U PREDGRAĐU kenijskog grada Nairobija nalazi se prekrasno imanje veličine 56 hektara koje pripada Ujedinjenim narodima. Nazvano je Gigiri i na njemu se nalazi sjedište organizacije UN-HABITAT. Taj je kompleks simbol odlučnosti međunarodne zajednice da stane na kraj svjetskoj stambenoj krizi. Šetnja stazom u rezervatu Gigiriju, koji se također nalazi na tom imanju, na dojmljiv način pokazuje što sve ljudi mogu postići zajedničkim snagama i s dovoljno financijskih sredstava.  Nekadašnja pustoš pretvorena je u lijep i koristan rekreacijski prostor za osoblje i posjetitelje.

No samo nekoliko kilometara dalje nalazi se sirotinjsko naselje koje je relativno novo, ali se brzo širi. Ono je tužan podsjetnik na složenost i težinu stambene krize. Straćare sagrađene od blata, šiblja i lima velike su otprilike 16 kvadratnih metara. U prolazima između njih osjeća se neugodan miris otpadnih voda. Ovdašnji stanovnici plaćaju vodu gotovo pet puta skuplje nego što je plaća prosječni stanovnik Sjedinjenih Država. Većina od oko 40 000 ljudi koji žive u naselju ima između 20 i 40 godina. Oni nisu lijeni ni nezainteresirani za rad. Došli su ovamo kako bi u obližnjem Nairobiju pronašli posao.

Za razliku od njih, svjetski vođe sastaju se u čistim, udobnim i lijepim prostorijama te raspravljaju o budućnosti siromašnih muškaraca, žena i djece koji žive u njihovom susjedstvu. Ironija je u tome što “svijet ima sredstva, znanje i moć” koji su potrebni da se znatno poboljša život stanovnika sirotinjskih naselja, rekao je glavni tajnik Ujedinjenih naroda. Što onda još treba učiniti? “Nadam se da će (...) svi koji su uključeni u rješavanje tog problema nadvladati ravnodušnost i nedostatak političke volje koji su dosad bili prepreka napretku”, rekao je gosp. Annan.

No koliko je ta nada realna? Što bi se trebalo dogoditi da svi svjetski i lokalni političari ostave po strani svoje vlastite interese i počnu zajednički raditi na rješavanju problema? No ipak postoji netko tko ima sredstva, znanje i moć da stane na kraj postojećoj krizi, a što je još važnije, ima suosjećanja i volje da uskoro to i učini. Ustvari, njegova je vlada već iznijela detaljni program kojim će se trajno riješiti svjetska stambena kriza.

Naš Stvoritelj, Jehova Bog, u Bibliji objašnjava što je naumio učiniti. On obećava: “Ja ću stvoriti nova nebesa i novu zemlju” (Izaija 65:17). To će dovesti do velikih promjena. Nova “nebesa”, ili nova nebeska vlast, ostvarit će ono što postojeće ljudske vlasti ne mogu. Ta vlast je Božje Kraljevstvo. Ono jamči zdravlje, sigurnost i samopoštovanje svima onima koji će ovdje na Zemlji sačinjavati novo ljudsko društvo. Proroku Izaiji ranije je bilo rečeno da će svi koji budu željeli postati dio tog novog zemaljskog društva biti sakupljeni ‘u posljednjim danima’ (Izaija 2:1-4, NS). To znači da će uskoro doći do tih promjena (Matej 24:3-14; 2. Timoteju 3:1-5).

Zanimljivo je da u drugim recima 65. poglavlja Izaije Bog obećava da će u to vrijeme svatko imati dom u kojem će moći trajno živjeti. “Oni će graditi kuće i stanovati u njima”, kaže Bog. “Neće oni graditi a drugi se naseliti” (Izaija 65:21, 22). Zamislite da živite u lijepoj kući, u čistom okolišu u kojem vam ne prijeti nikakva opasnost, u predivnom raju! Tko ne bi volio živjeti u takvim uvjetima? No kako možemo biti sigurni da će se ono što je Bog obećao uistinu ostvariti?

Kad je Bog stvorio Adama i Evu, nije ih ostavio da žive u pustoši. Naprotiv, smjestio ih je u edenski vrt, prekrasan park u kojem je bilo obilje vode, hrane i čistog zraka (1. Mojsijeva 2:8-15). Adamu je rekao da ‘napuni zemlju’, a ne da je prenapuči (1. Mojsijeva 1:28). Bog je od početka naumio da svatko ima skladan i miran život te da se raduje mnogim divnim darovima.

U Noino vrijeme ljudi su postali vrlo nasilni i nemoralni, tako da se ‘zemlja pokvarila  pred Bogom’ (1. Mojsijeva 6:11, 12). Je li Bog zatvorio oči pred njihovim prijestupima? Nije. Odmah je nešto poduzeo. Očistio je Zemlju prouzročivši opći potop. Učinio je to radi svog imena, ali i da bi zaštitio pravednika Nou i njegovo potomstvo. Kad su Noa i njegova obitelj izašli iz arke i došli u svoj novi dom, Bog je ponovno rekao: “Množite se, i napunite zemlju” (1. Mojsijeva 9:1).

Nakon nekog vremena Bog je Izraelcima dao nasljedstvo koje je obećao njihovom praocu Abrahamu. Bila je to Obećana zemlja, koja je opisana kao ‘zemlja dobra i prostrana u kojoj teče med i mlijeko’ (2. Mojsijeva 3:8). Izraelci su zbog svoje neposlušnosti 40 godina lutali pustinjom i nigdje se nisu mogli skrasiti. No Bog im je, držeći se svog obećanja, na kraju dao zemlju u kojoj su se mogli trajno nastaniti. Nadahnuti izvještaj kaže: “Umiri ih Jehova od svuda unaokolo (...). Ništa ne izosta od svega dobra što bješe obećao Jehova domu Izraelovu; sve se zbi” (Jozua 21:43-45).

Ovi izvještaji jasno pokazuju da Jehovine riječi zapisane u 65. poglavlju Izaije nisu prazna obećanja. Budući da je on Stvoritelj svega što postoji, sasvim sigurno može učiniti sve što je potrebno kako bi očistio Zemlju i ispunio svoj prvobitni naum s njom (Izaija 40:26, 28; 55:10, 11). Biblija nam jamči da on to i želi učiniti (Psalam 72:12, 13). On se u prošlosti pobrinuo da pravdoljubivi ljudi imaju gdje živjeti, a uskoro će to ponovno učiniti.

Kad je njegov Sin, Isus Krist, došao na Zemlju, poučio je svoje sljedbenike da se mole: ‘Neka bude Božja volja, kako na nebu tako i na zemlji’ (Matej 6:10). Isus je otkrio da će Zemlja biti pretvorena u raj (Luka 23:43). Zamislite samo što to znači! Više neće biti sirotinjskih naselja ni bespravno sagrađenih straćara, neće biti ljudi koji spavaju na ulici ni onih koji se boje da će biti iseljeni iz svog doma. Kako će to biti divno! Pod vlašću Božjeg Kraljevstva svatko će napokon imati trajan dom!