GODINA je 1997. U malom eskimskom naselju Brevigu, koje se nalazi na Sewardovom poluotoku, na Aljasci, jedan znanstvenik sjedi na smrznutom tlu tundre. Pred njim se nalazi tijelo mlade žene koje je uz pomoć četvorice Eskima iskopao iz trajno smrznutog tla. Žena je umrla od gripe još davne 1918. i otad je njeno tijelo bilo zarobljeno u ledu.

Kakve koristi ima od toga da se istraži njene posmrtne ostatke? Znanstvenik se nada da se u njenim plućima još uvijek nalazi uzročnik gripe koji bi se uz pomoć naprednih tehnika genetskog istraživanja mogao izolirati i identificirati. Zašto bi te informacije mogle biti korisne? Prije nego što odgovorimo na to pitanje, razmotrimo nakratko kako virusi napadaju organizam i zašto su tako opasni.

Danas znamo da gripu uzrokuje virus koji se prenosi putem sitnih kapljica sline ili sluzi. * Kad zaražena osoba kašlje, kiše ili govori, iz njenih dišnih puteva izlaze sitne kapljice koje sadrže virus. Gripa se javlja u svim dijelovima svijeta, pa čak i u tropskim krajevima, gdje se može pojaviti u bilo koje doba godine. Na sjevernoj hemisferi sezona gripe obično traje od studenoga do ožujka, a na južnoj hemisferi od travnja do rujna.

Virus koji uzrokuje gripu tipa A, najopasniji tip gripe, malen je u usporedbi s mnogim drugim virusima. Obično je okruglastog oblika, a na površini ima sitne izrasline. Kad taj virus zarazi neku ljudsku stanicu, tako se brzo razmnožava da nakon desetak sati ona obično prsne, a iz nje izađe od 100 000 do milijun novih virusa.

Premda se radi o prilično jednostavnom organizmu, zastrašujuće je to što se može brzo mijenjati. Budući da se virus gripe vrlo brzo razmnožava (daleko brže nego virus HIV-a), njegove mnogobrojne “kopije” zapravo nisu jednake. Neke su promijenjene tek toliko da ih imunološki sustav ne može prepoznati. Zato nam svake godine prijete drugačiji virusi gripe s novom kombinacijom antigena — tvari koje našem imunološkom sustavu otežavaju prepoznavanje virusa. Ako se antigen promijeni do te mjere da ga imunološki sustav ne može prepoznati, tijelo se ne može obraniti od virusa i javlja se opasnost od naglog širenja zaraze.

 Virusi gripe napadaju i životinje, a to je vrlo opasno za ljude. Naime, smatra se da svinje mogu biti prijenosnici virusa koji napadaju ptice, odnosno perad, kao što su kokoši i patke. No svinje mogu imati u sebi i druge viruse koji napadaju ljude.

Prema tome, ako je svinja zaražena objema vrstama virusa — jednom koja napada životinje i drugom koja obično napada ljude — u njenom se tijelu mogu pomiješati geni te dvije vrste virusa. Tako može nastati potpuno nova vrsta virusa gripe na koju ljudi nisu otporni. Neki pretpostavljaju da nove vrste virusa gripe nastaju u seoskim područjima u kojima perad, svinje i ljudi žive blizu jedni drugima, kao što je to često slučaj u Aziji.

Postavlja se pitanje: Zašto je virus gripe koja je harala svijetom 1918-1919. uzrokovao upalu pluća od koje je umrlo tako mnogo mladih ljudi? Premda nije sačuvan nijedan živi primjerak tog virusa, znanstvenici već dugo vremena vjeruju da bi, u slučaju da se pronađe neki zamrznuti primjerak, mogli izolirati neoštećenu RNK tog virusa i otkriti zašto je bio opasan po život. To im je u stanovitoj mjeri i uspjelo.

Zahvaljujući zaleđenom primjerku virusa koji je pronađen na Aljasci, kao što je opisano u uvodu članka, znanstvenici su uspjeli identificirati i sekvencionirati većinu gena iz virusa gripe koja je vladala 1918-1919. No još uvijek nisu otkrili zašto je ta gripa odnijela tako mnogo života. Izgleda da je ta vrsta virusa bila slična virusu gripe koji napada i svinje i ptice.

Mnogi stručnjaci kažu da uopće nije sporno hoće li se ponovno pojaviti neki smrtonosni virus gripe — pitanje je samo kada i kako će se to dogoditi. Prema procjenama nekih stručnjaka, otprilike svakih 11 godina trebala bi se dogoditi neka veća epidemija, a svakih tridesetak godina pandemija gripe. Ako je suditi po tim predviđanjima, svijet će uskoro zadesiti nova pandemija.

Godine 2003. medicinski časopis Vaccine je izvijestio: “Prošlo je 35 godina od prošle pandemije gripe, a prema postojećim podacima, najduži vremenski razmak između dvije pandemije bio je 39 godina.” U članku je dalje pisalo: “Virus koji će uzrokovati pandemiju gripe mogao bi se pojaviti u Kini ili nekoj obližnjoj  zemlji i mogao bi imati površinske antigene ili komponente virusa gripe od koje obolijevaju životinje.”

U vezi s tim časopis Vaccine predviđa: “Virus će se brzo proširiti po cijelom svijetu. Zaraza će se širiti u nekoliko valova. Bolest će harati među svim dobnim skupinama, pa će doći do velikih promjena u društvenom i gospodarskom životu svih zemalja. Smrtnost će biti izuzetno velika kod većine, ako ne i svih dobnih skupina. Vjerojatno čak ni u najrazvijenijim zemljama zdravstvo neće moći pružiti stanovništvu odgovarajuću zaštitu.”

Koliko bi nas trebala zabrinuti takva predviđanja? John Barry, autor knjige The Great Influenza, kaže: “Terorist koji posjeduje nuklearno oružje noćna je mora svakog državnika. Nova pandemija gripe trebala bi biti to isto.”

Možda se pitate: ‘Zar danas ne postoji lijek protiv te bolesti?’ Odgovor na to pitanje uključuje dobru i lošu vijest. Dobra vijest je to što antibiotici mogu smanjiti smrtnost kod sekundarnih bakterijskih upala pluća, a postoje i lijekovi koji mogu biti djelotvorni u suzbijanju nekih vrsta gripe. Osim toga, cjepiva mogu pomoći u borbi protiv virusa gripe ukoliko se identificiraju odgovarajuće vrste virusa te se na vrijeme proizvedu dovoljne količine cjepiva. A što je loša vijest?

U povijesti cijepljenja protiv gripe bilo je prilično mnogo neuspjeha i propusta. Neki od primjera su strašna epidemija svinjske gripe iz 1976. ili pak nestašica cjepiva do koje je došlo 2004. Premda je od Prvog svjetskog rata medicina znatno napredovala, liječnici još uvijek nemaju pravi lijek protiv opasnih virusa.

Stoga su mnogi zabrinuti i pitaju se: ‘Može li se ponoviti epidemija iz 1918-1919?’ Obratite pažnju na zaključak jedne studije koju je objavio londonski Državni zavod za medicinska istraživanja: “U današnje vrijeme situacija je po mnogočemu slična onoj iz 1918: razvoj prometa doveo je do toga da mnogi ljudi putuju u strane zemlje, u svijetu postoji nekoliko ratnih žarišta u kojima se javljaju uobičajeni problemi, kao što su pothranjenost i loši sanitarni uvjeti, svjetsko stanovništvo doseglo je brojku od šest i po milijardi, a velik dio tog stanovništva živi u gradskim područjima u kojima često nije odgovarajuće riješen problem kanalizacije i uklanjanja otpada.”

Jedan ugledni američki stručnjak zaključuje: “Jednostavno rečeno, svake godine sve smo bliže sljedećoj pandemiji.” No znači li sve to da nam se crno piše i da nemamo nikakvu nadu u bolju budućnost? Nipošto!