MOLOH, Astarota, Baal, Dagon, Merodah, Zeus, Hermes i Artemida samo su neki od bogova i božica koji se poimence spominju u Bibliji (3. Mojsijeva 18:21; Suci 2:13; 16:23; Jeremija 50:2; Djela apostolska 14:12; 19:24). No samo se Jehova u Bibliji naziva Svemogućim Bogom. Mojsije je u jednoj pobjedničkoj pjesmi predvodio svoj narod pjevajući: “Tko je među bogovima kao ti, Jehova” (2. Mojsijeva 15:11, NS).

Očito je da Biblija uzdiže Jehovu iznad svih drugih bogova. No koju ulogu imaju ti niži bogovi? Jesu li oni, kao i bezbrojni drugi bogovi koje su ljudi štovali kroz povijest, stvarni bogovi koji su podređeni Svemogućem Bogu, Jehovi?

Biblija kaže da je Jehova jedini pravi Bog (Psalam 83:18; Ivan 17:3). On je sam preko proroka Izaije rekao: “Prije mene nije bilo boga niti će poslije mene biti. Ja sam, ja sam Jehova, i osim mene nema spasitelja” (Izaija 43:10, 11).

Drugi bogovi nisu samo manji od Jehove. Većina njih uopće ne postoji — oni su samo plod ljudske mašte. Biblija kaže da su to bogovi “koje su načinile ruke čovječje, (...) koji ne vide ni čuju, niti jedu ni mirišu” (5. Mojsijeva 4:28). Biblija jasno uči da je Jehova jedini pravi Bog.

Stoga nije neobično što Biblija strogo upozorava ljude da ne štuju nijednog drugog boga osim Jehove. Naprimjer, u prvoj od Deset zapovijedi koje je Bog preko Mojsija dao drevnom izraelskom narodu bilo im je rečeno da ne smiju obožavati nijednog drugog boga (2. Mojsijeva 20:3). Zašto?

Kao prvo, obožavati boga koji uopće ne postoji velika je uvreda za Stvoritelja. Za one koji obožavaju takve lažne bogove Biblija kaže da su “Božju istinu zamijenili za laž te iskazivali štovanje i vršili svetu službu stvorenju umjesto Stvoritelju” (Rimljanima 1:25). Ti se izmišljeni bogovi često predočavaju idolima načinjenim od metala, drva i drugih materijala koji se mogu naći u prirodi. Mnoga božanstva povezuju se s prirodom i raznim prirodnim pojavama, primjerice s morem, grmljavinom i vjetrom. Obožavanje takvih izmišljenih bogova nesumnjivo je izraz krajnjeg nepoštovanja prema Svemogućem Bogu.

Stvoritelju su mrski lažni bogovi i njihovi idoli. No Bog prvenstveno osuđuje ljude koji su stvorili te lažne bogove. Njegovi osjećaji snažno su izraženi u ovim riječima: “Idoli su neznabožački srebro i zlato, djelo ruku čovječjih; usta imaju, a ne govore; oči imaju, a ne vide; uši imaju, a ne čuju; niti ima dihanja u ustima njihovim. Kakvi su oni onakvi su i oni koji ih grade, i svi koji se uzdaju u njih” (Psalam 135:15-18).

 No postoji još jedan razlog zbog kojeg nas Biblija strogo upozorava da ne obožavamo bilo koga ni bilo što osim Jehove Boga. Kad bismo to činili, uzalud bismo trošili mnogo truda i vremena. Prorok Izaija dobro je rekao: “Tko pravi boga ili lik lijeva? Nema mu od njega nikakve koristi” (Izaija 44:10, NS). Biblija također kaže da su ‘svi bogovi naroda ništavni’ (Psalam 96:5, St). Lažni bogovi ne postoje, a obožavanje onog što ne postoji nema nikakve svrhe.

U Bibliji se i neke stvarne osobe nazivaju bogovima. No pomnije istraživanje tih slučajeva jasno pokazuje da to što se neku osobu naziva “bogom” ne znači da je ona bog kojeg treba obožavati. U izvornim jezicima na kojima je Biblija napisana izraz “bog” mogao je ukazivati i na neku moćnu osobu ili na neko biće koje je nalik Bogu ili je blisko povezano sa Svemogućim Bogom.

Naprimjer, u nekim se biblijskim recima o Isusu Kristu govori kao o bogu (Izaija 9:6, 7; Ivan 1:1, 18). Znači li to da Isusa treba obožavati? On je sam rekao: “Jehovu, svog Boga, obožavaj, i njemu jedinome vrši svetu službu” (Luka 4:8). Premda Isus ima veliku moć i božanske je naravi, Biblija ga očito ne opisuje kao nekog koga treba obožavati.

Za anđele se također kaže da su “Bogu slični” (Psalam 8:5, NS; Hebrejima 2:7). No Biblija ni u jednom retku ne potiče ljude da obožavaju anđele. Jednom je prilikom ostarjeli apostol Ivan bio toliko zadivljen prisutnošću anđela da je pao pred njega da mu se pokloni. No anđeo mu je rekao: “Pazi! Ne čini to! (...) Boga obožavaj” (Otkrivenje 19:10).

Apostol Pavao je rekao da je Đavo “bog ovog sustava stvari” (2. Korinćanima 4:4). Kao “vladar ovog svijeta” Đavo potiče ljude da obožavaju mnoge lažne bogove (Ivan 12:31). Stoga je obožavanje bogova koje su izmislili ljudi zapravo obožavanje Sotone. No Sotona nije bog koji zaslužuje da ga obožavamo. On je sam sebe postavio vladarem, iako na to nema pravo. S vremenom će Sotona i svi oblici obožavanja lažnih bogova biti uništeni. Kad se to dogodi, svi će ljudi — zapravo sva živa bića — u svu vječnost znati da je Jehova jedini pravi i živi Bog (Jeremija 10:10).