STANOVNICI gradova u nekim dijelovima svijeta smatraju sasvim normalnim da u trgovinama i na tržnicama ima dovoljno hrane po povoljnim cijenama. Kad hrane ima dovoljno, ljudi uopće ne razmišljaju o tome koliko je ima i kako je dospjela na tržište. No kad je ponestane, ljudi počnu razmišljati što je sve potrebno da ona dođe do njih. Ukoliko dođe do nestašice hrane, posljedice mogu biti katastrofalne.

Uzmimo za primjer ono što se desilo u jednoj zemlji na sjeveru Afrike koja se suočava s ekonomskim teškoćama. Budući da su subvencije za proizvodnju hrane bile ukinute, cijena kruha udvostručila se preko noći. Gnjevni su ljudi u znak prosvjeda divljali ulicama, razbijajući izloge i provaljujući u banke i poštanske urede. Zbog nemira koji su izbili u cijeloj zemlji proglašeno je izvanredno stanje. U pokušaju da spriječi nemire policija je otvorila vatru na ljude, te ih je prema nekim izvorima 120 poginulo, a još su mnogi bili ozlijeđeni.

Do nestašice hrane može doći čak i u ekonomski stabilnim zemljama, a to potvrđuju događaji u Velikoj Britaniji u rujnu 2000. Ljudi su prosvjedovali protiv visokih cijena goriva te su blokirali izlaze rafinerija i nisu dozvoljavali da cisterne izađu iz njih. Za samo nekoliko dana na benzinskim stanicama ponestalo je goriva, automobili i kamioni su stali, te je stao i prijevoz hrane. Velike i male trgovine u cijeloj zemlji zjapile su prazne.

U zemljama u razvoju s dostavom hrane povezani su mnogi problemi. Mnogi su razlozi — naprimjer suša, ekonomske krize, nemiri u državama i ratovi — zbog kojih “jako često dolazi do problema u opskrbi hranom”, stoji u izvještaju Feeding the Cities, koji je objavila Organizacija Ujedinjenih naroda za prehranu i poljoprivredu (FAO). “Kad se tako nešto desi, čak i kad su posljedice samo privremene ili kad se njihovo širenje spriječi, siromašni ljudi pate.”

Analitičari smatraju da će brzo širenje gradova stvoriti “ogromne probleme” dobavljačima i prodavačima hrane. Procjenjuje se da će do 2007. više od polovine svjetskog stanovništva živjeti u gradovima. Organizacija za prehranu i poljoprivredu navodi da će “opskrbljivanje [gradskog stanovništva] kvalitetnom hranom po povoljnim cijenama postati jako težak zadatak te da će na koncu doći do potpunog kolapsa u distribuciji hrane”.

Jako je važno da hrana dospije u trgovine kako bi je ljudi mogli kupiti. Ali koliko je sustav distribucije hrane pouzdan? Zašto se stručnjaci brinu da je taj sustav pred raspadom? I hoće li ikad doći vrijeme kad nitko neće trebati voditi brigu o tome hoće li imati što jesti?