MNOGI ljudi kažu da Bog njihovu naciju smatra boljom od drugih. No što navode kao dokaz za tu tvrdnju? Neki kažu da je njihova nacija puno postigla u povijesti — naprimjer izvojevala mnoge vojne pobjede ili postala ekonomski stabilna. Možda čak ističu učinkovite programe koji su namijenjeni da se nahrani gladne, zaštiti siromašne ili da se promiče pravedno i nepristrano ophođenje s drugima. Neki pak kažu da Bog njihovu domovinu smatra boljom od drugih jer ima više prirodnih ljepota od drugih zemalja.

U svim zemljama može se naći ljude koji su ponosni na svoju nacionalnu pripadnost. No podupire li Biblija tvrdnju da Bog uzdiže jednu naciju iznad druge?

Na to pitanje lako je odgovoriti ako razumijemo jednu od važnih osobina Svemogućeg Boga koja je u Bibliji jasno opisana. Bog je nepristran. Naprimjer, u Djelima apostolskim 10:34 jasno stoji: “Bog nije pristran.” Biblija također kaže da Jehova Bog “ne gleda tko je tko” i da “u Jehove Boga našega nema nepravde, niti gleda tko je tko” (5. Mojsijeva 10:17; 2. Dnevnika 19:7). Bog mrzi pristranost, čak je izjednačava s nepravednošću.

Ipak, možda se pitate nije li izraelski narod Bog izdigao iznad ostalih. Nije li to dokaz njegove pristranosti? Istina je da je u biblijska vremena Bog izabrao taj narod i da je Izraelce zaštitio od nekih sukoba s drugim narodima. Osim toga, Biblija za Boga kaže sljedeće: “On je javio riječ svoju Jakovu, naredbe i sudove svoje Izraelu. Ovo nije učinio ni jednome drugom narodu” (Psalam 147:19, 20). No dokazuje li Božje postupanje prema Izraelu da je on pristran? Nipošto! Razmotrimo tri razloga.

Prvo, Bog je Izraelce izabrao kako bi svi narodi mogli dobiti blagoslov. On je sklopio savez s Abrahamom, praocem tog naroda, rekavši: “Blagosloviće se u sjemenu tvojem svi narodi na zemlji” (1. Mojsijeva 22:17, 18). Da, Bog se s Izraelcima ophodio na poseban način jer je namjeravao dovesti “sjeme” koje bi donijelo velike blagoslove, i to ne samo jednom narodu nego ‘svim narodima na zemlji’.

Drugo, Bog nikad nije blagoslivljao samo izraelski narod. On je nepristrano omogućio pripadnicima drugih naroda da ga obožavaju zajedno s pripadnicima njegovog izabranog naroda (2. Dnevnika 6:32, 33). Mnogi su prihvatili taj poziv, zbog čega ih je Bog i blagoslovio. Poznat je primjer Moapke Rute koja je postupila na taj način (Ruta 1:3, 16).

Treće, Bog je samo privremeno bio u posebnom odnosu s Izraelcima. Godine 29. n. e. u Izraelu se pojavilo prorečeno “sjeme”, Mesija, Isus Krist (Galaćanima 3:16). No njegovi ga sunarodnjaci nisu prihvatili kao Mesiju. On im je rekao: “Evo, vaša se kuća ostavlja vama” (Matej 23:38). Otada Bog ne vrši utjecaj na narode i ne miješa se u njihove sukobe. On nepristrano daje blagoslove svim ljudima. Razmotrimo neke primjere.

Otkupna žrtva Isusa Krista najveći je dar koji je Bog dao ljudima (Rimljanima 6:23). Ona oslobađa od grijeha i smrti te svakome od nas daje priliku da dobije vječni život. To je dar za pojedince “iz svakog plemena i jezika i naroda i nacije” (Otkrivenje 5:9). Da, Bog želi da svatko “tko pokazuje vjeru” u Isusa ima “vječni život” (Ivan 3:16).

Dobra vijest o Božjem Kraljevstvu donosi mnoge blagoslove onima koji je slušaju (Otkrivenje 14:6, 7). Ona ulijeva nadu u bolju budućnost i daje mudre savjete kako već sada živjeti sretnije. Jehova je nepristrano naumio da se ‘dobra vijest o kraljevstvu propovijeda po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim narodima’ (Matej 24:14; 28:19, 20; Djela apostolska 16:10). Ta dobra vijest zapisana je u Bibliji, knjizi koja je u cijelosti ili djelomično prevedena na više od 2 300 jezika. Kao Otac koji voli svoju djecu, Jehova je omogućio da svi ljudi na Zemlji čuju “riječi vječnog života” (Ivan 6:68; Jozua 1:8).

Te i druge darove Bog je dao svima — ljudima iz svih nacija, rasa i jezičnih skupina. Dakle, Božja milost i blagoslovi ne ovise o tome gdje smo se rodili ni kojeg smo porijekla.

Što onda trebamo raditi da bismo bili u Božjoj milosti? Apostol Petar na to je pitanje odgovorio sljedećim riječima: “U svakom [mu je] narodu prihvatljiv onaj tko ga se boji i čini ono što je pravedno” (Djela apostolska 10:34, 35). Sasvim je jasno da nije dovoljno tvrditi da vjerujemo u Boga. Trebamo ga iskreno zavoljeti i paziti da ga ne razočaramo. Osim toga, trebamo ‘činiti ono što je pravedno’, odnosno postupati onako kako je ugodno Bogu.

Prikažimo to jednim primjerom: U mnogim zemljama školovanje je besplatno, ali samo oni koji idu u školu i marljivo uče imaju koristi od toga. Slično je i s Božjom milosti. On će je pokazati svima, ali trebamo napraviti svoj dio. Između ostalog, trebamo redovito čitati Bibliju, vjerovati u Kristovu otkupnu žrtvu i živjeti u skladu s biblijskim načelima. Ukoliko doista ‘tražimo Jehovu’, bit ćemo u njegovoj milosti (Psalam 105:3, 4; Priče Salamunove 2:2-9).