LAVINA, prikladno nazvana bijelim zmajem, može progutati planinare ili čak zatrpati cijelo selo u tren oka. Zbog toga je ljudi zovu i bijela smrt. Što uzrokuje ovu zastrašujuću pojavu? Ukoliko živite u blizini planina prekrivenih snijegom, vjerojatno znate odgovor na to pitanje. Međutim, ako živite u tropskom području ili u nizinskom području, možda vas lavine ne zabrinjavaju previše budući da vam mogu nanijeti štetu tek ako otputujete u njihovo područje.

Lavine se rađaju u visokim planinama gdje snijeg pada često i obilno. Lavina nastaje kad se velika masa snijega, leda, zemlje, kamenja i drugog materijala, naprimjer debla drveća, sjuri niz padinu planine ili preko nekog ponora, često uništavajući sve pred sobom. Težina i snaga lavine uzrokuju mnogo štete, ali čak i pritisak zraka koji lavina stvara može uništiti stabla i oštetiti druge objekte na putu, naprimjer mostove, ceste ili željezničke pruge.

Ogromne bijele lavine uglavnom su sastavljene od sićušnih snježnih pahuljica. Kako od nečeg tako lijepog kao što su pahuljice može nastati nešto tako opasno kao što je strašna lavina? Odgovor na to pitanje dobit ćemo ako razmotrimo svojstva snijega. Snježne pahuljice različitih su oblika — neke nalikuju kristalima, neke kuglicama, a neke zrncima. Pahuljice koje nalikuju kristalima uvijek su šesterokutne zvjezdice u beskrajno mnogo različitih oblika. Svaka od njih je čudesna. Kad padnu na tlo, mogu promijeniti izgled. Zbog temperature zraka i pritiska nagomilanog snijega kristalići se smanjuju dok se slažu jedni na druge. Tridesetak centimetara svježeg snijega može se za samo 24 sata sabiti na samo 10 centimetara.

Stabilnost snježnog pokrova ovisi o obliku snježnih pahuljica. Pahuljice u obliku šesterokutnih kristala drže se jedne za druge, ali one u obliku zrnaca i kuglica klize jedne preko drugih i stvaraju nestabilan pokrov. One lako mogu kliznuti niz donji, čvršći sloj. Dakle, nastajanje lavine ovisi o vrsti snijega, količini koja je pala, strmosti terena, temperaturnim razlikama i snazi vjetra. Osim toga, lavinu može nenamjerno pokrenuti čovjek ili životinja ako prolaze strmom padinom prekrivenom snijegom. No ima i drugačijih lavina.

Suhe snježne lavine koje pokreće vjetar stvaraju se kad svježi snijeg u obliku zrnaca i kristala — snijeg koji skijaši vole, jer je poput praha — otpuhuju jaki naleti vjetra. Budući da je lagan, snijeg se diže u zrak i može se obrušiti niz planinu brzinom većom od 300 kilometara na sat. U takvim slučajevima pritisak zraka koji stvara lavina toliko je snažan da ona može odnijeti krovove i uništiti kuće za samo nekoliko sekundi.

 Najopasnije lavine nastaju od starog i tvrdog snijega koji se neko vrijeme skuplja i sabija. Kad gornji sloj snijega pukne, veliki komadi leda mogu kliznuti niz planinu brzinom od 50 do 80 kilometara na sat. Takvi veliki nanosi snijega mogu visjeti i s neke litice. Oni su vrlo opasni za skijaše jer je težina samo jednog skijaša dovoljna da se komad otkine i pokrene lavinu koja ga za samo nekoliko sekundi može zatrpati.

Opasnost od lavina veća je u proljeće. Kiša ili sunce otapaju snijeg, zbog čega često nastaju lavine od mokrog snijega. One se kreću polako, ali može se pokrenuti snijeg s čitavog obronka. Dok ta golema masa snijega klizi, može sa sobom odnijeti veliko kamenje, drveće i zemlju, a to se sve onda na kraju pretvori u ogroman zid blata.

Pojava slična lavini je ledenjak, odnosno ledena lavina. Ledenjaci su ogromne naslage leda koje nastaju u vrlo hladnim područjima, u dolinama ili na obroncima gdje sunce ne dopire te ne topi snijeg. No s vremenom se taj snijeg pretvara u čvrsti led. Ledenjaci niz padinu klize vrlo sporo. Budući da se njihovo kretanje može predvidjeti, vrlo rijetko prouzroče štete.

Lavine ne nastaju na svakom području koje je prekriveno snijegom. One nastaju na planinama određene visine i tamo gdje ima snijega i leda. Statistički podaci pokazuju da svake godine na svijetu nastane oko milijun lavina. Neka od opasnijih područja jesu  Ande u Južnoj Americi, planinski lanac Stjenjak u Sjevernoj Americi, Himalaja u Aziji i, naravno, Alpe u Europi, koje se protežu od Francuske prema sjeveroistoku preko Švicarske, Njemačke i Austrije. Oko 200 ljudi svake godine pogine uslijed lavina u tim naseljenim područjima. U Švicarskoj u prosjeku pogine oko 26 osoba.

Dvije naročito razorne lavine desile su se u peruanskim Andama. Godine 1962. komad leda dugačak jedan kilometar otkinuo se od 50 metara debelog ledenog masiva na vrhu planine Huascarán, visoke 6 768 metara. Taj komad leda težio je četiri milijuna tona i bio je četiri puta veći od njujorškog Empire State Buildinga! Za 15 minuta prešao je 18 kilometara. Zatrpao je sedam sela i odnio između 3 000 i 4 000 ljudskih života. Nanos je bio dubok 13 metara i pokrio je površinu od 2 kilometra. Na toj se planini desilo nešto slično 1970. godine. Međutim, tada je potres otkinuo ledeni masiv na sjevernom vrhu. Planina se urušila. Tisuće tona snijega, kamenja i leda sjurilo se uskim klancem brzinom od 300 kilometara na sat, noseći pred sobom veliko kamenje i kuće. Procjenjuje se da je poginulo 25 000 ljudi. Što se može napraviti kako bi se stanovnike planinskih područja zaštitilo od tako tragičnih događaja?

Neke se lavine mogu spriječiti. Druge pak ne mogu. Lavine koje uzrokuju klimatske promjene nije moguće spriječiti. One su normalna pojava, baš kao što je normalno da kišnica klizi niz krov kuće. One su prirodna posljedica promjene godišnjih doba. No u područjima u kojima nastaju lavine vlasti su, poučene iskustvom, zabranile gradnju kuća u opasnim područjima i počele graditi tunele, ili galerije, kako bi zaštitile prometnice. Time se može zaštititi od lavina koje uzrokuju nerazboriti pojedinci, naprimjer smjeli skijaši koji ignoriraju upozorenja i zabrane.

Švicarske su vlasti poučene iskustvom počele poduzimati određene mjere predostrožnosti. Godine 1931. u Švicarskoj je osnovano udruženje za istraživanje, a 1936. prvi je tim hrabrih istraživača započeo svoje znanstvene studije na nadmorskoj visini od 2 690 metara, u području Weissfluhjocha, u blizini grada Davosa. Godine 1942. osnovano je švicarsko Državno udruženje za istraživanje snijega i lavina. Na nekoliko mjesta u planinama otvoreni su suvremeni opservatoriji. Te institucije omogućavaju da se napravi prognoza vremenskih uvjeta, a i redovito objavljuju upozorenja od lavina na padinama koje su najizloženije toj opasnosti.

Pa ipak, neke se vremenske promjene ne mogu predvidjeti, a neke se opasnosti ne mogu izbjeći. Stoga svi koji žive u opasnim područjima ili provode svoj godišnji odmor ili vikend tijekom zime u planinskom području moraju paziti da sami ne uzrokuju lavine. Zanimljivo je da su u Francuskoj ispitivanja pokazala da zvučni valovi koje proizvode avioni ne uzrokuju lavine, a ni ljudski glas, kao što se ranije mislilo.

Čim su ljudi počeli naseljavati planinska područja, uvidjeli su koliko su lavine opasne. Da bi svoje domove zaštitili od snijega, na padinama iznad naselja sadili su šume koje su im služile kao zaštita. Te su šume u mnogim slučajevima bile djelotvorne, pa se vlasti još i danas brinu o njima.  One su najbolja prirodna zaštita od lavina. Međutim, iskustvo pokazuje da takva šuma mora biti gusta i da na svaki hektar treba posaditi nekoliko stotina stabala te kombinirati mlađa i starija stabla raznih vrsta.

U zadnje vrijeme grade se metalni snjegobrani s betonskim temeljima. Oni se u područjima u kojima nastaju lavine postavljaju iznad prvog pojasa drveća koji služi kao zaštita. Mogu biti visoki do četiri metra, ali preskupo je postavljati ih na svaku padinu. Kuće se od lavina mogu štititi i velikim hrpama kamenja ili zemlje koje se postavlja na dnu padine. One mogu promijeniti smjer kretanja lavine te zaštititi sela i kuće u dolinama. Osim toga, podižu se i veliki zemljani zidovi u obliku slova “V”, debeli dva, a visoki pet metara. Šiljati dio usmjeren je prema gore tako da lavinu može raspoloviti, a snijeg usmjeriti na jednu i drugu stranu. Noge su dugačke 90 do 120 metara i mogu zaštititi cijela naselja. Međutim, glavne ceste ili željezničke pruge u dolinama najbolje je — ali i najskuplje — zaštititi tunelima, ili galerijama, napravljenim od drva, čelika i betona.

Razbijanje velikih nanosa snijega još je jedan način na koji se mogu spriječiti lavine. Naprimjer, kanadska vojska zimi patrolira gradovima i stavlja eksploziv u snijeg. Na takav način štite kanadsku autocestu, razbijajući snijeg prije nego nastanu lavine i zatrpaju cestu. Ova se metoda koristi i u Švicarskoj, gdje se u nastojanju da se spriječe lavine na nestabilne padine ili nanose snijega ispaljuje eksploziv ili ga se ispušta iz helikoptera.

Skijaši i planinari trebali bi pričekati sa svojim aktivnostima dok se ne provjeri sigurnost padina. Nemojte ignorirati postavljena upozorenja! Zapamtite da snijeg može zatrpati čak i vrlo iskusne, profesionalne skijaše. Ukoliko vas lavina zatrpa, nemojte paničariti! Stručnjaci savjetuju da pokušate “plivati” u snijegu. To će vam pomoći da se održite na površini. Ili pokušajte dići jednu ruku što više možete. Time biste spasiteljima mogli pokazati gdje ste. Drugom rukom pokrijte usta i nos. Izvještaji o spašavanju pokazuju da preživi samo polovina onih koji su pod snijegom zatrpani duže od 30 minuta. U današnje vrijeme neki skijaši nose lokatore na baterije. Budući da su lavine stalna prijetnja na velikim nadmorskim visinama, neophodna je brza akcija spašavanja.

Augustinci koji žive u švicarskim Alpama već stoljećima uzgajaju dobro poznate pse bernardince. Ovi psi dovoljno su snažni i izdržljivi da se mogu kretati kroz duboki snijeg i izdržati hladno vrijeme i ledene vjetrove. Imaju dobar osjećaj za orijentaciju i vrlo su osjetljivi na zvukove i pokrete koje ljudi ne mogu zapaziti. Te su im osobine pomogle da spase stotine ljudi, premda tijekom spašavanja nisu nosili bačvicu konjaka oko vrata, s kojom ih se prikazuje na mnogim slikama. Danas se za spašavanje najčešće koristi njemačke ovčare, ali i neke druge pasmine dresiraju se za taj posao. Osim toga, korisna su i elektronska pomagala, a i temeljitim pretraživanjem područja spasitelji mogu nekome spasiti život. No te metode ne mogu se ni mjeriti s uspjehom koji postižu dresirani psi.

Dakle, vidjeli smo da je ono što “leti a nema krila, udara a nema ruke, gleda a nema oči” zapravo fenomen koji svjedoči o ogromnoj moći prirodnih sila. Bijeli zmajevi uistinu zavređuju naše poštovanje.