ŠEST je sati i trideset minuta. Svanulo je hladno zimsko jutro u Sowetu (Južnoafrička Republika). Evelyn mora ustati iz kreveta. * To je za nju pravo mučenje jer u kući nema centralno grijanje.

Koljena su joj ukočena od artritisa, pa teškom mukom spušta noge preko ruba kreveta. Zatim sjedi i čeka. Bol u nogama polako popušta. Evelyn se priprema i ustaje iz kreveta. Stenje od boli. Dok polako hoda prema kupaonici, s rukama na bokovima, izgleda kao ‘skakavac koji se vuče’ (Propovjednik 12:5, NS). *

‘Ovo je veliki uspjeh!’ kaže Evelyn sama sebi. Doživjela je svitanje novog dana i uspjela je stati na noge, premda je cijelo tijelo boli.

No muči je još jedan problem. “Bojim se da ću postati senilna”, kaže Evelyn. Ona ponekad zaboravi gdje je ostavila ključeve, no još uvijek je bistra uma. “Samo molim Boga da ne izgubim zdrav razum kao neki drugi stari ljudi”, kaže Evelyn.

U mlađim danima Evelyn nikad nije razmišljala o starosti. No godine su brzo prošle i sada je bol koju osjeća po cijelom tijelu podsjeća na to da ima 74 godine.

Neki ljudi koji žive u boljim uvjetima nego Evelyn, koji nisu tako teško bolesni i donekle su oslobođeni stresa i briga mogu reći da imaju lijepu starost. Poput patrijarha Abrahama, oni mogu doživjeti ‘duboku starost, stari i zadovoljni’ (1. Mojsijeva 25:8, NS). Drugi proživljavaju ‘zle dane i godine’ za koje mogu samo reći: “Nisu mi mile” (Propovjednik 12:1).

Kako vi gledate na starost? S kakvim se problemima suočavaju starije osobe? Je li slabljenje umnih sposobnosti neizbježno u poodmaklim godinama? Kako se u toj životnoj dobi može zadržati unutarnji mir?