KAKO pijete čaj? U Velikoj Britaniji, gdje sam odrasla, čaj se pije s mlijekom, a može se dodati i šećer. Pripravlja se jak, aromatičan čaj. Ustvari, majci smo u šali znali reći da je napravila tako jak čaj da žličica u šalici može uspravno stajati. Crni čaj koji je ona koristila zvali smo i indijski čaj jer potječe iz Indije ili sa Šri Lanke. U našem je domu postojala i mala limena kutija s kineskim čajem. To je također crni čaj, ali drugačijeg okusa i mirisa. Ja osobno uopće nisam voljela čaj iako bi mi ga majka uvijek malo dodala u mlijeko.

Kasnije sam probala sasvim drugačiji čaj. Jedan prijatelj iz Japana pozvao me na čaj. Poslužio je čaj svijetlozelene boje u malim šalicama bez ručki, ali njegov okus nije bio kao okus čaja koji sam nekad pila. Ovaj mi se čaj jako svidio! Međutim, prijateljica koja je bila sa mnom iznenadila je domaćina kad ga je zamolila za mlijeko i šećer koje je htjela staviti u čaj. Objasnio nam je da se japanski čaj ne pije tako. Kad sam kasnije došla živjeti u Japan, bila sam presretna što se prijateljima i gostima japanski čaj uvijek poslužuje u velikim količinama.

A onda sam se preselila na Tajvan. Pitala sam se da li Kinezi koji tamo žive piju čaj kakav je pripremala moja majka. Bila sam oduševljena kad sam vidjela da se i na Tajvanu pije zeleni čaj, iako mu je okus pomalo drugačiji od japanskog čaja. A postoji i ulong čaj, koji također ima drugačiji okus i  jako je omiljen. Možda se pitate kako se proizvodi ta tri potpuno drugačija čaja i zašto imaju toliko različit okus.

Čajevac, koji ima latinski naziv Camellia sinensis, raste u Kini i Japanu, a može dostići visinu od skoro devet metara. Lijepi ukrasni grm kamelija, koji ima tamnozelene, blistave listove te prekrasne ružičaste, bijele ili crvene cvjetove, iz iste je porodice biljaka, što se i vidi po latinskom nazivu Camellia japonicus. Zapravo, kamelija se na kineskom jeziku zove cha hua, što znači “čajni cvijet”.

No otkuda potječe čaj kakvog mi poznajemo? The Encyclopedia Americana kaže da se čaj prvi put spominje u biografiji jednog kineskog službenika koji je umro 273. n. e. Međutim, za jednu biljku spomenutu u djelu koje je za objavljivanje pripremio Konfucije (oko 551-479. pr. n. e.) pretpostavlja se da je čajevac. Na engleskom jeziku čaj je 1615. prvi put spomenuo Richard Wickham, zastupnik engleske Istočnoindijske kompanije. Sredinom 18. stoljeća popriličnu količinu čaja kupio je Thomas Garway, vlasnik jedne kavane u Londonu koja je kasnije dobila naziv Garraway’s.

Čaj raste u različitim dijelovima svijeta. Nizozemci su ga 1826. donijeli na Javu, a Britanci, poznati ljubitelji čaja, oko 1836. u Indiju. Kad je na Šri Lanki 1870-ih zbog pojave jedne gljivice sva kava uništena, umjesto nje su na plantaže posađeni grmovi čajevca.

Iako nije velik otok, Tajvan je postao važan proizvođač čaja. Planinsko područje oko grada Nantoua naročito je poznato po čaju jer visoke nadmorske visine daju kvalitetnije čajeve. Zašto ne biste pošli s nama i obišli jedno od područja na kojima se u ovim lijepim, zelenim planinama uzgaja čaj?

Posjetili smo poljoprivrednu zadrugu u LuGuu (Dolina jelena), gdje se nalazi muzej čaja. Jako smo se iznenadili kad smo saznali da se ulong čaj i zeleni čaj uvijaju prije sušenja. U prošlosti se to činilo tako što se čaj stavilo u vreću koju se valjalo nogama. Naravno, danas za to postoji stroj. Sad znamo zašto se mala količina kineskog čaja u čajniku razmota i ispuni ga cijelog kad je se zalije vrućom vodom. Bili smo zatečeni kad smo saznali da je kvalitetan čaj dosta skup. Poslužen nam je ukusan ulong, a za pola kilograma tog čaja morate izdvojiti preko 30 eura. Skuplji čaj zna koštati 45 eura. Pola kilograma čaja nagrađenog na natjecanju može se prodati i za preko 1 100 eura.

Većini ljudi na Zapadu najpoznatija vrsta čaja ipak je crni čaj. Na Istoku ga zovu crveni čaj zbog boje koju dobije kad se pripremi. Taj se čaj proizvodi tako da se listiće ostavi da potpuno fermentiraju nakon što se osuše i uviju, a potom usljeđuje završno sušenje.

Kod jako popularnog ulong čaja do fermentacije dolazi prirodno nakon što se listiće ubere i stavi u velike, gotovo sasvim plosnate košare. Kad se dostigne željeni stupanj fermentacije, listiće se stavlja u posude i protresa na otprilike 120 Celzijevih stupnjeva. Time se zaustavlja fermentacija. Ukusni čaj koji se dobije pije se bez šećera, mlijeka i limuna.

 Zeleni čaj najmanje fermentira. U Japanu, Indiji i na Šri Lanki listiće tog čaja sterilizira se parom kako bi fermentacija bila minimalna, dok Kinezi u istu svrhu koriste sušenje vrućim zrakom. Zeleni čaj pije se bez ikakvih dodataka.

Obitelj Tsai pozvala nas je na čaj. Veliki stol je zapravo ulašteni debeli lijepi komad panja. Ispred našeg domaćina Tsai Sheng Hsiena nalazi se poslužavnik s malim električnim kuhalom i lončićem. ‘Ovo je stvarno neobično’, pomislili smo. ‘Čajnik je visok svega desetak centimetara, a tu su i dvije vrste sićušnih šalica.’ Pitali smo se zašto, a uskoro smo i saznali. Uzavrelom vodom polijeva se čajnik i sićušne šalice te ona otječe kroz rupe na poslužavniku na kojem oni stoje. Zatim se u čajnik stavlja točno određena količina čaja, dovoljna da mu prekrije dno, i zalije se vrelom vodom. Vodu se zatim izlije i baci. Domaćin nam govori da se to radi zato da bi se ispralo listiće čaja i “oslobodilo” okus.

Potom naš domaćin u čajnik ponovno ulijeva vrelu vodu i pušta čaj da odstoji gotovo jednu minutu. Nakon toga čaj iz čajnika prelijeva u mali vrč. Vreli čaj iz tog vrča ulijeva u visoke valjkaste “miomirisne” šalice promjera otprilike tri centimetra. Iz njih čaj prelijeva u šalice iz kojih ćemo piti tako što ih stavi iznad “miomirisnih” šalica i okrene. Zatim nas poziva da uzmemo prazne šalice i uživamo u mirisu. “Mirišu predivno”, kažemo mu.

Pažljivo uzimamo šalice s čajem držeći ih za rub jer su vrele, a nemaju ručke i ispijamo gutljaj. “Kako je ukusno!” kažemo. Sada shvaćamo da Kinezi uživaju i u mirisu i u okusu čaja. Čim popijemo malo čaja iz šalice, odmah nam nadoliju još, i tako uvijek iznova. Nakon što su nam šest ili sedam puta nadolili čaja, okus postaje sve slabiji, pa naš domaćin baca listiće čaja. “Biste li probali jednu drugu vrstu čaja?” pita nas. Već je kasno i zato pristojno kažemo da ne bismo više. Budući da čaj sadrži kofein, može djelovati kao stimulans. Zbog toga nam nakon nekoliko šalica tog prvoklasnog ulong čaja možda bude teško zaspati.

Nikada nismo bili u čajani, pa smo odlučili dodati i to iskustvo našoj čajnoj pustolovini. Neke čajane imaju prekrasan vrt u kojem gosti mogu uživati dok piju čaj. Druge su smještene u prirodi, u planinama, i zbog tog ugodnog okruženja pijenje čaja predstavlja još veći užitak.

Odlučili smo automobilom otići do jedne od planina koje okružuju Taipei i popiti čaj u prekrasnoj čajani u pravoj kineskoj atmosferi. Na katu preko cijelog poda teče potočić u kojem plivaju zlatne ribice. Postavljeno je i kamenje preko kojeg ga se prelazi, tako da smo i mi preko njega ušli u malu prostoriju nalik paviljonu gdje ćemo popiti čaj. Možemo birati hoćemo li uz čaj jesti kolače od graha (slatki pire od crvenog ili bijelog graha), sjemenke lubenice, sušeni tofu (sojin sir), rižine kolačiće, kompot ili sušeno voće. Odlučili smo se za sjemenke lubenice, sušeni mango i kompot od šljiva s listićima čaja. Slatki prilog upotpunjuje okus čaja. Dok nam se ulijeva čaj, zamišljamo da smo u drevnoj Kini!

Mnogi Kinezi kažu da pijenje čaja uz jelo ili nakon njega potiče probavu. To navodno sprečava debljanje. Ako je tako, onda je zaista dobro piti čaj! Osim toga, istraživači su nedavno izjavili da zeleni čaj može smanjiti rizik oboljenja od raka. Ulong i zeleni čaj dobro je piti i zato što su aromatični i ukusni.

Zato se ponovno vraćamo na pitanje: “Kako pijete čaj?” Sad kad ste saznali više o njemu, možda i nije tako lako odgovoriti na to. Zašto ne biste probali nešto novo i naučili piti čaj na kineski način? (Prilog suradnika.)