DOGODILO se to u siječnju 1871. Adrian van Wyk, skromni zemljoradnik koji je volio čitati Bibliju, živio je sa svojom obitelji u polupustinjskom području južne Afrike koje se naziva Griqualand West. No u njegovom mirnom životu došlo je do promjene kad je mnoštvo nepoznatih ljudi počelo pristizati na njegovo imanje i logorovati na njemu. Sjedeći na trijemu svoje kuće, Van Wyk je sve to promatrao i nije mogao vjerovati svojim očima!

Nekoliko dana kasnije na imanju je već bilo na tisuće ljudi koji su se razmiljeli na sve strane. Neki su čak bili u vrtu ispred njegove kuće i obilježavali mjesto na kojem će početi kopati. Uopće ga nisu pitali za dopuštenje. Nisu ga čak ni pozdravili! Što se to zapravo dogodilo? Zbog čega je nastala tolika strka? Ljudi su pohrlili na Van Wykovo imanje kad su čuli da se na njemu nalazi bogato nalazište dijamanata.

Dvanaestak godina ranije u blizini rijeke Vaal, oko 70 kilometara sjevernije od Van Wykovog imanja, pronađen je petkaratni dijamant. Čovjek koji je pronašao taj dijamant prodao ga je za pet engleskih funti svećeniku koji je bio upravitelj Berlinskog misijskog društva. To je sve što je poznato o prvom dijamantu koji je pronađen u Africi. No kako se vijest o tome proširila, ljudi su se počeli više zanimati za dijamante.

Naša priča nastavlja se devet godina kasnije na imanju Schalka van Niekerka, koje se nalazilo na obali rijeke Oranje, nekoliko kilometara  južno od mjesta na kojem se ona spaja s rijekom Vaal. Na Van Niekerkovom imanju živjela je obitelj Jacobs. Djeca Jacobsovih voljela su igrati igru koju su nazvala pet kamenova. Jedan od njih bio je blistavi kamen koji je pronašao njihov stariji brat Erasmus.

Jednog dana početkom 1867. Van Niekerk je posjetio obitelj Jacobs. Gospođa Jacobs znala je da Van Niekerka zanima drago kamenje, pa mu je rekla za svjetlucavi kamen s kojim su se igrala njena djeca. “Po noći, uz svjetlost svijeće, kamen se prekrasno svjetluca”, rekla je ona. Nakon što je Van Niekerk pogledao kamen, na um mu je došla uzbudljiva pomisao. “To bi mogao biti dijamant!” rekao je oduševljeno. Sjetio se da je negdje pročitao kako prepoznati pravi dijamant. Zagrebao je kamenom po prozorskom staklu na stražnjoj strani skromne obiteljske kuće. Iznenadio se kad je vidio ogrebotinu na staklu i odmah se ispričao što ga je oštetio. * Gospođa Jacobs rado je dala Van Niekerku taj kamen i nije htjela uzeti novac za njega.

Kad je Van Niekerk idući put otišao u obližnji grad Hopetown, pokazao je kamen svojim prijateljima, no nitko od njih nije mogao sa sigurnošću reći da je to dijamant. Kamen je išao od jedne pouzdane osobe do druge i čak je putovao poštom, sve dok nije došao do gosp. Atherstonea, liječnika iz Grahamstowna. On se obratio za pomoć jednom učitelju, koji je u školskom laboratoriju izvršio ispitivanja kako bi utvrdio specifičnu težinu tog kamena. Njegova težina doista je odgovarala specifičnoj težini dijamanta. Nakon toga kamen je odnesen jednom draguljaru, koji ga je uzalud pokušavao zarezati pilom. Još je nekoliko ljudi bilo upitano za mišljenje i svi su došli do istog zaključka kao i Van Niekerk. Tada je Atherstone pismeno potvrdio da je to dijamant od 21,25 karata. Van Niekerk je prodao taj dijamant za 350 funti i odmah je podijelio novac s gđom Jacobs. Dijamant je prikladno nazvan Heureka, što doslovno znači “našao sam”. To je poklik kojim se izražava radost zbog nekog otkrića ili dobre zamisli.

Naša priča nastavlja se dvije godine kasnije na području koje se nalazi nizvodno od mjesta na kojem se spajaju rijeke Oranje i Vaal. Kad je afrički pastir po imenu Booi pasao ovce, na tlu je ugledao nešto svjetlucavo. Sagnuo se kako bi pokupio blistavi kamen koji je oblikom podsjećao na orah, a zatim ga je stavio u džep.  Čuo je da se neki ljudi iz tog kraja zanimaju za takvo kamenje. Zato je, putujući u potrazi za poslom, najprije ponudio kamen jednom zemljoradniku, a zatim i nekom trgovcu. Oni su ga poslali na Van Niekerkovo imanje.

Tako je Booi došao na Van Niekerkovo imanje i pokazao mu kamen. Van Niekerk je odmah shvatio da je taj dijamant veći i vredniji od onog koji mu je dala gđa Jacobs. Upitao je skromnog pastira što želi u zamjenu za taj kamen. “Gospodaru”, odgovorio mu je Booi s puno poštovanja, “platite mi onoliko koliko mislite da je pošteno”. Van Niekerk mu je bez oklijevanja dao gotovo sve što je imao — 500 ovaca, 10 volova, kola na kojima je vozio povrće u grad, pa čak i svog osedlanog konja! Za Booija je to bilo silno bogatstvo, a sve je to dobio za jedan svjetlucavi kamen!

Van Niekerk je odmah otišao u Hopetown kako bi prodao dijamant. Tamo mu je grupa zadivljenih trgovaca platila 11 300 funti za taj dijamant koji je imao 83,5 karata. Kasnije je dijamant nazvan Južnoafrička zvijezda. * Nakon brušenja i poliranja, upotrijebljen je za izradu prekrasne ogrlice koja je prikazana na ovoj stranici. Kad se vijest o otkriću tog dijamanta proširila u drugim zemljama, ljudi su počeli vjerovati da u južnoj Africi ima još takvih dijamanata. Tako je tisuće muškaraca iz Sjeverne i Južne Amerike, Engleske, ostalih europskih zemalja i Australije pohrlilo u Afriku u potrazi za dragocjenim dijamantima.

U početku se dijamante tražilo na obalama rijeka Oranje i Vaal. Zatim se 1870. pročulo da su na imanjima koja se nalaze između tih dviju rijeka pronađeni prilično veliki dijamanti. Tako su kopači napustili obale rijeka i pohrlili na područje na kojem se nalazilo imanje Adriana van Wyka. Van Wyk i njegovi susjedi nisu ni znali da žive na području na kojem se nalaze ugasli vulkani. Dijamanti su  pronađeni u vulkanskim stijenama cjevastog oblika koje se nazivaju kimberliti.

U tom su kraju preko noći niknula nova naselja. U početku su kopači živjeli u šatorima, no ubrzo su ih zamijenili limenim kućicama. Bila su to skromna naselja u kojima nije bilo vodovoda, kanalizacije ni mnogih drugih pogodnosti. Novopridošli su se morali naviknuti na oblake prašine, rojeve kukaca, vruće ljetne dane u kojima je temperatura dostizala 40 Celzijevih stupnjeva i hladne zimske noći u kojima se znala spustiti ispod nule. Sve su to podnosili u nadi da će jednog dana pronaći dijamante i obogatiti se.

A što se dogodilo s Adrianom van Wykom nakon što su njegovo imanje preplavili tragači za dijamantima? On im je u početku dopustio da vrše iskopavanja na jednom dijelu njegovog imanja, za što su mu svaki mjesec davali nešto malo novca. No kako je na imanje pristizalo sve više kopača, situacija je s vremenom izmakla kontroli. Kad je jedna rudarska kompanija ponudila Van Wyku 2 000 funti za njegovo imanje, on je drage volje prihvatio ponudu, potpisao kupoprodajni ugovor i otišao u potrazi za nekim mirnijim mjestom za život.

Nedaleko od Van Wykovog imanja nalazilo se imanje dvojice braće iz obitelji De Beer. Pod njihovim prezimenom registrirana je velika rudarska kompanija De Beers Consolidated Mines, koja je još i danas najveći svjetski proizvođač dijamanata. Grad Kimberley danas obuhvaća područje na kojem su se nekad nalazila ta dva skromna imanja. Na imanju braće De Beer neumorni kopači s vremenom su iskopali rupu koja je bila toliko duboka i široka da je nazvana Velika jama.

Prije nego što su otkrivena prva nalazišta dijamanata na području današnje Južnoafričke Republike, to se drago kamenje kopalo u Indiji i Brazilu. No tadašnja proizvodnja nije mogla zadovoljiti potražnju na svjetskom tržištu. Otkriće bogatih nalazišta dijamanata u južnoj Africi bio je početak suvremene dijamantne industrije.