MORE je bilo mirno i tiho. Samo je glasanje morskih ptica remetilo tišinu. Po njihovoj uzbuđenosti moglo se zaključiti da se u moru nešto događa. Na površini mora odjednom su se pojavili mjehurići od kojih je nastao bijeli krug. Nekoliko trenutaka kasnije u bistroj vodi u sredini tog kruga pojavila su se dva ogromna tamna stvorenja. Bili su to grbavi kitovi koji su širom otvorenih usta izronili iz morskih dubina. Potom su zatvorili svoje ogromne čeljusti, ispustili mlaz vlažnog zraka te ponovno zaronili kako bi sve to ponovili.

Dva su se kita udružila kako bi ulovila što više račića nalik škampima koji im služe za hranu. Kao da u moru plešu balet, ti sisavci teški 40 tona ronili su ispod račića i plivali u krug, ispuštajući mlazove zraka kroz otvor na vrhu glave. Time su oko račića stvorili “zastor” od mjehurića. Potom su izronili na sredini kruga i počeli se hraniti račićima.

Na afričkim ravnicama često se udružuju pavijan i antilopa impala. “Te dvije životinje upozoravaju jedna drugu kad se pojavi opasnost”, piše časopis Scientific American. Budući da impala ima dobar njuh, a pavijan oštar vid, mala je vjerojatnost da im se bilo koji  neprijatelj neopaženo približi. Na sličan način surađuju nojevi, koji imaju oštar vid, i zebre, koje imaju izvrstan sluh.

Ovo su samo neki od mnogih primjera suradnje u živom svijetu. Ona se može zapaziti među svim oblicima života, od najjednostavnijih mikroorganizama do čovjeka. Takva suradnja može postojati među istovrsnim jedinkama, ali i među jedinkama koje pripadaju različitim vrstama. Prije više tisuća godina kralj Salamun, koji se bavio proučavanjem prirode, promatrao je male mrave te je napisao: “Idi k mravu, lijenčino, gledaj putove njegove, i omudraj. Nema vođa ni upravitelja ni gospodara; i opet pripravlja ljeti sebi hranu, zbira i uz žetvu piću svoju” (Priče Salamunove 6:6-8).

Mravi su savršeni primjer suradnje, marljivosti i organiziranosti. Oni često zajednički nose u mravinjak teret koji je puno veći od njih. Neki mravi čak pomažu ozlijeđenim ili onemoćalim pripadnicima svoje kolonije da se vrate u mravinjak. Kad se uzme u obzir sve te osobine, nije neobično da je Salamun izabrao mrave kao primjer na koji bismo se trebali ugledati.

U sljedećim člancima vidjet ćemo da je suradnja jedna od glavnih tema u simboličnoj “knjizi prirode” te važan preduvjet za opstanak svih živih bića, pa tako i ljudi. Pored toga, vidjet ćemo kako ljudi iskorištavaju prirodna bogatstva, zagađuju prirodu i dovode neke životinje do istrebljenja. Hoće li Stvoritelj dopustiti da se to nastavi unedogled?