TIR je bio glavna morska luka drevne Fenicije, koja se nalazila na području današnjeg Libanona. U Tiru je cvala trgovina tkaninama purpurne boje. Po tom je gradu ta prekrasna boja u Rimskom Carstvu nazvana tirski purpur.

Budući da je purpur bio vrlo skup, počeo se povezivati s kraljevskim dostojanstvom, čašću i bogatstvom. * U starom Rimu čak je postojala carska odredba prema kojoj se “običnog” čovjeka koji bi se usudio odjenuti haljinu obojanu najkvalitetnijim purpurom smatralo krivim za veleizdaju.

Od drevnih vremena pa sve do današnjih dana purpur se dobiva od morskih puževa — od svakog puža dobije se vrlo malo boje. Tirci su koristili puževe iz porodice volaka, a naročito kvrgave i bodljikave volke, koji žive u raznim područjima duž obale Sredozemnog mora. Moguće je dobiti razne nijanse purpurne boje, ovisno o tome odakle se uzimaju puževi.

Kad su prije mnogo stoljeća španjolski osvajači u Južnoj Americi prvi put vidjeli tkanine obojane purpurom, divili su se postojanosti te boje. Primijetili su da boja izgleda još ljepše kad se tkanina opere. Arheološki  nalazi pokazuju da su američki starosjedioci nosili raznu odjeću purpurne boje.

Meksički starosjedioci, a naročito Mizteki, bojali su tkanine izlučinama puža Purpura patula pansa, srodnika puževa koje su koristili Tirci. Obje vrste izlučuju blijedožutu sluz koja na zraku i Sunčevoj svjetlosti poprimi ljubičastocrvenu boju. Kad se njome oboje vlakna tkanine, boja je tako postojana da nije potrebno koristiti fiksir, ili sredstvo za učvršćivanje boje, kao što je to slučaj kod drugih boja.

Mizteki su lovili puževe u vodama Tihog oceana. Dok su Tirci i Rimljani ubijali te mekušce — o čemu svjedoči pronađena gomila praznih puževih kućica koje potječu iz njihovog vremena — Mizteki su im samo vadili sluz. Lagano bi zapuhali u puža, a on bi izlučio dragocjenu tekućinu, koja je izravno kapala na tkaninu. Potom bi puža vratili u more. Mizteki nisu dirali puževe u vrijeme razmnožavanja. Taj se običaj zadržao do današnjih dana i spriječio istrebljenje tih puževa.

Meksički Državni zavod za istraživanje i iskorištavanje biološke raznolikosti izvještava da su sve do početka 1980-ih Mizteki koji su se bavili bojanjem tkanina svake godine u razdoblju od listopada do ožujka putovali 200 kilometara do zaljeva Huatulca, gdje žive puževi od kojih su dobivali purpur. No ekološka ravnoteža, koja je dugo vremena održavana zahvaljujući njihovom razumnom korištenju tog prirodnog bogatstva, poremećena je u razdoblju od 1981. do 1985, kad je jedno strano poduzeće počelo prekomjerno iskorištavati te puževe. Posljedica toga bila je smanjenje njihove populacije. To je dovelo do potpisivanja službenog sporazuma o zabrani ubijanja tih puževa. Prema tom sporazumu, iskorištavanje puževa radi dobivanja boje dozvoljeno je samo starosjedilačkom stanovništvu, i to na tradicionalan način.

Puževima iz roda Purpura još uvijek prijeti opasnost zbog razvoja turizma u zaljevima u kojima oni žive. Unatoč tome, mnogi se nadaju da će ta divna stvorenja ipak preživjeti te da će nam i dalje davati prekrasnu purpurnu boju.