Detektori metala već se dugo vremena koriste za otkrivanje kopnenih mina, no ta je metoda razminiranja “spora i naporna jer detektori reagiraju na svaki komadić metala, koji zatim treba pregledati”, piše list The Citizen, koji izlazi u Južnoafričkoj Republici. “No nedavno je otkriveno da i divovski štakori kesičari mogu pomoći pirotehničarima u traženju i uklanjanju više od 100 milijuna kopnenih mina koje se nalaze u šezdesetak zemalja svijeta i koje svakodnevno ubiju ili ozlijede pedesetak ljudi.” Ti veliki glodavci zajedno s detektorima metala i psima otkrivaju protupješačke mine koje su ostale u Mozambiku još dugo nakon što je 1992. završio građanski rat. “Kopnene mine su opasni ostaci tog sukoba. One do današnjeg dana osakaćuju i ubijaju stanovnike Mozambika, među ostalim i djecu iz seoskih krajeva koja su rođena nekoliko godina nakon završetka rata”, piše u novinskom izvještaju. Divovski štakor kesičar (naziv je dobio po tome što na licu ima kesice u kojima nosi hranu) živi u gotovo svim dijelovima Afrike, lako se može pripitomiti i vrlo je umiljat kao kućni ljubimac.

Može li se reći da u zdravstvenom pogledu postoji razlika između hodanja uzbrdo i hodanja nizbrdo? Stručnjaci kažu da postoje određene razlike. U jednom istraživanju koje je provedeno u Alpama sudjelovalo je 45 ispitanika koji su dva mjeseca redovito pješačili uzbrdo, krećući se stazom koja ima nagib 30 stupnjeva, a potom se žičarom spuštali u nizinu. Nakon toga dva su se mjeseca žičarom vozili uzbrdo te se pješice spuštali u nizinu. Premda im je pješačenje u oba smjera pomoglo da smanje koncentraciju štetnog kolesterola, istraživanje je pokazalo da “pješačenje uzbrdo bolje snižava koncentraciju masnoća koje se nazivaju trigliceridi, [dok] pješačenje nizbrdo bolje smanjuje razinu šećera u krvi i poboljšava sposobnost razgradnje glukoze”, piše bilten Tufts University Health & Nutrition Letter. Stoga je hodanje nizbrdo preporučljivo onima koji boluju od dijabetesa i onima koji imaju slabu kondiciju, jer je manje naporno nego hodanje uzbrdo. Ljudi koji žive u gradu mogu vježbati tako da se u visokim zgradama stepenicama spuštaju do prizemlja ili tako da na vrhu brda izađu iz automobila i pješače do podnožja. No treba imati na umu da pješačenje nizbrdo predstavlja veće opterećenje za koljena.

U sklopu međunarodnog projekta “Census of Marine Life”, čiji je cilj istražiti i popisati sve vrste morskih organizama, provodi se opsežno istraživanje svih oceana, uključujući i njihovo dno. Dosad je “naše znanje o morskim organizmima bilo gotovo isključivo ograničeno na život u površinskom sloju mora, do dubine od 200 metara”, piše španjolski list El País. Budući da se dno oceana uglavnom nalazi na dubini od 5 do 11 kilometara, 95 posto morskog dna još uvijek je neistraženo. Da bi popisali morske organizme koji žive u tom teško dostupnom području, biolozi će koristiti najsuvremeniju opremu kako bi ih pronašli i fotografirali u njihovim prirodnim staništima, budući da neki od tih organizama znatno mijenjaju svoja obilježja kad ih se izvadi iz mora. Na projektu radi i jedan tim od 50 biologa koji su uvjereni da će u morskim dubinama pronaći milijune novih vrsta. Voditelj projekta Pedro Martínez Arbizu kaže da su ti istraživači nedaleko od obale afričke države Angole na jednom kvadratnom metru oceanskog dna pronašli 500 vrsta živih organizama. “Devedeset posto [tih vrsta] potpuno je nepoznato te se treba opisati i imenovati”, rekao je Martínez.

Čokolada “kod pasa izaziva povraćanje i grčeve”, a “može ih i usmrtiti ukoliko pojedu veću količinu”, upozorava BBC News. Ta poslastica sadrži teobromin, tvar koja je vrlo opasna za pse jer štetno utječe na njihovo srce, bubrege i središnji živčani sustav. U izvještaju se kaže da bi “200 grama obične čokolade moglo biti smrtonosno za psa teškog 25 kilograma, primjerice ženku labradora.” Neki mali pas može uginuti ako pojede samo 30 grama gorke čokolade za kuhanje. Međutim, čokolada za pse koja se može kupiti u specijaliziranim trgovinama nije nimalo opasna.

U Ciudad de Mexicu krađa automobila postala je unosan posao, izvještavaju novine El Universal. Svakog dana ukrade se prosječno 80 automobila koji se potom preprodaju. Jedan javni tužitelj kaže da kradljivci više vole napasti muškarce koji se voze sami. Kod žena postoji veća vjerojatnost da počnu vikati ili da su u pratnji djece, a to bi samo zakompliciralo krađu. Među kradljivcima koji završe u zatvoru ima 85 posto mladih ljudi u dobi od 18 do 25 godina. Kradljivci obično upere pištolj u vozača i prisile ga da izađe iz automobila kad se zaustavi na semaforu. Često se znaju i sudariti s vozačem i tako ga prisiliti da izađe iz automobila ili ga napasti dok otvara vrata garaže. Novine savjetuju vozačima da ne pružaju otpor — pogotovo ako napadači imaju oružje — nego da ostanu mirni i pokušaju upamtiti što više detalja kako bi kasnije mogli opisati napadače. Da bi olakšali pronalaženje ukradenog vozila, vozači trebaju znati broj registarskih tablica i točnu boju automobila. Ove i druge važne podatke odmah trebaju reći policiji.

Roditelji koji se protive tome da njihova djeca tinejdžerskog uzrasta voze automobil sada se mogu pozvati i na rezultate jednog istraživanja koje je nedavno proveo američki Državni zavod za zdravstvo. To istraživanje “pokazuje da dio mozga koji sprečava rizično ponašanje nije potpuno razvijen sve do 25. godine života”, piše u međunarodnom izdanju lista The Miami Herald. Prije se smatralo da se mozak potpuno razvije najkasnije do 18. godine života, kad čovjekova osjetila i refleksi najbolje funkcioniraju. Međutim, podaci američkog Zavoda za sigurnost na cesti pokazuju da “u usporedbi s odraslim vozačima tinejdžerima prijeti četiri puta veća opasnost da dožive sudar i tri puta veća opasnost da poginu”. Ti podaci ujedno pokazuju da tinejdžeri za vrijeme vožnje lako gube koncentraciju i skloni su izlagati se opasnosti.

Stomatolozi iz bolnice Fray Antonio Alcalde u Guadalajari (Meksiko) upozoravaju da preparati za izbjeljivanje zuba mogu oštetiti zube i uzrokovati bol, izvještava list Milenio iz Ciudad de Mexica. Ti preparati mogu uzrokovati “ne samo površinska nego i dubinska oštećenja” zuba, a možda ih uopće ne uspiju izbijeliti. Spomenuti liječnici kažu da zdravi zubi mogu biti raznih nijansi, od blago narančaste do sivkaste. Premda se ljude uvjerava da su bijeli zubi “najljepši i najzdraviji”, specijalistica Rocío Liliana Hernández kaže da to što su neki zubi bijeli ne mora značiti da su naročito dobri.