DUBOKO u australskoj divljini tragač za zlatom hoda po suhom koritu potoka. Podnevno sunce prži mu leđa. Prašnjava mu je košulja natopljena znojem. Ništa ga ne može spriječiti u njegovoj potrazi. Uzima dugu metalnu polugu za koju je pričvršćen okrugli komad metala koji izgleda kao tanjur. Tim suvremenim detektorom metala pretražuje tlo. Njegovo magnetsko polje prodire jedan metar unutar kamenjara. U slušalicama čuje signal detektora koji odašilje stalan, visoki zvuk.

Iznenada mu srce brže zakuca jer se visoki zvuk pretvorio u prigušeno škljocanje, a to je siguran znak da je detektor naišao na metal. Klekne i počne kopati. Malim pijukom brzo kopa tvrdu zemlju. Možda je to samo zahrđali čavao. Mogao bi biti stari novčić. Ali on kopa sve dublje i gleda hoće li pronaći imalo zlata.

Metode pronalaženja zlata promijenile su se, ali kroz cijelu povijest ljudi su željno tražili tu sjajnožutu kovinu. Ustvari, prema podacima Svjetskog vijeća za zlato, tijekom proteklih 6 000 godina iskopano je više od 125 000 tona zlata. * Mada su drevne civilizacije Egipta, Ofira i Južne Amerike bile čuvene po zlatu, više od 90 posto ukupne količine zlata iskopano je tijekom proteklih 150 godina (1. Kraljevima 9:28).

Zlatna groznica započela je 1848. kad je u Kaliforniji pronađeno zlato u blizini pilane Sutter’s Mill, na rijeci American. Zbog grozničave potrage za zlatom more tragača preselilo se na to područje. Svi koji su došli sanjali su o tome da će pronaći blago zakopano u tlu Kalifornije. Premda mnogi u tome nisu uspjeli, neki ipak jesu, i to na spektakularan način. Samo 1851. iz kalifornijskih nalazišta zlata dobiveno je 77 tona te plemenite kovine.

Otprilike u isto vrijeme zlato je pronađeno i na drugom kraju svijeta, u tek naseljenoj Australiji. Edward Hargraves, koji je već stekao neprocjenjivo iskustvo na kalifornijskim nalazištima, došao je u Australiju i našao zlato u jednoj rijeci u blizini gradića Bathursta, u Novom Južnom Walesu. Godine 1851. pronađena su bogata nalazišta u Ballaratu i Bendigu,  u državi Victoriji. Nakon što se vijest o tim otkrićima proširila, počela je zlatna groznica. Neki od onih koji su se doselili po zanimanju su bili rudari. Ali došli su i mnogi poljoprivrednici i službenici koji nikad prije nisu držali rudarski pijuk u rukama. Jedne su novine ovako opisale što se tijekom zlatne groznice dešavalo u jednom gradu: “Bathurst je ponovno poludio. Zaluđenost zlatom jača je nego ikad. Ljudi se sastanu, blijedo gledaju jedni u druge, pričaju nesuvislo i čekaju što će se dogoditi.”

Što se potom desilo? Broj stanovništva naglo je porastao. Tijekom narednih deset godina broj stanovnika u Australiji udvostručio se jer su se optimistični tragači za zlatom tamo preselili iz raznih krajeva svijeta.  Veća ili manja nalazišta zlata otkrivena su u mnogim dijelovima Australije. Čim bi se groznica na jednom kraju stišala, na drugom bi počela. Samo tijekom 1856. tragači za zlatom u Australiji iskopali su 95 tona zlata. Zatim su 1893. počeli kopati u blizini Kalgoorlie-Bouldera, u Zapadnoj Australiji. Otada je iskopano više od 1 300 tona zlata s tog područja. To su “zlatom najbogatija dva i po kvadratna kilometra na svijetu”. U tom području još uvijek ima nalazišta zlata, a tamo se nalazi i najdublji otvoreni kop zlata. Taj kanjon koji su načinili ljudi širok je gotovo dva kilometra, dugačak tri kilometra, a dubok 400 metara!

Australija je danas treći proizvođač zlata na svijetu. Ta industrija zapošljava 60 000 ljudi i godišnje proizvede oko 300 tona zlata, odnosno donosi zaradu od tri milijarde eura. Sjedinjene Države drugi su proizvođač zlata na svijetu. Južnoafrička Republika najveći je proizvođač zlata, i to već više od stotinu godina. Ta država proizvede gotovo 40 posto ukupne svjetske količine zlata. Svake se godine diljem svijeta iskopa više od 2 000 tona zlata. Što se dešava sa svom tom dragocjenom kovinom?

Nešto zlata još uvijek se koristi za izradu novca. Kovnica u gradu Perthu, u Zapadnoj Australiji, jedan je od najvećih proizvođača takvog novca. On nije u optjecaju, već ga  skupljaju kolekcionari. Osim toga, otprilike 25 posto ukupne količine zlata pretvara se u zlatne poluge koje se pohranjuju u trezorima banaka. U bankama Sjedinjenih Država pohranjeno je najviše takvih zlatnih poluga.

Trenutno se od 80 posto ukupne količine zlata godišnje — oko 1 600 tona — izrađuje nakit. Sjedinjene Države čuvaju najviše zlata u bankama, ali kad je u pitanju nakit, Indija je prva po količini koju posjeduje. Osim što je dragocjen i lijep, ovaj mekani metal izuzetno je izdržljiv.

Egipatski faraoni vjerojatno su otkrili da je zlato otporno na koroziju, pa su ga zato koristili u izradi maski kojima su pokrivali lice mumija. O trajnosti zlata svjedoči i maska koju su arheolozi pronašli u Tutankamonovoj grobnici, tisuće godina nakon smrti tog faraona. Zlatna maska tog mladog kralja bila je još uvijek blistavožute boje.

Zlato zadržava sjaj jer voda i zrak — koji nagrizaju druge metale, naprimjer željezo — zlatu ne mogu naštetiti. Budući da je otporan na koroziju i da je dobar vodič elektriciteta, zlato je idealan materijal za izradu elektroničkih dijelova. Svake godine potroši se oko 200 tona zlata za izradu televizora, videorekordera, mobitela i oko 50 milijuna računala. Osim toga, visokokvalitetni kompaktni diskovi presvučeni su tankim otpornim slojem zlata, što omogućava trajnije pohranjivanje podataka.

Tanki filmovi napravljeni od zlata imaju neobična svojstva. Uzmimo za primjer način na koji taj metal reagira u kontaktu sa svjetlošću. Jako tanki listići zlata izloženi svjetlosti postaju prozirni. Takvi listići propuštaju zelenu svjetlost, a infracrvenu odbijaju. Prozorska stakla koja su presvučena tankim filmom zlata propuštaju svjetlost, ali ne i toplinu. Zato su prozori na pilotskoj kabini suvremenih aviona presvučeni zlatom, a i prozori mnogih novih poslovnih zgrada. Neprozirnom zlatnom folijom presvlače se i osjetljivi dijelovi svemirskih letjelica, te ih jako dobro štite od intenzivnog zračenja i topline.

Zlato je otporno na bakterije. Stoga ga zubari koriste prilikom popravljanja ili zamjenjivanja oštećenih ili pokvarenih zubiju. Zadnjih se godina pokazalo da je zlato izuzetan materijal za izradu kirurških usadaka, naprimjer cjevčica koje služe kao potpora oštećenim krvnim žilama.

Kad se uzme u obzir mnogostruka primjena zlata te njegova vrijednost i ljepota, tragači će nesumnjivo i dalje tražiti tu privlačnu kovinu.