Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Što kaže Biblija?

Trebaju li žene skrivati svoju ljepotu?

Trebaju li žene skrivati svoju ljepotu?

“ŽENE vole modu”, kaže George Simonton, dugogodišnji modni dizajner i profesor na njujorškom Modno-tehnološkom fakultetu. On kaže: “Žene vole izraziti svoju individualnost, žele izgledati dobro i samouvjereno. (...) Mislim da time one poštuju sebe i one koji ih okružuju.” Da, žene se odavno uljepšavaju kako bi izrazile svoju ženstvenost, bolje izgledale i stekle određenu mjeru samopouzdanja.

Međutim, neki u ime religije osuđuju to što se žene uljepšavaju. “Svete žene (...) ukoliko su (...) prirodno lijepe (...) ne smiju se uljepšavati, već svoju ljepotu trebaju sakriti”, napisao je Tertulijan u 3. stoljeću n. e. A o kozmetici je napisao sljedeće: “Žene griješe protiv Boga ukoliko mažu lice kremama, stavljaju rumenilo na obraze ili produžuju obrve.” Osim toga, zlatne i srebrne ukrase opisao je kao “sredstvo zavođenja”.

I danas mnogi ljudi idu u krajnosti kad je riječ o uljepšavanju. Neke religije svojim članovima čak zabranjuju nositi nakit, šminkati se ili se odijevati u odjeću šarenih boja. Mora li kršćanka skrivati svoju ljepotu ili se smije uljepšavati?

Božje gledište

Biblija ne ide u detalje kad je riječ o nakitu i kozmetici. Ipak, postoji dovoljno dokaza da Bog ne osuđuje uljepšavanje.

Naprimjer, kad je opisivao kako je blagoslovio Jeruzalem, Bog je taj grad usporedio sa ženom, rekavši: “Nakitih te nakitom (...) i bijaše vrlo lijepa” (Ezehijel 16:11-13). Mada se ovdje radi o simboličnom nakitu, on uključuje narukvice, ogrlicu i naušnice. Biblija uspoređuje zlatne ukrase s osobom čije će se mudre savjete rado poslušati (Priče Salamunove 25:1, 12). Razumno je zaključiti da Bog ne osuđuje to što se žene ukrašavaju nakitom budući da se Biblija u pozitivnom svjetlu izražava o njemu.

Kršćanke se ukrašavaju

U nekim biblijskim recima izravno se govori o nakitu i ukrašavanju žena. Apostol Pavao je napisao: “Želim da se žene ukrašavaju urednom odjećom.” Žene koje to rade “sa skromnošću i zdravim mislima” pokazuju da štuju Boga (1. Timoteju 2:9, 10). Kad kršćanke pokazuju svoju ljepotu sa skromnošću, to može povoljno utjecati na Božja učenja i na skupštinu.

Neki bi mogli prigovoriti da u istim recima stoji kako nije u redu ukrašavati se “posebnim pletenjem kose i zlatom ili biserima ili vrlo skupom odjećom, nego onako kako dolikuje ženama koje izjavljuju da štuju Boga, naime dobrim djelima”. Znači li to da žene ne smiju imati lijepu frizuru ili da ne smiju nositi nakit?

Ne, ne znači, jer Biblija o uljepšavanju govori u lijepom svjetlu. I umjesto da zabrani određeni nakit, Pavao je žene potaknuo da se prvenstveno usredotoče na razvijanje kršćanskih osobina i činjenje dobrih djela.

Važan je motiv

Apostol Pavao je napisao: “Nemojmo više suditi jedan drugoga, nego radije odlučite ne stavljati pred brata kamen spoticanja ili neki razlog za posrtanje” (Rimljanima 14:13). Kako se ove riječi odnose na uljepšavanje?

Kao prvo, Pavao kaže da ne ‘sudimo jedan drugoga’. Osim toga, moramo paziti kako ne bismo ‘stavili pred brata kamen spoticanja’. Ono što se smatra prihvatljivim u jednoj kulturi ili zemlji ne mora biti prihvatljivo u drugoj. Osim toga, to što je prihvatljivo ovisi i o vremenu i mjestu. Ne bismo smjeli druge spoticati ili vrijeđati tako da se uljepšavamo na način koji se u našem kraju povezuje s lošim načinom života. Dobro je da se bogobojazne žene upitaju: Kako ljudi u kraju gdje živim gledaju na ono što oblačim? Je li članovima skupštine neugodno u mom društvu zbog mog odijevanja? Čak i ako kršćanka ima pravo odijevati se ili uljepšavati na određeni način, ona će se odreći tog svog prava ukoliko bi svojim izgledom nekoga mogla spotaknuti (1. Korinćanima 10:23, 24).

Osim toga, budemo li izgledu pridavali previše pažnje, mogli bismo izgraditi neispravne stavove. Danas žene u mnogim zemljama žele svojim načinom uljepšavanja istaknuti senzualnost i tako na nedoličan način privući pažnju drugih. No kršćanke se klone takvog pogrešnog stava o uljepšavanju i nastoje biti razborite i čestite “tako da se o Božjoj riječi ne bi pogrdno govorilo” (Titu 2:4, 5).

Bogobojazne žene, iako se smiju uljepšavati, znaju da se njihova prava ljepota krije u ‘tajnoj osobi srca’ koja se prepoznaje u njihovim stavovima i načinu ponašanja (1. Petrova 3:3, 4). Svojom razumnošću u odijevanju, korištenju kozmetike i nakita žene će zadobiti poštovanje drugih i iskazati čast svom Stvoritelju.