GODINE 1770. britanski istraživač kapetan James Cook plovio je istočnom obalom Australije, idući prema sjeveru. Oko 150 kilometara sjeverno od mjesta na kojem se danas nalazi grad Brisbane prošao je pored jednog velikog pješčanog otoka. Danas taj otok godišnje posjeti 300 000 turista, no u ono vrijeme Cook mu nije obratio posebnu pažnju. Ustvari, on i drugi pomorci mislili su da je to poluotok, a ne otok. Nekoliko godina kasnije istraživač Matthew Flinders iskrcao se na njemu. “Teško je zamisliti goru pustoš od one koja vlada na tom poluotoku”, napisao je on.

Da su Cook i Flinders otišli malo dalje od zlatnožutih plaža i dina koje se pružaju kilometrima duž obale, dobili bi potpuno drugačiju sliku o tom otoku. Otkrili bi netaknute kišne šume, kristalno bistra slatkovodna jezera, stijene pješčenjaka spektakularnih boja i stotine vrsta životinja. Otok Fraser, kako se on danas naziva, najveći je pješčani otok na svijetu. Zahvaljujući svojim jedinstvenim prirodnim ljepotama otok se od 1992. nalazi na UNESCO-vom Popisu svjetske baštine. *

Otok Fraser dug je 120 kilometara, širok 25 kilometara i ima površinu od 160 000 hektara. To je najviši pješčani otok na svijetu — njegova ogromna pješčana brda uzdižu se gotovo 240 metara iznad razine mora. Kako je nastala ta neobična kopnena masa?

Postoje dokazi koji upućuju na zaključak da nebrojene tone pijeska od kojih je nastao otok potječu s Velikog razvodnog gorja, planinskog lanca koji se proteže duž cijele istočne obale Australije. S vremenom su jake kiše uzrokovale eroziju planinskih stijena. Vodene bujice nosile su odronjeno kamenje do rijeka, a one su ga potom nosile u more. Morske struje pretvarale su kamenje u sitni pijesak, koji su potom nosile prema sjeveru, valjajući ga po morskom dnu. Zaustavljen rtovima i stijenama koje su se izdizale s dna oceana, pijesak se počeo nakupljati na jednom mjestu i tako je nastao otok Fraser.

Morski valovi još uvijek izbacuju pijesak duž obala tog tihooceanskog otoka. Zatim vjetar nosi pijesak prema unutrašnjosti i tako nastaju dine. One se pomiču brzinom od jednog metra na godinu, zatrpavajući sve što im se nađe na putu.

Na otoku ima čak 40 slatkovodnih jezera koja su nastala u udubljenjima pješčanih dina. Neka velika jezera nalaze se na vrhu visokih dina. Što sprečava vodu da otječe kroz pijesak? Nepropusni tresetni sloj koji je nastao razlaganjem organskih tvari, primjerice lišća, kore i grana drveća.

Na otoku ima i drugih jezera, koja su nastala tako što su se udubljenja u pijesku spustila ispod razine podzemnih voda. Slatka podzemna voda prodrla je u ta udubljenja i tako su nastala kristalna jezera čija je voda pročišćena kroz prirodni pješčani filter.

Na području tih jezera godišnje padne 1 500 milimetara kiše. Od vode koja ne dospije u jezera ili koju ne upije pjeskovito tlo  nastaju rijeke što teku u more. Procjenjuje se da se iz takve jedne rijeke u Tihi ocean svakog sata slijeva preko pet milijuna litara vode.

Zbog obilja vode otok Fraser obiluje zelenilom. Kišne šume inače ne nastaju na pješčanom tlu koje je siromašno hranjivim tvarima. No ovaj je otok jedno od rijetkih područja na Zemlji na kojima kišna šuma dobro uspijeva na pjeskovitom tlu. Ta je šuma u prošlosti bila tako gusta da su drvosječe više od 100 godina u njoj sjekli drva. Poznavateljima šume naročito su se sviđala stabla eukaliptusa i kaurija. Godine 1929. jedan od njih je rekao: “Kad dođete u tu šumu, vidjet ćete ogromna stabla koja su visoka i do 50 metara (...). Promjer debla tih šumskih divova iznosi dva do tri metra.” Neka od tih stabala korištena su za gradnju Sueskog kanala. No danas više nitko ne siječe stabla na otoku.

Otok je dobio naziv po jednom tragičnom događaju. Godine 1836. kapetan James Fraser i njegova žena Eliza preživjeli su brodolom jedrenjaka Stirling Castle i uspjeli se domoći obale otoka. Kapetana Frasera vjerojatno su ubili domoroci, a njegova je žena Eliza kasnije bila spašena. U spomen na taj tragičan događaj otok koji se dotad zvao Great Sandy Island (Veliki pješčani otok) nazvan je Fraser.

No stradali su i mnogi domoroci. Nekad je na otoku Fraseru živjelo oko 2 000 Aboridžina. Opisivalo ih se kao stasite i snažne ljude. Oni su svoj otok zvali K’gari, što znači “raj”. Njihova legenda o nastanku otoka kaže da je to najljepše mjesto koje je ikad stvoreno. Nažalost, bolesti koje su prenesene iz Europe desetkovale su domorodačko stanovništvo. Povrh toga, do početka 20. stoljeća većina preostalih Aboridžina preseljena je u naselja na kopnu.

Danas je otok pravi raj za ptice i razne druge životinje. Među najpoznatijima je dingo — australski divlji pas. Budući da je izoliran od domaćih pasa koji žive na kopnu, dingo s otoka Frasera smatra se najčišćom vrstom dinga u istočnoj Australiji. Premda dingo može izgledati poput pitomih pasa, on nije pitom. Zato je bolje biti na oprezu i držati se podalje od njega.

Na otoku je pronađeno više od 300 vrsta ptica. Lunje i morski štekavci lete iznad obale, dok šumski vodomari, čije se perje prelijeva u raznim nijansama plave boje, živahno lete nad jezerima. Otok posjećuju i ptice selice, primjerice mongolski kulici, koji se pare u Sibiru, a potom pred zimu lete na jug. Prije nego što stignu do svog konačnog odredišta, kulici se kratko odmaraju na otoku Fraseru. Osim njih, otok redovito posjećuje i oko 30 000 sivoglavih letipasa. To su zapravo šišmiši koji su veliki kao gavran, a hrane se nektarom eukaliptusovih cvjetova.

More oko otoka vrvi ribama i drugim morskim životinjama. Među njima su grbavi kitovi, koji prolaze pored otoka na putu od ledene Antarktike do australskog Velikog koraljnog grebena, gdje se pare i donose na svijet mlade. Na povratku kitovi priređuju pravi spektakl — izranjaju iz mora, pokazujući svoja ogromna tijela, a potom se svom silinom bacaju natrag u more, pri čemu voda prska na sve strane i može se vidjeti na udaljenosti od nekoliko kilometara. Uistinu veličanstven pozdrav tom izvanrednom otoku!