The New York Times izvještava da je petomjesečno istraživanje, u koje je bilo uključeno 16 dječjih vrtića iz države New York, pokazalo da su “djeca smanjila gledanje televizije za tri sata tjedno” kad im se dalo jednostavne prijedloge o tome što mogu raditi umjesto toga. Djecu se poticalo da čitaju i da se bave kreativnim aktivnostima, kao što je izrađivanje podmetača za tanjure i natpisa protiv gledanja televizije za svaki televizor u kući. I sama djeca dosjetila su se drugih aktivnosti kojima se mogu baviti umjesto da gledaju televiziju ili filmove. Roditelje se poticalo da djeci svakog dana čitaju priče i da za vrijeme obroka isključe televizor. Dvaput u toku istraživanja obitelji nisu uključivale televizor cijeli tjedan. Dr. Barbara Dennison, koja je vodila istraživanje, rekla je da roditelji ne bi smjeli misliti kako je djecu nemoguće odviknuti od gledanja televizije jer se “ona rado bave drugim aktivnostima”.

“Pušači ne štete samo svojim plućima i arterijama, posljedice snosi svako tkivo”, stoji u časopisu New Scientist. U izvještaju koji je objavio američki ministar zdravstva Richard Carmona navode se mnoge bolesti koje su povezane s korištenjem duhana, a neke od njih su upala pluća, leukemija, mrena, razna oboljenja desni te rak bubrega, grlića maternice, želuca i gušterače. “Već desetljećima nam je poznato da je pušenje štetno, no ovaj izvještaj pokazuje da je ono daleko štetnije nego što smo toga bili svjesni”, kaže Carmona. “Otrovne tvari iz dima cigarete putem krvi dolaze u svaki dio našeg tijela.” Za one koji misle da će smanjiti taj rizik budu li pušili cigarete s manje katrana i nikotina Carmona dodaje: “Ne postoji cigareta koja ne šteti zdravlju, bez obzira na to zvala se ona ‘light’, ‘ultra-light’ ili bilo kako drugačije.” Carmona je također rekao da pušači obično umru 13 do 14 godina prije nego nepušači. “Pušenje u svakom periodu našeg života uzrokuje bolesti skoro svakog organa u našem tijelu”, rekao je Carmona prema izvještaju The New York Timesa.

U Brazilu je pokrenuta kampanja čiji je cilj bio smanjiti količinu oružja koje posjeduje tamošnje stanovništvo. Ljudi su za oružje koje su dobrovoljno predali dobivali od 30 do 100 dolara. Kao što izvještava Folha Online, od srpnja do prosinca 2004. širom Brazila sakupljeno je više od 200 000 komada oružja. Oružje sakupljeno u državi São Paulo bilo je zdrobljeno, komprimirano, rastaljeno te su od njega načinjene naprave za dječje igralište u gradskom parku. Taj park sada ima klackalicu, ljuljačke i tobogan, a sve to načinjeno je od recikliranog materijala. Ministar pravosuđa Márcio Thomaz Bastos rekao je: “Jedan od glavnih ciljeva ove kampanje bio je potaknuti ljude na miroljubivost.”

“U Argentini opada broj žena koje žele biti redovnice”, pisalo je 2004. u časopisu Clarín iz Buenos Airesa. Tamo je također stajalo: “U protekle četiri godine broj redovnica smanjio se za 5,5 posto. Godine 2000. bilo ih je 9 113, a ove ih godine ima 8 612. Pad broja redovnica još je drastičniji — dostiže gotovo 36 posto — u usporedbi s 1960. godinom kad ih je bilo 13 423.” Jedan od razloga zbog kojeg je došlo do tog pada je to što “ljude ne privlači vjerska profesija” te se “boje doživotnog predanja” redovničkom pozivu. U istom periodu smanjio se i broj svećenika. U časopisu Clarín stajalo je: “Mnogi smatraju da će se broj svećenika u narednim godinama i dalje smanjivati te se slažu da je ta pojava prisutna u čitavom svijetu.”

Troškovi smještaja u staračkim domovima toliko su porasli da su neki zaključili kako bi ostarjeli mogli živjeti i na brodovima za krstarenje. Prema izvještaju lista Journal of the American Geriatrics Society, “takvi su brodovi po komforu, mjesečnoj cijeni i mnogim drugim činiocima slični domovima umirovljenika”. Mnogi od tih brodova čak pružaju usluge koje ne pružaju svi starački domovi. To može uključivati liječnika koji je na raspolaganju 24 sata dnevno, osobnu pratnju na sve obroke te čišćenje soba i pranje rublja. Tu su i uzbudljivost putovanja te mogućnost upoznavanja drugih ljudi. U izvještaju također stoji da će “ljudi biti spremniji posjetiti baku koja živi na brodu za krstarenje”.

“Oni koji pate od paničnog poremećaja mogu doživjeti napad panike u bilo koje doba. On ih čak može probuditi usred noći te prouzročiti bol u prsima, ubrzano disanje, veliki strah, gušenje, znojenje i potrebu da se pobjegne”, stoji u novinama Vancouver Sun. Nedavni izvještaj sastavljen na temelju intervjua provedenih s 36 894 ispitanika ukazuje na to da od ovog poremećaja pati 3,7 posto stanovnika Kanade u dobi od 15 i više godina, što otprilike iznosi milijun ljudi. Više je žena (4,6 posto) nego muškaraca (2,8 posto) izjavilo da je doživjelo napad panike. Kod onih koji pate od ovog poremećaja “gotovo je dvostruko veća vjerojatnost da će prekomjerno konzumirati alkohol te skoro trostruko veća vjerojatnost da će pušiti kako bi se lakše s njim nosili nego kod onih koji ne pate od tog poremećaja”, stoji u tim novinama. Pozitivan podatak je to što gotovo 70 posto onih koji pate od ovog poremećaja traži stručnu medicinsku pomoć. Prema izvještaju, ravnatelj psihijatrijskog odjela na Sveučilištu u Ottawi, dr. Jacques Bradwejn, smatra da iako ovaj poremećaj možda uzrokuju genetski i biološki faktori, napade panike “mogu uzrokovati stresni događaji u životu”.

Prema podacima Organizacije Ujedinjenih naroda za prehranu i poljoprivredu (FAO), svake godine od gladi umre oko pet milijuna djece, izvještavaju talijanske novine Corriere della Sera. Izvještaj FAO-a pokazuje da širom svijeta 852 milijuna ljudi nema dovoljno hrane, od čega 815 milijuna živi u nerazvijenim zemljama, 28 milijuna u zemljama u razvoju, a 9 milijuna u razvijenim zemljama. U izvještaju se citira izjava koju su potpisali predstavnici 110 naroda, koji su 2004. prisustvovali Svjetskom summitu o gladi održanom u sjedištu UN-a u New Yorku. Dio te izjave glasi: “Najveća sramota nije to što glad postoji, već što postoji usprkos tome što je možemo ukloniti.”