MOŽETE li zamisliti porodicu ptica čije perje krase sve dugine boje? U letu su vještije čak i od nekih najbržih kukaca. Neke od njih spadaju u nekoliko vrsta ptica koje žive u obiteljskim zajednicama čiji članovi jedni drugima pomažu u podizanju mladih. To su samo tri od mnogih fascinantnih karakteristika pčelarica.

Ljubiteljima ptica nesumnjivo za oko najprije zapnu boje koje ih krase. Mnoge ptice koje se hrane insektima neugledne su boje, pa ih se rijetko zapaža. No pčelarice se odlikuju jedinstvenim bojama, a i vještinom letenja koje će rijetko koji promatrač ptica moći zaboraviti. Njihovo je perje jarkih nijansi zelene, plave, crvene i žute. Neke vrste, kao naprimjer europsku pčelaricu, krase sve te, a i druge boje! Jedna australska vrsta pčelarica odlikuje se prekrasnim perjem svih duginih boja.

Pčelarice žive u mnogim dijelovima Afrike, Azije, Australije i južne Europe. Budući da se rijetko nalaze u zatočeništvu, vidjeti ih se može samo u njihovom prirodnom okruženju. “Jako je zabavno promatrati ove odvažne i energične ptice”, stoji u internetskom izdanju Wildwatch. “Budući da se mnoge vrste ove ptice ne boje ljudi, lako ih je fotografirati.”

Pčelarice vrlo vješto hvataju insekte u letu. Budući da naročito vole velike insekte koji brzo lete, kao što su pčele, ose i stršljenovi, moraju biti brze i okretne. U potrazi za hranom od velike im je koristi i njihov dobar vid. Europska pčelarica pčelu ili osu može spaziti već s udaljenosti od 100 metara. *

 Da bi uhvatile svoju žrtvu, neke se na kukce obrušavaju odozgo. Još češće znaju sjesti na neku izbočenu granu i jurnuti na kukca koji prolazi. Druge vrste imaju još složeniju tehniku. Najprije lete iza kukca, i to malo niže od njega, tako da ih ne može vidjeti. U letu često skoro dodiruju zemlju. Zatim polako ubrzaju let, podignu glavu i dugačkim kljunom uhvate kukca.

Neke afričke pčelarice u traženju hrane koriste pomoć drugih. One znaju letjeti uz velike životinje, druge ptice, pa čak i vozila, koji uznemire insekte, a one ih zatim love. Odvažna grimizna pčelarica ponekad čak sleti na leđa nojeva, koza i zebri. Osim što joj je na tim domaćinima udobno, oni također uznemire skakavce, kojima se ona zatim hrani. I požari privlače grimizne pčelarice u velikom broju te one pohlepno proždiru skakavce koji pokušavaju pobjeći od vatre. *

Da bi ova ptica mogla brzo letjeti, perje joj mora biti u jako dobrom stanju. Stoga pčelarice imaju razne tehnike kako sa svog tijela uklanjaju parazite i perje održavaju čistim. Za njih je to vrlo važno. One u prosjeku 10 posto dana utroše na uljepšavanje.

Ujutro se sunčaju kako bi se zagrijale, a zatim često slijedi dotjerivanje. Izgleda da sunčeva toplina parazite čini aktivnijima, pa ih je stoga lakše ukloniti. Neke vrste pčelarica vole se sunčati zajedno, a tom prilikom nekoliko ptica čak zauzme istu pozu. Leđa okrenutih suncu i raširenih krila, one kao da oponašaju grupu turista koji uživaju na plaži.

Pčelarice se kupaju nešto rjeđe i to obično tako što se u letu nabrzinu smoče u vodi. Na suhim područjima moraju se zadovoljiti kupanjem u prašini. Nakon toga redovito čiste svoje perje i češkaju se. Ta svakodnevna rutina glavni je način na koji uklanjaju parazite — stalni problem ptica koje svoja gnijezda grade u rupama u zemlji, kao što je to slučaj s pčelaricama.

Većina pčelarica vrlo je društvene prirode. Nekoliko vrsta gnijezdi se u velikim kolonijama, koje mogu brojiti čak 25 000 ptica. Svoja gnijezda najradije grade na velikim pješčanim obalama rijeka, gdje lako mogu izdubiti rupe. To što se gnijezde u kolonijama dodatna je zaštita  od raznih grabežljivaca, a bliska suradnja omogućava im da brzo pronađu područje na kojem ima obilje hrane. Čak i kad traže hranu, druželjubive pčelarice drže se zajedno i svojim se grlenim zovom javljaju jedne drugima.

Kod nekih vrsta, primjerice bjeločele pčelarice, u podizanju ptića surađuje šira obitelj. * U nju često spadaju prijašnji potomci roditelja, a zahvaljujući njihovoj pomoći uspješno se podigne dvostruko više ptića. Knjiga Kingfishers, Bee-Eaters and Rollers objašnjava: “Ptice pomažu roditeljima u svim njihovim dužnostima: da izdube gnijezdo, leže na jajima i, što je najvažnije, hrane mlade.”

Pčelarice iz iste obiteljske skupine jako vole sjediti zajedno. One se toliko priljube jedna uz drugu da izgledaju kao da se žele zajedno fotografirati. Ponekad ih se nekoliko stisne zajedno na jednoj grančici. To im nesumnjivo pomaže da tokom hladnih noći sačuvaju toplinu.

Nedavno su se pčelarice naveliko počele hraniti skakavcima, naročito u zapadnoj Africi, gdje ima puno štetnih nomadskih jata skakavaca. Grimizna pčelarica čak je prilagodila svoje navike parenja i seobe kako bi iskoristila to obilje hrane. Ona sada prati ove skakavce dok se roje duž rijeke Niger.

No kao što njihovo ime pokazuje, slabost pčelarica su pčele, njihov omiljeni specijalitet, zbog čega ih pčelari baš i ne vole. Pozitivna strana im je to što se hrane i osama i stršljenovima, koji hvataju pčele, a u jesen starim pčelama koje bi košnicu mogle zaraziti nekom bolešću.

U priručniku Handbook of the Birds of the World stoji: “Promatrači ptica dive se pčelaricama zbog njihovog raznobojnog i lijepog perja.” Turisti na afričkim safarijima rado posjećuju neka područja na kojima se one pare.

Ako živite na području gdje one prebivaju, zašto ne biste odvojili malo vremena i promatrali jedinstvenu predstavu ovih raznobojnih letećih akrobata?