JEDNOG utorka prošle godine otmičari su nazvali moju mlađu sestru i rekli joj što se dogodilo s našom majkom Esther. Ja sam to saznala nakon što smo se moj suprug Alfredo i ja vratili sa sastanka u dvorani Jehovinih svjedoka. Kad smo stigli u dom mojih roditelja u Ciudad de Mexicu, tamo su već bili ostali članovi obitelji. Moja mlađa sestra i brat bili su očajni, a majčine sestre su plakale.

Moj otac i stariji brat bili su na službenom putu. Nakon što smo razgovarali s njima preko telefona, svi smo se složili da bi bilo najbolje nazvati policiju. Bilo nam je jako teško i cijele smo noći molili Boga za pomoć. Uvjereni smo da nam je on dao ‘snagu koja nadilazi uobičajenu’ (2. Korinćanima 4:7).

Idućeg jutra ja sam se javila na telefon i razgovarala s otmičarom. Premda sam bila vrlo uznemirena, mogla sam mirno govoriti. Otmičar je htio razgovarati s mojim ocem, no rekla sam mu da je on na putu. Zatim mi je rekao da neće početi pregovarati dok se otac ne vrati. Upozorio nas je da će ubiti majku ako im ne damo ogromnu svotu novca.

Sutradan sam se ponovno javila na telefon. Budući da sam unatoč prijetnjama zvučala smireno, otmičar me upitao: “Zar ne shvaćate u kakvoj se teškoj situaciji nalazite?”

“Naravno da shvaćam”, odgovorila sam mu. “Oteli ste mi majku. No mi smo Jehovini svjedoci i potpuno smo uvjereni da će nam  naš Bog pomoći. Biblija nam pomaže da ustrajemo u ovim teškim vremenima.”

“Da, da. Sve mi je to jasno”, rekao je otmičar. “To govori i vaša majka. Ona se uzda u svog Boga i u vas.” Tako smo saznali da je majka ostala čvrsta u vjeri, a to nas je ojačalo.

Dani su prolazili, a naša kršćanska braća zvala su nas telefonom i slala nam pisamca i e-mail poruke kako bi nam pružila podršku. Nastavili smo pohađati naše sastanke i ići u službu propovijedanja. Osim toga, nalazili smo utjehu u čitanju Biblije i biblijske literature. Najviše nam je pomoglo to što smo putem molitve dobili “Božji mir” (Filipljanima 4:6, 7).

Jedan policajac rekao nam je: “Već devet godina radim u policiji i vidio sam mnoge obitelji koje su proživljavale teške trenutke, no vi ste drugačiji od njih. Vidi se da imate unutarnji mir. Siguran sam da je za to zaslužan vaš Bog.”

Pokazali smo mu izdanje časopisa Probudite se! od 22. prosinca 1999. U njemu je objavljena serija uvodnih članaka “Otmice — zašto predstavljaju globalnu prijetnju”, koje smo ponovno čitali. Kad je policajac pročitao te članke, zamolio nas je za još nekoliko primjeraka tog časopisa i rekao da bi volio bolje upoznati Jehovine svjedoke.

Nakon 15 dana pregovaranja otmičari su napokon oslobodili moju majku. Bila je živa i zdrava, premda su je otmičari držali zatvorenu u jednoj maloj sobi i vezali joj nogu lancem. No odnosili su se prema njoj s poštovanjem te su joj davali lijekove za dijabetes i visoki krvni tlak koje redovito uzima.

Majka nam je ispričala što joj je pomoglo da dobro podnese tu kušnju. “U početku sam bila jako uplašena”, priznala je, “no zatim sam se počela moliti Jehovi i on nije dopustio da padnem u očaj. Premda sam bila sama između četiri zida, nikad se nisam osjećala usamljeno. Jehova mi je postao stvarniji nego ikad prije. Nikad me nije napustio. Molila sam ga da mi pomogne pokazivati plodove njegovog duha, a iznad svega strpljivost.

Zahvaljujući Božjoj pomoći, nisam plakala i nije me hvatala panika. Po cijele dane razmišljala sam o biblijskim recima koje sam znala napamet i pjevala sam naše teokratske pjesme. Ponekad sam zamišljala da posjećujem naše kršćanske sastanke i sudjelujem na njima. Također sam zamišljala da propovijedam ljudima te da s njima proučavam Bibliju. Toliko sam se zaokupila razmišljanjem o svemu tome da mi je vrijeme brzo prolazilo.

Čak sam imala priliku razgovarati s otmičarima o svojoj vjeri. Svaki put kad bi mi netko od njih donio hranu, ja sam mu propovijedala, premda sam imala povez na očima. Tako sam jednom otmičaru rekla da je Biblija prorekla teško vrijeme u kojem živimo i da shvaćam da im je sigurno jako potreban novac. Rekla sam mu da Jehova Bog ima neograničenu moć, ali je nikad ne zloupotrebljava. Zatim sam ga usrdno zamolila da ni oni ne zloupotrebljavaju svoju moć, nego da sa mnom postupaju čovječno.

Otmičar me saslušao i rekao mi da se ne brinem, da mi neće učiniti ništa nažao. Zahvalna sam Jehovi što mi je pomogao u tim teškim trenucima. Sada više nego ikad želim nastaviti služiti kao stalni pionir [onaj tko velik dio svog vremena posvećuje propovijedanju] dok god budem mogla.”

Ova je kušnja sasvim sigurno pomogla mojoj majci i svima nama da se još više približimo Jehovi. Svi smo neopisivo zahvalni što se majka vratila kući. Tješi nas spoznaja da pod Božjim Kraljevstvom više neće biti takvih strahota. Moja obitelj i ja možemo posvjedočiti da su istinite psalmistove riječi: “Mnogo nevolje ima pravednik, ali ga od svih izbavlja Jehova” (Psalam 34:19).