IMAO sam dva razloga za posjet Centru za ortopedsku protetiku u Wellingtonu (Novi Zeland). Kao prvo, trebao sam popraviti nožnu protezu. Kao drugo, želio sam razgledati Centar i saznati nešto više o tome kako se izrađuju ortopedske proteze.

Zamolio sam svog protetičara da me povede u razgledavanje Centra, a on je to rado učinio. To zanimljivo iskustvo pomoglo mi je da uvidim koliko je znanja i truda potrebno za izradu ortopedskih proteza.

Proteza je pomagalo koje zamjenjuje izgubljen ili bitno oštećen dio ljudskog tijela. Protetika je područje medicine koje se bavi umjetnim nadomještanjem organa ljudskog tijela ili njihovih dijelova. Protetičar je stručnjak za protetiku.

Većina pacijenata koji dolaze u Centar treba protezu za nogu. Prvi korak u izradi takve proteze je navlačenje navlake na pacijentov zacijeljeni batrljak. Nakon toga napravi se gipsani odljev na temelju kojeg se izradi model batrljka. Zatim se po tom modelu napravi ležište nožne proteze. Tako započinje izrada proteze koja nadomješta izgubljenu nogu i uvelike olakšava kretanje. U novije vrijeme koristi se i napredna CAD/CAM tehnologija, ili tehnologija kompjuterskog dizajniranja i proizvodnje. Nakon kompjuterskog mjerenja batrljka strojno se izradi njegova identična kopija.

Nakon što sam vidio kako stručnjaci koriste tu najsuvremeniju tehnologiju, pokazali su mi i neke gotove dijelove proteza koji su uvezeni iz drugih zemalja. Posebno me zadivilo hidraulično koljeno s termoplastičnim ležištem koje pod utjecajem topline može mijenjati oblik i podešavati se tako da bude što ugodnije za pacijenta. Razni proizvođači diljem svijeta izdaju ilustrirane kataloge koji sadrže mnogo informacija o takvim proizvodima.

U posljednjoj fazi izrade proteze precizno se podešava ležište, koljeno, kožni dio i stopalo proteze kako bi hod bio što prirodniji. Na kraju se dodaje spužvasta plastična masa kojom se oblažu “kosti” proteze. Potom slijedi estetsko dotjerivanje kako bi proteza što više sličila pacijentovoj drugoj nozi.

 Nakon što pacijent stekne određenu sigurnost u hodu, ide na pregled kod ortopedskog kirurga koji redovito posjećuje Centar za protetiku. To je posljednja stručna kontrola čiji je cilj omogućiti pacijentu da što bolje koristi protezu.

Prilikom obilaska Centra pažnju mi je privukla jedna mala djevojčica. Ona nam je bez ustezanja pokazala svoj batrljak i protezu za nogu. Kasnije sam je vidio kako skakuće uokolo. Izgledala je tako bezbrižno.

Jako me zanimalo što će mi protetičar reći o ortopedskim protezama za djecu. On mi je pokazao jednu sićušnu umjetnu ruku i rekao da se takve proteze daju djeci koja imaju tek šest mjeseci. Zašto tako rano? Da bi kasnije dijete lakše naučilo koristiti umjetnu šaku ili ruku. U protivnom, rekao je protetičar, dijete nauči koristiti samo jednu ruku i kasnije mu može biti teško priviknuti se na to da koristi obje ruke.

Saznao sam da je sportašima koji su nedavno sudjelovali na Paraolimpijskim igrama u Sydneyu (Australija) jedan europski proizvođač poklonio mnogo dijelova za proteze. Za vrijeme igara natjecateljima je bila osigurana pomoć stručnjaka za protetiku, među kojima su bili i neki s Novog Zelanda.

Neki dijelovi proteza bili su napravljeni posebno za sportaše. U Centru su mi pokazali jednu takvu protezu. Bila je to proteza sa stopalom i gležnjem, izrađena od posebnog materijala koji oponaša prirodnu gipkost čovjekovog stopala.

Kakve ortopedske proteze možemo očekivati u budućnosti? Moj je domaćin rekao da je već proizvedena nožna proteza s elektroničkim upravljanjem i da trenutno na Novom Zelandu barem jedna osoba nosi takvu protezu. U nju su ugrađeni senzori koji reagiraju na pritisak. Zahvaljujući tome hod izgleda potpuno prirodno.

U nekim zemljama vrhunski ortopedski kirurzi istražuju tehniku osteointegracije. Nakon amputacije uda u batrljak se umetne posebna šipka na koju se može pričvrstiti umjetni ud. U tom slučaju nije potrebno raditi odljev batrljka ni ležište proteze.

Istraživači također pokušavaju usaditi u živčana vlakna receptore koji bi omogućili da se protezom upravlja snagom misli. U Sjedinjenim Državama i nekim drugim zemljama izvršen je i određeni broj transplantacija šake, no to je zahvat koji još uvijek izaziva mnoge polemike jer primalac organa mora do kraja života uzimati lijekove koji sprečavaju odbacivanje presađenog organa.

Kod izrade proteza za ruke odnedavno se koristi i tehnologija mioelektronike. Radi se o tome da elektrode primaju impulse iz mišića ruke, koji često ostaju neoštećeni nakon amputacije. Zatim se ti impulsi pojačavaju i pretvaraju u jače signale pomoću kojih se upravlja elektroničkim dijelovima proteze. Najnovije dostignuće u protetici gornjih  ekstremiteta je korištenje kompjutera za prilagođavanje proteze individualnim potrebama pacijenata.

Zadivljen vrhunskom tehnologijom koja se koristi u ortopedskoj protetici, upitao sam svog protetičara kako bi opisao razliku između proteza i čovjekovih prirodnih udova. Naravno, on je odmah rekao da se nijedna proteza ne može mjeriti s pravom rukom ili nogom. To me podsjetilo na riječi psalmista, koji je u molitvi svom Stvoritelju rekao: “Hvalim te, što sam divno sazdan” (Psalam 139:14).