U LISTOPADU 1918. još uvijek je trajao Prvi svjetski rat. Premda se već nazirao kraj rata, u državama koje su sudjelovale u ratu i dalje su se cenzurirale vijesti o najnovijim zbivanjima. Stoga je Španjolska, koja nije sudjelovala u ratu, imala priliku prva objaviti vijest o brzom širenju bolesti od koje je u mnogim zemljama obolijevao i umirao velik broj civila. Taj splet okolnosti doveo je do toga da je bolest nazvana španjolska gripa.

Pandemija španjolske gripe započela je u ožujku 1918. * Mnogi stručnjaci smatraju da se gripa najprije pojavila u američkoj saveznoj državi Kansas. Izgleda da se odatle proširila u Francusku kad su u tu zemlju poslane nove trupe američkih vojnika. Nakon prvobitnog naglog porasta broja umrlih od gripe, u srpnju 1918. izgledalo je da je ono najgore već prošlo. No liječnici nisu ni slutili da je to samo zatišje pred buru.

Jedanaestog studenog 1918. svijet je oduševljeno pozdravio završetak Prvog svjetskog rata. Ironično je da se otprilike u isto vrijeme pojavila pošast koja je zahvatila čitav svijet. Vijesti o toj smrtonosnoj bolesti ubrzo su se proširile po cijelom svijetu. Malo je ljudi koji su živjeli u to vrijeme, a nisu osjetili posljedice te pošasti. Svi su živjeli u strahu. Jedan uvaženi stručnjak koji se bavi istraživanjem gripe rekao je: “Godine 1918. očekivani životni vijek stanovnika Sjedinjenih Država smanjio se za više od 10 godina.” Po čemu se ta pošast razlikovala od svih drugih?

Jedno od najstrašnijih obilježja po kojima se španjolska gripa razlikovala od drugih pošasti bila je brzina kojom je svladavala svoje žrtve. Koliko su brzo ljudi umirali? Pisac John Barry u svojoj nedavno objavljenoj knjizi The Great Influenza citira jedan zapis koji pokazuje kako su brzo ljudi umirali: “U Rio de Janeiru [Brazil] student medicine po imenu Ciro Viera Da Cunha čekao je na tramvajskoj stanici kad mu je prišao neki čovjek i nešto ga upitao potpuno normalnim glasom. Trenutak nakon toga čovjek je mrtav pao na tlo. U Cape Townu (Južnoafrička Republika) Charles Lewis krenuo je tramvajem prema kući, koja se nalazila pet kilometara dalje. Kad je ušao u tramvaj, kondukter se srušio i umro. U idućih pet kilometara u tramvaju je umrlo šest ljudi, među ostalima i vozač tramvaja.” Svi su umrli od gripe.

Španjolska gripa bila je jedinstvena i po tome što je sijala silan strah — strah od nepoznatog. Znanstvenici nisu mogli objasniti što je uzrok te bolesti i kako se ona širi. Poduzete su razne mjere kako bi se spriječilo širenje zaraze: stanovnici lučkih gradova morali su biti u karanteni, zatvorena su kina, crkve i druga javna mjesta na kojima su se ljudi okupljali. U San Franciscu (Kalifornija, SAD) gradske su vlasti naredile svim stanovnicima da preko usta i nosa nose zaštitnu masku od gaze. Onaj koga bi se na javnom mjestu zateklo bez takve maske mogao je biti kažnjen novčanom kaznom ili odveden u zatvor. No sve je to bilo uzalud. Već je bilo prekasno da se spriječi širenje zaraze.

 Dodatni razlog za strah bilo je to što bolest nije birala svoje žrtve. Iz nekih još uvijek nepoznatih razloga gripa koja je poharala svijet 1919. nije prvenstveno napadala starije ljude. Naprotiv, od gripe su obolijevali i umirali zdravi, mladi ljudi. Većina onih koji su umrli od španjolske gripe imala je između 20 i 40 godina.

Osim toga, radilo se o pošasti koja je zahvatila čitav svijet. Proširila se čak i na tropske otoke. Sedmog studenog 1918. gripa je brodom prenesena na Zapadnu Samou (današnju Samou), koja je tada imala 38 302 stanovnika. Za samo dva mjeseca umrlo je oko 20 posto tamošnjeg stanovništva. Bolest je velikom brzinom poharala sve veće zemlje svijeta!

Španjolska gripa bila je specifična i po velikom broju žrtava. Ta je bolest vrlo rano i naročito snažno poharala Philadelphiju (Pennsylvania, SAD). Do sredine listopada 1918. u tom je gradu ponestalo lijesova. “Jedan proizvođač lijesova rekao je da bi u roku od dva sata mogao prodati 5 000 lijesova, kad bi ih imao toliko. Ponekad je u gradskoj mrtvačnici bilo čak deset puta više mrtvaca nego lijesova”, kaže povjesničar Alfred Crosby.

U tom relativno kratkom vremenu pandemija španjolske gripe odnijela je više života nego bilo koja druga slična pandemija u ljudskoj povijesti. Dosad se obično smatralo da je španjolska gripa odnijela 21 milijun ljudskih života, no sada neki stručnjaci tvrde da je broj umrlih bio još i veći. Danas neki epidemiolozi smatraju da je od španjolske gripe umrlo 50 milijuna, a možda čak i 100 milijuna ljudi! Ranije spomenuti John Barry kaže: “Gripa je za godinu dana odnijela više ljudskih života nego srednjovjekovna pošast kuge za sto godina. Za pola godine ta je pošast pokosila više ljudi nego AIDS za četvrt stoljeća.”

Nevjerojatno je da je španjolska gripa za otprilike godinu dana usmrtila više Amerikanaca nego što ih je poginulo u oba svjetska rata. Spisateljica Gina Kolata kaže: “Kad bi se takva pošast pojavila u današnje vrijeme i poharala otprilike isti postotak američkog stanovništva, umrlo bi 1,5 milijuna Amerikanaca, više nego što ih svake godine umre od srčanih bolesti, raka, moždanog udara, kroničnih plućnih bolesti, AIDS-a i Alzheimerove bolesti.”

Sve u svemu, španjolska gripa bila je najstrašnija pandemija u povijesti čovječanstva. Koliko je znanost mogla pomoći u borbi protiv te pošasti?

Pred početak Prvog svjetskog rata izgledalo je da je medicina postigla velik napredak u borbi protiv raznih bolesti. Liječnici su čak i u toku rata postizali uspjehe u suzbijanju zaraznih bolesti, na što su bili vrlo ponosni. U to vrijeme časopis The Ladies Home Journal pisao je da u američkim domovima više nije potrebna zasebna prostorija u kojoj se, prema običaju, izlagao lijes s tijelom pokojnika kako bi ga rodbina i prijatelji mogli vidjeti prije sahrane. Umjesto toga, pisalo je u časopisu, tu bi se prostoriju moglo preurediti u sobu koju će koristiti živi ukućani. No tada je došla španjolska gripa, pred kojom je medicina bila gotovo bespomoćna.

Povjesničar Crosby piše: “Godine 1918. svi su liječnici bili uključeni u najveći neuspjeh medicine dvadesetog stoljeća ili, ako se za mjerilo uzme ukupni broj umrlih, najveći neuspjeh svih vremena.” No Barry smatra kako ne bi bilo ispravno svaliti svu krivicu na medicinsku struku te kaže: “U to vrijeme znanstvenici su dobro znali koliko je gripa opasna, znali su kako liječiti mnoge vrste sekundarnih bakterijskih upala pluća te su dali stručne medicinske savjete koji su desecima tisuća Amerikanaca mogli spasiti život. No političari nisu obraćali pažnju na te savjete.”

Što danas znamo o toj strašnoj pošasti koja je prije otprilike 85 godina poharala svijet? Što je bio njen uzrok? Može li se ona ponoviti? Kad bi se to dogodilo, bismo li se mogli obraniti? Možda će vas iznenaditi odgovori na neka od ovih pitanja.