraciju plinova, polako preobražava u vulkan eksplozivnog tipa”. Zato Paola Del Carlo, znanstvenica na talijanskom Državnom institutu za geofiziku i vulkanologiju u Cataniji, kaže da se “tokom proteklih 30 godina nedvojbeno povećala i neeksplozivna i eksplozivna aktivnost [ovog vulkana] te da je teško točno predvidjeti što će se u budućnosti s njim zbivati”.

Premda ljudima zadaje strah i zahtijeva njihovo poštovanje, Etna ih istovremeno nagrađuje čudesnim prizorima. Kad je zimi zaodjenut u bijelo ili ljeti u tamnosmeđe, kad se mirno izdiže nad obalom ili kad potresa zemlju i srca ljudi te noćno nebo osvjetljava vatrom, ovaj vulkan dokazuje koliko je moćan onaj koji ga je stvorio (Psalam 65:6; 95:3, 4). Ako vam se ikada ukaže prilika da posjetite lijepu Siciliju, ne zaboravite Etnu. Već iz daljine ugledat ćete kako se iz nje izdiže dim. No mještani će vam ubrzo reći: “Ne bojte se ako čujete tutnjavu. To vas Etna samo pozdravlja.”