“NITKO od Atenjana i stranaca koji su ondje boravili nije trošio slobodno vrijeme ni na što drugo osim da nešto novo kaže ili čuje”, zapisao je kroničar Luka prije gotovo 2 000 godina (Djela apostolska 17:21). Stoljeće ranije rimska je vlast uvidjela da su ljudi gladni novosti, pa je zato na vidljiva mjesta počela postavljati Acta Diurna, odnosno dnevne izvještaje.

U sedmom stoljeću Kinezi su počeli izdavati prve tiskane novine, koje su se zvale Dibao (Pao). Za to su vrijeme u Europi, gdje su mnogi ljudi još uvijek bili nepismeni, postojali pripovjedači koji su putovali i izvještavali ljude o ratovima, nesrećama, zločinima i drugim temama. Kasnije su se na tržnicama i sajmovima počele prodavati novine koje su izvještavale o takvim temama, a bile su pisane rukom i ilustrirane drvorezom.

S vremenom su trgovačke kuće u svoje poslovne biltene počele dodavati važne novosti. Kasnije su se te novosti počele izdavati na posebnim listovima koji su se zvali nova (novine) i mogli su se lako dijeliti drugim ljudima.

Početkom 17. stoljeća u Njemačkoj su počele redovito izlaziti dvoje novine. Jedne su se zvale Relation i tiskale su se u Strasbourgu od 1605, a druge su se zvale Avisa Relation oder Zeitung i tiskale su se u Wolfenbüttelu od 1609. Prve dnevne novine u Europi bile su Einkommende Zeitungen, a počele su izlazili 1650. u njemačkom gradu Leipzigu.

Te prve dnevne novine iz Leipziga sastojale su se od četiri stranice džepnog formata. U njima su vijesti bile posložene bez nekog  posebnog reda. Pojedinačni primjerci tih novina nisu bili preskupi, ali za godišnju pretplatu trebalo je ipak izdvojiti cijelu mjesečnu plaću dobro plaćenog radnika. Pa ipak, potražnja za novinama bila je sve veća. Godine 1700. samo u Njemačkoj redovito je izlazilo između 50 i 60 novina, koje su imale nekoliko stotina tisuća čitatelja.

Izvori informacija za novinske vijesti isprva su bila pisma, druge novine, poštanski službenici koji su poštom primali novosti i potom ih umnožavali ili jednostavno priče koje su sakupljači vijesti čuli na javnim mjestima. Međutim, kako je konkurencija bila sve jača, tako su izdavači morali povećavati i količinu i kvalitetu novina. Počeli su unajmljivati profesionalne urednike. A budući da većina izdavača nije mogla izdvajati mnogo novca za veći broj svojih izvora informacija i novinara, glad za novostima potaknula je osnivanje novinskih agencija koje su skupljale i distribuirale vijesti onim izdavačima koji su imali pretplatu kod njih.

Ne bi bilo moguće izdavati novine da nije došlo do važnih otkrića, posebno da Johannes Gutenberg nije izumio tiskanje tehnikom pomičnih slova. Daljnja otkrića omogućila su jednostavniju proizvodnju novina i jeftiniji konačni proizvod. Naprimjer, 1860-ih rotacijski tiskarski stroj omogućio je tiskanje na neprekinutoj traci papira umjesto dotadašnjeg tiskanja na pojedinačnim listovima. Nedugo nakon toga počeo se koristiti linotip, stroj koji lijeva čitave redove teksta. A u drugoj polovini 20. stoljeća kompjuterska priprema za tiskanje zamijenila je skupu ručnu pripremu.

Za to vrijeme vijesti su se širile sve brže budući da je 1840-ih u opću upotrebu ušao telegraf, 1870-ih pisaći stroj, a uskoro i telefon. U naše su vrijeme kompjuteri, elektronska pošta i telefaks uobičajena sredstva za prenošenje novosti do milijuna čitatelja. A vlakovi, automobili i zrakoplovi omogućuju da reporteri brže nego ikad prije stignu na mjesto događaja. Osim toga, brzi prijevoz danas omogućava dostavu sve većeg broja novina.

U današnjem svijetu koji je sve povezaniji nije problem pronaći dovoljno vijesti za novine. “Problem je što izabrati iz beskrajne bujice vijesti”, kažu urednici Frankfurter Allgemeine Zeitunga. Novinske agencije njemačkim novinama svakodnevno šalju oko 2 000 vijesti. Osim toga, urednike novina vijestima obasipaju reporteri, dopisnici, novinari informativnih emisija i drugi izvori.

Razne obavijesti sačinjavaju dvije trećine vijesti — tu su izjave za tisak i najave nekih događanja, naprimjer koncerata, sportskih događaja i drugih skupova. Urednici moraju znati tko bi mogao kupiti njihove novine i u skladu s tim objavljivati informacije koje mogu biti zanimljive nekoj grupi ljudi, naprimjer rezultate žetve te informacije o raznim godišnjicama i proslavama.

Velik interes u novinama pobuđuju sportski prilozi, stranice posvećene humoru, političke karikature i komentatorski članci. Novinske priče, izvještaji iz drugih zemalja i intervjui  s poznatim ličnostima te raznim stručnjacima mogu biti i poučni i zabavni.

“Njemačka novinska industrija suočava se s dosad najvećim financijskim problemima”, izvijestio je 2002. list Die Zeit. A u 2004. novinska agencija Swiss Press Association zabilježila je najlošiju prodaju u proteklih deset godina. Što se dogodilo? Zašto novine nisu tražene kao nekad?

Jedan je razlog sve teža ekonomska situacija u svijetu zbog koje je sve manje reklama koje su mnogim novinama donosile dvije trećine ukupnih prihoda. Od 2000. do 2004. američki Wall Street Journal izgubio je 43 posto prihoda od reklama. Hoće li se reklame vratiti uslijed oporavka ekonomije? Mnogi oglasi za nekretnine, radna mjesta i tržište automobila preselili su se na Internet. Danas se novine natječu s elektronskim medijima — radiom, televizijom i Internetom.

Ipak, ljudi i dalje žele čuti novosti. Axel Zerdick, profesor ekonomije medija, rekao je za jedan frankfurtski list sljedeće: “Ovaj problem nije tako strašan kao što većina novinara misli.” Glavni urednik gradske rubrike jednih njemačkih dnevnih novina rekao je nešto slično: “Regionalne [novine] još uvijek su jake.”

Čak i ako je istina da ništa ne može nadmašiti novine u temeljitom izvještavanju i otvaranju javnih rasprava, jedno pitanje ostaje neodgovoreno. Možete li vjerovati njihovom prezentiranju vijesti? Kako možete imati najviše koristi od novina koje čitate?