JE LI Biblija prevedena na vaš materinji jezik? Vrlo vjerojatno. Zapravo, Biblija je u cijelosti ili djelomično prevedena na više od 2 000 jezika. A to nije puka slučajnost. U prošlosti su mnogi muškarci i žene ulagali puno truda kako bi se Biblija prevela na njihov jezik, i to unatoč velikim preprekama. Mikael Agricola jedan je od tih ljudi.

Agricola je bio učenjak koji je Bibliju preveo na finski. Njegova djela odigrala su značajnu ulogu u stvaranju današnje finske kulture. Nije čudo da ga se naziva ocem finske književnosti.

Mikael Agricola rodio se oko 1510. u selu Torsbyu, na jugu Finske. Njegov je otac imao poljoprivredno dobro, a otuda i njihovo prezime Agricola, koje dolazi od latinske riječi za zemljoradnika. Mikael je odrastao u području u kojem se govorilo švedski i finski, pa je vjerojatno govorio oba jezika. Kasnije je proširio svoje znanje jezika jer je u gradu Vyborgu pohađao školu u kojoj se nastava odvijala na latinskom. Poslije se preselio u Turku, tadašnje upravno središte Finske, i tamo bio tajnik finskom katoličkom biskupu Marttiju Skytteu.

Za Agricolina života Skandinavija je bila pogođena raznim previranjima. Švedska je željela izaći iz Kalmarske unije, koju su tvorile skandinavske zemlje. Godine 1523. Gustav I postao je kralj Švedske. To se snažno odrazilo na Finsku, koja je u to vrijeme bila pokrajina pod švedskom vlasti.

Novi je kralj želio učvrstiti svoju vlast. Da bi to postigao, prigrlio je reformaciju, koja se širila sjeverom Europe. Promijenivši državnu religiju s katolicizma na luteranstvo, prekinuo je veze s Vatikanom, oslabio vlast katoličkih biskupa i domogao se crkvenog bogatstva. Još i danas stanovnici Švedske i Finske uglavnom su luterani.

 Protestantizam se snažno zalagao za bogoslužje na narodnim jezicima, a ne na latinskom, kao što je dotad bio slučaj. Tako je 1526. na švedski preveden “Novi zavjet”, odnosno grčki dio Biblije. Međutim, u Finskoj je protestantizam bio znatno slabiji. U to vrijeme nije bilo većeg interesa za prevođenje Biblije na finski. Zašto?

Na finskom u to vrijeme praktički nije bilo nikakve literature i to je bio jedan od glavnih razloga nezainteresiranosti za prevođenje Biblije. Do sredine 16. stoljeća na finskom su bile zapisane samo neke katoličke molitve. Zato se za prevođenje Biblije na finski trebalo osmisliti pisane oblike mnogih riječi te smisliti neke potpuno nove riječi i izraze. Sve to trebalo se učiniti bez pomoći bilo kakvih lingvističkih priručnika. Unatoč svemu tome, Agricola je počeo prevoditi Bibliju!

Martti Skytte, finski katolički biskup, poslao je Agricolu 1536. u Wittenberg, u Njemačkoj, da tamo nastavi studirati teologiju i jezike. Neki kažu da je u ovom gradu Luther 20 godina ranije čavlima zabio svojih poznatih 95 teza na crkvena vrata.

U Wittenbergu Agricola nije samo studirao teologiju i jezike. Započeo je svoje najznačajnije djelo — prijevod Biblije na finski. Godine 1537. pisao je kralju Švedske: “Dok god Bog podupire moj studij, nastojat ću, kako sam i započeo, nastaviti prevoditi Novi zavjet na jezik finskog naroda.” Po povratku u Finsku nastavio je prevođenje i radio je kao ravnatelj u školi.

Prevođenje Biblije za Agricolu je bio naporan posao kao i za one koji su ranije prevodili Bibliju. Čak je i Luther izjavio: “Kako li je težak i zamoran posao natjerati hebrejske pisce da progovore njemački!” Istina, Agricola je u svom radu mogao koristiti druge prijevode, ali finski jezik bio je najveći problem. Ustvari, prije toga na finskom jeziku gotovo da nije postojala nikakva literatura!

Dakle, može se reći da je Agricola gradio kuću bez projekta, a nije imao ni dovoljno materijala za nju. Pa kako je onda radio? Uzimao je riječi iz raznih finskih narječja i zapisivao ih onako kako su se izgovarale. On je vjerojatno smislio finske riječi za “vlast”, “licemjer”, “rukopis”, “vojska”, “uzor” i “pismoznalac”. Stvarao je složenice, izvedenice i posuđivao riječi iz drugih jezika, naročito iz švedskog. Neke od tih riječi su enkeli (anđeo), historia (povijest), lamppu (svjetiljka), marttyyri (mučenik) i palmu (palma).

Konačno je 1548. tiskana prva knjiga Agricolinog Novog zavjeta (Se Wsi Testamenti). Neki smatraju da je prijevod završen  pet godina ranije, ali da je tiskanje bilo odgođeno zbog nedostatka novca. Pretpostavlja se da je troškove tiskanja velikim dijelom pokrio sam Agricola.

Tri godine kasnije izdani su Psalmi (Dauidin Psaltari), koje je Agricola vjerojatno preveo uz pomoć suradnika. Osim toga, on je vodio i prevođenje Mojsijevih i nekih proročkih knjiga.

Ponizno priznajući svoja ograničenja, Agricola je iskreno napisao: “Nadam se da moje neiskustvo, pokoja greška, čudan i nezgrapan prijevod te novosti u jeziku neće nijednog kršćanina ni bogobojaznu osobu ni ikoga drugoga odvratiti od čitanja ove Svete Knjige.” Unatoč eventualnim manjkavostima Agricolinih prijevoda, njegova revnost da narodu da Bibliju na njihovom jeziku za svaku je pohvalu.

Početkom 1557. Agricola je služio kao luteranski biskup u Turkuu i bio u izaslanstvu koje je u Moskvi trebalo riješiti nesuglasice oko granica između Švedske i Rusije. Misija je bila uspješna. Međutim, povratak je bio vrlo težak, te se Agricola nenadano razbolio. Umro je na putu kući, kad je imao oko 47 godina.

Tijekom relativno kratkog života Agricola je izdao samo desetak publikacija na finskom jeziku, koje su ukupno imale oko 2 400 stranica. Pa ipak, mnogi ga smatraju ocem finske književnosti. Finci i njihov jezik od njegovog su vremena velikim koracima krenuli naprijed u svijet znanosti i umjetnosti.

Još je važnije da je Mikael Agricola ljudima koji govore finski pomogao da jasnije vide svjetlo Božje Riječi. Njegov je rad opisan u epitafu sročenom na latinskom jeziku povodom njegove smrti: “Za sobom nije ostavio običnu oporuku. Njegova oporuka njegovo je djelo — preveo je svete knjige na finski — koje mu donosi veliku hvalu.”