VJEROJATNO ste ih jeli već mnogo puta — možda na pizzi, u salati, juhi ili umaku. Ili ste se divili njihovom specifičnom izgledu, motivu mnogih umjetnika koji ilustriraju dječje knjige. No jeste li se ikada pitali što je zapravo gljiva? Što joj omogućava da raste? Tko bere gljive i kako? Saznajmo to zajedno.

Gljive je obično lako prepoznati. One nemaju lišće, cvjetove ni klorofil koji bi im dao zelenu boju. Zato ih je često lako uočiti na zelenoj podlozi. Mnoge na stručku imaju veliki klobuk, no mogu izgledati i drugačije. Raznih su boja, a neke čak svijetle u mraku. Osim gljiva koje se koriste za jelo, postoje i nejestive i otrovne gljive te gljive nametnice. Za mnoge vrste gljiva možda i ne bismo rekli da su gljive, no ipak se ubrajaju u tu skupinu. Naprimjer, postoje gljive koje nalikuju morskim koraljima. Druge vrste rastu na drveću i izgledaju poput malih polica za knjige.

Znanstvenici su dugo smatrali da su gljive posebne i pomalo misteriozne biljke. Danas većina biologa gljive svrstava u složeniju vrstu plijesni. Oni ih zbog njihove neobične građe, toga kako rastu i kako se hrane smatraju zasebnom grupom organizama. Mnoge su gljive jestive, a neke čak imaju ljekovita svojstva. No postoje i vrste koje imaju halucinogena svojstva ili su otrovne. Znanstveni naziv za gljive je Mycota  ili Mycetes. Zbog toga se znanost koja se bavi proučavanjem gljiva zove mikologija.

Kako se gljive razmnožavaju? Za znanost je to dugo bilo tajna. Danas znamo da odrasle gljive ispuštaju mikroskopski sitne spore koje raznosi vjetar. Spore se u tlu razvijaju u gustu mrežu tankih niti koja se zove micelij. Iz te mreže izrasta plodište gljive. To je onaj dio gljive koji se vidi i bere.

Gljivama su za život potrebne razne organske tvari. Zbog toga one u prirodi najčešće rastu u šumama, vrtovima i na livadama. Bolesno ili suho drveće glavni im je izvor hrane, zbog čega imaju važnu ulogu u čišćenju šuma. Hraneći se ostacima biljaka, lišća i grančica, gljive pomažu u stvaranju humusa i obogaćuju tlo. Neke žive u simbiozi sa zdravim drvećem. Micelij gljive iz tla crpi vodu i hranjive tvari te ih prenosi biljci, a ona zauzvrat hrani gljivu.

Gljivama su također potrebne vlaga i toplina. Zbog toga nakon ljetne kiše često niču u velikom broju. U povoljnim uvjetima neke vrste čak preko noći izrastu do svoje potpune veličine. Jedna vrsta gljive treba samo 10 do 14 dana kako bi u promjeru izrasla čak pola metra. Druge vrste imaju jako dugačak životni vijek. Micelij gljive može živjeti stoljećima. Neke gljive koje su dio lišajeva, prema nekim podacima, mogu živjeti do 600 godina.

Snažan miris specifična je karakteristika nekih vrsta gljiva ili njihovih srodnika, primjerice tartufa. Zbog tog mirisa psi ih mogu nanjušiti već na udaljenosti od šest metara, premda njihov plod raste pod zemljom. *

Ljudi iz raznih dijelova svijeta već stotinama godina beru gljive. Danas se u nekim područjima zapadne Europe i sjeverne Amerike branjem gljiva gotovo isključivo bave ljudi kojima je to zanimanje, a zatim ih prodaju trgovcima. S druge strane, u središnjoj i istočnoj Europi uobičajeno je da ljudi gljive beru za vlastite potrebe. To nije  slučaj samo s onima koji žive na selu jer i mnogi koji žive u gradu vole vikend provesti u šumi te brati gljive. To im omogućava da se fizički i psihički odmore, a i obogate svoju prehranu. Kako se beru gljive?

Berači gljiva u potragu često kreću rano ujutro kad su gljive svježe. Oni polako hodaju kroz šumu i gledaju travu, mahovinu te drveće na kojem rastu gljive. Obično nose ležernu odjeću i čvrste cipele ili čizme, a u ruksaku imaju kabanicu za slučaj iznenadnog pljuska. Berači gljiva vole prirodu, pa se trude čuvati okoliš te čak paze da ne stvaraju nepotrebnu buku koja bi mogla uznemiriti životinje.

Pogledajte! Berač je pronašao jednu gljivu. Sagiba se kako bi je promotrio bez dodirivanja te utvrdio je li jestiva. Berači traže samo odrasle gljive jer jedino tada mogu biti sigurni o kojoj se vrsti radi. Kad su sigurni da je gljiva jestiva, nježno je prime za stručak, nikako za klobuk, i polako je izvade iz zemlje. Odmah je očiste od zemlje i druge prljavštine te odrežu dijelove koje su nagrizle gliste ili koji su oštećeni. Sve što odrežu s gljive prekriju mahovinom ili zemljom. Očišćenu gljivu stave u košaru. Gljive se ne stavljaju u plastične vrećice ili posude jer u njima počnu fermentirati i mogle bi se pokvariti čak i prije nego što berač stigne kući.

Gljive je zabavno brati i u društvu. Jedan kršćanski propovjednik kaže: “Najprije kao grupa idemo u službu propovijedanja, a zatim volimo ostati zajedno i družiti se. Ponekad jednostavno odemo u obližnju šumu kako bismo zajedno brali gljive. Dok ih tražimo, pričamo iskustva iz službe propovijedanja i družimo se.”

Gljive se mogu pripremati na razne načine. Neke su veoma ukusne i mogu biti glavni dio obroka. Naprimjer, mnogi vole popržiti klobuk velikih šampinjona, odnosno odraslih plemenitih pečurki, slično kao komad mesa ili nasjeckati gljive te ih pirjati zajedno s povrćem. Gljive pikantnog okusa mogu se koristiti kao dodatak raznim jelima. Osušene gljive dobre su za one koji su na dijeti ili koji vole zdravu hranu. Neke vrste gljiva veoma su cijenjene zbog proteina, vitamina i minerala koje sadrže.

Budući da se brzo kvare, gljive treba obraditi istog dana kad ih se ubere. Stručnjaci kažu da loše obrađena jestiva gljiva može biti jako opasna. Ako ne želite odmah konzumirati gljive koje ste ubrali, možete ih osušiti ili konzervirati na neki drugi način. Tako njima tokom čitave godine možete obogatiti ishranu. Više informacija o tome možete pronaći u knjigama koje govore o branju gljiva.

Ako nikada niste brali gljive, a željeli biste se u tome okušati, jako je važno da se najprije dobro informirate. Saznajte koje jestive i otrovne gljive rastu na području na kojem živite. Naučite ih raspoznavati. Također bi bilo dobro da se obratite stručnjacima za to područje. Nikada ne berite gljive samo zato što lijepo izgledaju ili fino mirišu. Ako niste sigurni o kojoj se gljivi radi, ne berite je! Samo jedna otrovna gljiva dovoljna je da pokvari cijeli obrok ili ga čak učini otrovnim. Ako nakon jedenja gljiva osjetite mučninu ili glavobolju, odmah otiđite liječniku.

Bez obzira na to hoćete li se okušati u branju gljiva ili nećete, uvijek se možete diviti njihovoj ljepoti. To će vas možda podsjetiti na to da se ti složeni, važni i zanimljivi organizmi nisu pojavili slučajno. Kao i sva druga čuda prirode, gljive dokazuju koliko je njihov Stvoritelj mudar i pun ljubavi (1. Mojsijeva 1:11-13; Psalam 104:24).