DA STE gladni i daleko od svog doma, što biste najprije poželjeli pojesti? Možda neko svježe voće i povrće koje raste u vašoj domovini ili pak neko ukusno jelo od mesa ili ribe koje priprema vaša majka. No biste li se zaželjeli češnjaka?

Dok su prije otprilike 3 500 godina pješačili kroz pustinju Sinaj, Izraelci su rekli: “Opomenusmo se riba što jeđasmo u Egiptu zabadava, i krastavaca i dinja i luka crnoga i bijeloga” (4. Mojsijeva 11:4, 5). Da, oni su poželjeli češnjak. Češnjak je bio toliko omiljen među Židovima da su se, prema predaji, nazivali ljubiteljima češnjaka.

Kako je došlo do toga da su Izraelci toliko zavoljeli ovu biljku? Dok su 215 godina boravili u Egiptu, češnjak je bio sastavni dio njihove prehrane. Arheološka otkrića pokazuju da su Egipćani uzgajali češnjak još puno prije nego što su Jakov i njegova obitelj došli u Egipat. Grčki povjesničar Herodot izvještava da su egipatske vlasti kupovale ogromne količine luka, rotkvica i češnjaka za prehranu robova koji su radili na izgradnji piramida. Po svemu sudeći, takva je ishrana bogata češnjakom radnicima davala snagu i izdržljivost. Kad su Egipćani pokopali faraona Tutankamona, u njegovu su grobnicu stavili mnoge vrijedne predmete, a među njima i češnjak. Naravno, češnjak nije ni od kakve koristi mrtvima, no pokazao se veoma korisnim za žive.

Liječnici već dugo koriste češnjak pri liječenju bolesnika. Prije mnogo stoljeća grčki liječnici Hipokrat i Dioskorid preporučivali su ga onima koji su imali probavne smetnje, srčana oboljenja, gubu, tumor te kod raznih ozljeda i infekcija. Francuski kemičar iz 19. stoljeća Louis Pasteur istraživao je svojstva češnjaka te je opisao njegovo antiseptičko djelovanje. U Africi je u 20. stoljeću poznati misionar i liječnik Albert Schweitzer koristio češnjak pri liječenju amebne dizenterije i drugih bolesti. Kad je za vrijeme Drugog svjetskog rata liječnicima ruske vojske ponestalo lijekova, za liječenje ranjenih vojnika koristili su češnjak. Tako je češnjak postao poznat kao ruski penicilin. U novije doba znanstvenici su istraživanjima otkrili da češnjak pozitivno djeluje i na krvotok.

Očito je da je češnjak veoma hranjiva i ljekovita biljka, a njegov miris i okus vrlo su specifični. Gdje se češnjak najprije uzgajao? Neki botaničari smatraju da on potječe iz središnje Azije i da se odande proširio po čitavom svijetu. Osvrnimo se sada na jedno mjesto, gdje je češnjak veoma rasprostranjena biljka.

Dolina Constanza, koja se nalazi u Dominikanskoj Republici, ima blagu klimu. Okružena je planinama, njeno je tlo veoma plodno i kiša ga obilno natapa. Stoga je Constanza izvrsno mjesto za uzgajanje češnjaka.

Poljoprivrednici u Constanzi u rujnu ili listopadu čiste i oru svoja polja ostavljajući u njima duboke brazde, koje su međusobno udaljene otprilike jedan metar. Na gredicama između brazdi naprave tri ili četiri pliće brazde u koje će posaditi češnjak. Radnici u  međuvremenu odvajaju češnjeve češnjaka. Nakon što ih na pola sata stave u vodu, sade ih u te pliće brazde. Češnjak polako raste tokom blagih dominikanskih zima.

U ožujku ili travnju počinje vađenje češnjaka. Radnici iz zemlje vade dozrele biljke te ih ostavljaju na polju pet ili šest dana. Zatim ih sakupe, odrežu im korijenje i vrhove te čiste glavice stavljaju u otvorene posude koje zovu cribas. Te posude pune češnjaka cijeli dan ostave na suncu kako bi se češnjak sušio. Nakon toga on je spreman za prodaju.

Ukoliko ukusno varivo ili salata koju jedete sadrže češnjak, brzo ćete osjetiti njegov miris. No kako to da se miris češnjaka ne osjeti dok je on još u ljusci? Češnjak sadrži snažne tvari koje međusobno ne djeluju tako dugo dok se češanj ne zgnječi ili nareže. Kad se češnjak nasjecka, enzim aliinaza dolazi u kontakt s tvari koja se zove aliin. Istog trena usljeđuje reakcija prilikom koje nastaje alicin, koji češnjaku daje njegovu aromu i okus.

Kad zagrizete komad svježeg češnjaka, to je kao da alicin eksplodira u vašim ustima. Sviđalo vam se to ili ne, ubrzo ćete poprimiti miris češnjaka. Možete li ikako ublažiti taj neugodan zadah? Možete pokušati tako da žvačete peršin ili klinčić.

No imajte na umu da miris češnjaka uglavnom dolazi iz vaših pluća. Kad ga jedete, on putem probavnog sustava odlazi u krv, a ona ga nosi u pluća. Svaki put kad izdahnete, njegov snažan miris izlazi van. Zbog toga tekućine za ispiranje usne šupljine i žvakanje peršina neće ukloniti njegov neugodan miris. Postoji li ikakvo rješenje za taj problem? Zapravo i ne. No ako i svi drugi u vašem društvu jedu češnjak, onda im to vjerojatno neće smetati!

U mnogim su zemljama jela bez češnjaka nezamisliva. A čak i u krajevima gdje se češnjak obično umjereno koristi, mnogi koji ga konzumiraju uviđaju da on ima daleko više dobrih strana nego mana.