Francuzi svoju palačinku nazivaju crepe, Škoti bannock, a Amerikanci pancake. Stoga ne čudi da i Rusi imaju svoju vrstu palačinke — blin — koju se još od daleke prošlosti često jelo.

Starim Slavenima blin je bio simbol okruglog, toplog, zlatnožutog Sunca, pa su ga stoga prinosili kao žrtvu u svojim poganskim obredima. Žene su se poslije poroda hranile blinima. Blini su se posluživali na svadbama i pogrebima, i tako su pratili čovjekov život od rođenja do smrti.

Rusi danas rade bline najčešće od pšeničnog brašna, no mogu se koristiti i druge vrste brašna. Tekuće tijesto za bline uglavnom se radi s mlijekom ili vodom ili s oboje. No smjesu se može napraviti i s vrhnjem, mlaćenicom, kefirom, kiselim vrhnjem ili nekim drugim mliječnim proizvodom. Peći bline pravo je umijeće budući da trebaju biti što tanji, a to nije lako postići.

Priprema nadjeva također iziskuje umješnost. Nadjev može biti domaći džem, naprimjer od malina, jagoda, kupina, crvenog ili crnog ribiza te brusnica. Nadjev mogu biti i inćuni, haringe, losos, sardine, papaline, gljive, mljeveno meso ili svježi sir, a poslužuje ih se odvojeno ili u kombinacijama. No klasičan ruski nadjev je crveni ili crni kavijar. I ne zaboravite — blini su najbolji dok su još posve vrući.