JEDNA irska legenda kaže da se jednom Finn MacCool, div iz Irske, želio boriti protiv Benandonnera, diva koji je živio u Škotskoj. No oni nikako da se sretnu jer nije bilo tako velikog broda u koji bi se mogli ukrcati! Tada je Finn MacCool, kaže legenda, riješio taj problem tako što je od velikih kamenih stupova sagradio put između dva otoka.

Benandonner je prihvatio izazov i uputio se tim putem do Irske. On je bio veći i jači od Finna MacCoola. Čim ga je MacCoolova žena vidjela, lukavo je odjenula svog divovskog muža u djetešce. Kad je Benandonner došao do njihovog doma i ugledao “bebu”, prepao se misleći koliki joj je tek otac. Nije se želio sresti s njim! Zato je pobjegao natrag u Škotsku. A da bi bio siguran da Finn MacCool neće poći za njim, uništio je put kojim je bježao kući. U Irskoj su od toga ostale samo stijene. Ostao je Giant’s Causeway (što u prijevodu glasi Divov put).

Ovom zabavnom pričom već više od tristo godina milijunima se posjetitelja objašnjava kako je nastao Giant’s Causeway. No kako je uistinu nastalo to čudo prirode i zašto je tako privlačno turistima? Odlučili smo otići tamo i sami pronaći odgovore na ta pitanja.

Giant’s Causeway nalazi se na sjevernoj obali Irske, oko 100 kilometara sjeverozapadno od Belfasta. Kad smo stigli, prošetali smo od turističkog centra do obale. Od prizora nam je zastao dah — ugledali smo tisuće ogromnih, uspravnih kamenih stupova, visokih i do šest metara. Neki kažu da ih ima oko 40 000. Ali pažnju nam nije privukla samo njihova brojnost. Začuđeni smo njihovom simetrijom. Svaki u promjeru ima 40-50 centimetara, gornja ploha im je ravna, a čini se da su svi šesterokutni. Tako su slični jedni drugima da odozgo izgledaju poput saća meda. Kasnije smo vidjeli da je oko četvrtina stupova peterokutna te da ih ima i s četiri, sedam, osam, pa čak i s devet strana.

Giant’s Causeway ima tri dijela. Najveći dio, Grand Causeway, nalazi se na obali, u podnožju litica. Na prvi pogled nalikuje nepravilno postavljenim stepenicama, od kojih su neke visoke i do šest metara. No uz more prizor je nešto drugačiji. Izgleda poput puta napravljenog za divove jer su gornje plohe šesterokutnih stupova gotovo na istoj visini, pa se čini da gledamo kamenom popločanu cestu široku od 20 do 30 metara. Kad se spustila oseka, prošetali smo tom kamenom cestom nekoliko stotina metara, a onda je ona polako nestala ispod površine mora i naizgled se uputila ka Škotskoj.

Druga dva dijela, Middle Causeway i Little Causeway, nalaze se uz Grand Causeway. Oni više liče humcima nego cesti. Budući da su vrhovi stupova ravni, posjetitelji željni avanture mogu se popeti s jednog na drugi. Pritom moraju biti prilično oprezni jer su stupovi uz more mokri i vrlo kliski.

Nastavili smo šetati dijelom obale poznatim pod imenom Causeway Headlands, koji je duži od šest kilometara, i vidjeli smo još tisuće tih stupova uz litice. Ljudi su nekima od tih formacija dali ime. Dvije su nazvane po glazbenim instrumentima. Jedna se zove Orgulje jer ima duge pravilne stupove koji nalikuju sviralama divovskih orgulja. Druga se zove Divova harfa jer ima ogromne zakrivljene stupove koji se spuštaju niz obalu.

I u drugim se imenima spominju divovi. Naprimjer, tu je Divov tkalački stan, zatim Divov lijes, Divovi topovi i Divove oči. Postoji čak i Divova čizma! Na plaži, nešto dalje od Giant’s Causewaya, vidjeli smo taj kamen nalik čizmi. Visok je oko dva metra. Neki su ljudi izračunali da bi div iz legende koji je nosio tu “čizmu” bio visok najmanje 16 metara.

Jedna druga formacija, Kule, podsjeća nas na vrijeme kad je uz ovu obalu plovila čuvena španjolska armada. Erozija i klimatski uvjeti odvojili su Kule od litice, pa se tih nekoliko stupova uzdiže na rtu iznad obale. Lako je zamisliti kako su mornari na moru mogli pogriješiti, misleći da su ti stupovi zapravo kule velike utvrde. Navodno su sa španjolskog ratnog broda Girone, koji se povlačio kad je španjolska armada 1588. izgubila bitku, pucali na te stupove, misleći da se tamo nalazi neprijateljska utvrda.

Legenda kaže da je Giant’s Causeway bio put koji je spajao Irsku i Škotsku. Gdje mu je onda drugi kraj? Potpuno identični bazaltni stupovi nalaze se 130 kilometara sjeveroistočno, na otoku Staffa, vrlo malom, nenastanjenom otoku uz zapadnu obalu Škotske. (Ime Staffa znači “Otok stupova”.) Benandonner, škotski div koji je pobjegao od Finna MacCoola, zvao se i Fingal, a najzanimljivije mjesto na otoku Staffa — velika morska špilja u kojoj se nalaze bazaltni stupovi i koja se pruža 80 metara u stijenu — dobila je po tom divu ime Fingalova špilja. Valovi koji zapljuskuju pećinu nadahnuli su njemačkog skladatelja Felixa Mendelssohna da 1832. sklada uvertiru “Hebridi”, poznatu i pod imenom “Fingalova špilja”.

Kako su nastali ovi jednoliki stupovi, jer ih nisu napravili divovi koji su se spremali na borbu? Pravi odgovor krije se u postanku određenih vrsta stijena.

Tlo u Sjevernoj Irskoj uglavnom je vapnenačko. U davnoj prošlosti vulkanska aktivnost unutar Zemljine kore izbacila je na površinu kroz pukotine u vapnenačkom tlu rastaljene stijene, čija je temperatura bila veća od 1 000 Celzijevih stupnjeva. Kad je rastaljena masa došla u kontakt sa zrakom, ohladila se i stvrdnula. Ali zašto se nije stvrdnula u ogromnu, bezobličnu masu?

Rastaljene stijene (magma ili lava) sastoje se od mnogo kemijskih elemenata i zato od njih mogu nastati razne vrste stijena. Stijene koje su stvorile neobičan Giant’s Causeway bazaltne su stijene. Kako su se te stijene polako hladile, stezale su se, a zbog njihovog kemijskog sastava na površini su nastale pravilne šesterokutne pukotine. Postupno se hladila i unutrašnjost tih stijena, pa su se pukotine nastavljale širiti prema dolje i tako su nastali bazaltni stupovi nalik olovkama.

Stupovi nalik ovima ne nalaze se samo u Irskoj i Škotskoj. Međutim, drugdje u svijetu teško im je pristupiti. Teško je naći tako mnogo očuvanih šesterokutnih stupova na području kojemu čovjek može lako prići.

Krajem 18. stoljeća Sir Joseph Banks bio je toliko zadivljen ljepotom samo nekoliko stupova koje je vidio na otoku Staffa da je rekao: “Katedrale i palače koje su sagradili ljudi ne mogu se usporediti s ovim! (...) Čime se sad graditelji mogu pohvaliti?”

Giant’s Causeway, jedno od čuda prirode u Irskoj, izazvao je slične osjećaje u nama. Dok smo šetali i razgledavali ovaj prirodni arhitektonski pothvat, razmišljali smo o snazi i kreativnosti našeg Velikog Stvoritelja i Graditelja, Jehove Boga.