BEZ obzira na to kako ih se naziva, razvijene, industrijalizirane i gospodarski napredne zemlje mogu se pohvaliti visokim životnim standardom, dok zemlje koje nemaju tako dobro razvijenu industriju, pa su stoga i gospodarski slabo razvijene, imaju nizak životni standard. Moglo bi se reći da su to dva potpuno različita svijeta.

Naravno, moguće je da u istoj zemlji neki ljudi žive u izobilju, a drugi u krajnjoj bijedi. Prisjetimo se nekih relativno bogatih zemalja koje su spomenute u prethodnom članku. U tim zemljama ima i bogatih i siromašnih ljudi. Naprimjer, u Sjedinjenim Državama oko 30 posto ukupnog nacionalnog dohotka ide u džep 10 posto najbogatijih obitelji, dok 20 posto najsiromašnijih obitelji raspolaže sa samo 5 posto ukupnog dohotka. Možda i u zemlji u kojoj vi živite vlada takva ili slična situacija, pogotovo ako je malo  ljudi koji pripadaju srednjoj klasi. No čak ni države koje imaju prilično mnogo stanovnika koji pripadaju srednjoj klasi nisu u potpunosti premostile jaz između bogatih i siromašnih.

Objektivno gledano, nigdje u svijetu situacija nije idealna. Osvrnimo se na neke poznate probleme s kojima se suočavaju stanovnici siromašnih zemalja. Jedan od njih je loše stanje u zdravstvu. Dok se u 9 najbogatijih zemalja navedenih u okviru na ovoj stranici omjer broja liječnika i stanovnika kreće od 1 naprema 242 do 1 naprema 539, u 18 najsiromašnijih zemalja taj je omjer daleko nepovoljniji — u najboljem slučaju iznosi 1 naprema 3 707, a u najgorem čak 1 naprema 49 118. Stoga je razumljivo da u bogatim zemljama očekivani životni vijek iznosi 73 i više godina, dok u preko 50 posto  najsiromašnijih zemalja iznosi znatno manje od 50 godina.

Stanovnici siromašnih zemalja imaju manje mogućnosti za obrazovanje, tako da su mnoga djeca osuđena na život u siromaštvu. O slaboj obrazovanosti stanovništva tih zemalja svjedoči i stopa pismenosti. Dok u 7 od 9 najbogatijih zemalja svijeta stopa pismenosti iznosi 100 posto (u preostale 2 zemlje iznosi 96 odnosno 97 posto), u 18 najsiromašnijih zemalja kreće se od 81 do svega 16 posto, s tim da je u 10 od tih zemalja stopa pismenosti niža od 50 posto.

No ljudi koji žive u bogatim zemljama također se suočavaju s određenim problemima. Dok stanovnici siromašnih zemalja često pate zbog nestašice hrane, oni koji žive u obilju sve češće umiru zbog problema koji su posljedica gojaznosti. U knjizi Food Fight piše da “glavni problem povezan s neadekvatnom ishranom koji pogađa svjetsko stanovništvo više nije pothranjenost, nego neumjerenost u jelu i piću”. Osim toga, časopis The Atlantic Monthly piše: “Otprilike devet milijuna Amerikanaca je ‘bolesno pretilo’, što znači da imaju preko 50 suvišnih kilograma. Zbog zdravstvenih problema uzrokovanih prekomjernom težinom u [Sjedinjenim Državama] godišnje umre otprilike 300 000 ljudi.” U istom članku piše da bi “gojaznost uskoro mogla postati najveći zdravstveni problem svjetskog stanovništva, veći od problema gladi i zaraznih bolesti.” *

Istina je da stanovnici bogatih zemalja imaju bolji životni standard, no oni često pridaju veću važnost materijalnim stvarima nego međuljudskim odnosima, pa su previše zaokupljeni stjecanjem materijalnih dobara, a premalo uživaju u životu. Oni su skloni mjeriti čovjekovu vrijednost po tome koji posao radi, koliko zarađuje i što posjeduje, a ne po njegovom znanju, mudrosti, sposobnostima ili vrlinama.

“Kako bi bilo da pojednostavite svoj život?” glasio je naslov članka u njemačkom tjedniku Focus kojim se željelo istaknuti da jednostavan način života usrećuje ljude. U članku je nadalje pisalo: “Unatoč znatnom poboljšanju ekonomskih prilika, većina stanovnika zapadnih zemalja nije ništa sretnija danas nego što je bila prije nekoliko desetljeća. (...) Svatko tko je potpuno zaokupljen materijalnim stvarima izložen je većoj opasnosti da postane nesretan.”

Činjenice pokazuju da život u oba svijeta, bogatom i siromašnom, ima svojih prednosti, ali i mana. Dok u siromašnim zemljama život može biti suviše skroman i jednostavan, u bogatim zemljama može biti suviše kompliciran. Bilo bi divno kad bi svaki od ta dva svijeta preuzeo od onog drugog ono što je u njemu dobro. No je li realno očekivati da će se ikad ostvariti takva savršena ravnoteža?

Gledajući iz ljudske perspektive, možda smatrate da čovječanstvo nije u stanju ostvariti taj cilj, ma koliko on bio poželjan. Povijest pokazuje da ste u pravu ako tako mislite. No situacija nipošto nije beznadna. Možda ste previdjeli najlogičnije rješenje problema. Što bi to moglo biti?