“U ROKU od osam minuta nastojimo stići do teško bolesnih i ozlijeđenih pacijenata na području čitavog Londona, koji zauzima površinu od 1 600 kvadratnih kilometara”, rekao je Rob Ashford, ravnatelj dispečerskog centra Londonske službe hitne pomoći. “To uspijevamo u preko 75 posto slučajeva, unatoč tome što svake godine imamo sve više hitnih intervencija.”

Dobio sam poziv da posjetim dispečerski centar Londonske službe hitne pomoći na željezničkom kolodvoru Waterloo, na južnoj obali Temze. To je najveći takav centar u Europi. Osoblje centra svakodnevno primi oko 3 000 hitnih telefonskih poziva iz raznih dijelova Londona, grada u kojem živi oko sedam milijuna stanovnika koji zajedno govore preko 300 jezika. Kako je organizirano 300 djelatnika tog dispečerskog centra i što im pomaže da dobro obavljaju svoj posao?

Imao sam priliku gledati kako telefonistica na centrali odgovara na telefonske pozive — u Velikoj Britaniji hitna pomoć ima broj 999. Telefonistica brzo saznaje gdje se dogodila nesreća i gdje se nalazi najbliže ulično križanje. Na njenom kompjuterskom ekranu odmah se pojavi prometna karta grada. Da bi utvrdila hitnost poziva, ona postavlja niz pitanja, kao naprimjer: Koliko ljudi treba pomoć? Koje su dobi i spola? Jesu li pri svijesti? Dišu li? Osjećaju li bolove u prsima? Krvare li?

Nakon što telefonistica unese sve te podatke u kompjuter, on automatski procijeni  hitnost situacije. Ako se na ekranu pojavi oznaka crvene boje, to znači da je unesrećeni u životnoj opasnosti. Žuta boja znači da je njegovo stanje teško, ali nije opasno po život, a zelena znači da stanje nije ni teško ni opasno po život. Telefonistica prosljeđuje dobivene podatke jednom drugom kolegi koji šalje na teren ekipu hitne pomoći.

Centar raspolaže s 395 vozila hitne pomoći i 60 manjih vozila za brze intervencije. Kad centar primi poziv za pomoć, na mjesto nesreće pošalje se najbliže prikladno vozilo. Na raspolaganju su i dežurni medicinski tehničari koji izlaze na teren na motociklima kako bi se lakše probili kroz prometnu gužvu. Njima može priskočiti u pomoć netko od 12 liječnika koji dežuraju 24 sata na dan.

Dok sam bio u centru, policija je javila da je na jednoj vrlo prometnoj cesti došlo do teške nesreće. Vozilo hitne pomoći već je stiglo na mjesto nesreće, no policija je ipak nazvala dispečerski centar. Zašto? Zato da bi obavijestila osoblje da će unesrećene možda trebati prevesti helikopterom. Ta letjelica crvene boje izlazi na teren oko 1 000 puta godišnje. Helikopterom na mjesto nesreće stižu medicinski tehničar i liječnik. Teško ozlijeđene osobe obično se odveze u Royal London Hospital, gdje im se brzo pruža daljnja liječnička pomoć.

Godine 2004. na londonskom aerodromu Heathrow uvedena je pokusna biciklistička jedinica hitne pomoći. Ista takva jedinica već djeluje u središtu grada, na području West Enda. Tim medicinskih tehničara specijaliziranih za pružanje hitne pomoći odgovara na pozive za pomoć i tako olakšava posao ekipama koje izlaze na teren u ambulantnim vozilima. Svaki bicikl ima plavo svjetlo i sirenu te torbu s medicinskom opremom teškom 35 kilograma u koju, između ostalog, spadaju uređaj za defibrilaciju srca, kisik i analgetici.

Nova se jedinica već nakon nekoliko dana pokazala veoma korisnom. Na 4. terminalu aerodroma Heathrow jednoj je 35-godišnjoj ženi naglo pozlilo i prestala je disati. Dva pripadnika te nove jedinice odgovorila su na poziv za pomoć i stigla do žene za svega nekoliko sekundi. Odmah su joj dali kisik i započeli s reanimacijom. Potom je vozilom hitne pomoći brzo prevezena u najbližu bolnicu. Nakon što se oporavila, žena se osobno zahvalila tim ljudima koji su joj spasili život.

Kad osobe koje nazovu hitnu pomoć ne govore engleski, spoji ih se s prevoditeljem. Naravno, ponekad je teško prepoznati kojim jezikom osoba govori, pogotovo ako je jako uplašena i uzbuđena, pa priča vrlo brzo!

Kako bi se građanstvo što bolje upoznalo s metodama pružanja prve pomoći, izdan je kratak obrazovni film s engleskim titlovima koji se može dobiti na DVD-u. Njegova je svrha potaknuti stanovnike Londona južnoazijskog porijekla da “nauče kako se vrši reanimacija srca i daje umjetno disanje”, piše LAS News, publikacija Londonske službe hitne pomoći. Film ujedno prikazuje što se događa kad netko nazove službu hitne pomoći.

Stanovnici kozmopolitskog glavnog grada Engleske zahvalni su za tu službu koja brzo stiže do onih kojima hitno treba medicinska pomoć, bilo da se radi o jednoj ili više unesrećenih osoba, bilo da se nesreća dogodi negdje pod zemljom ili u nekom visokom neboderu. Govoreći o svojim kolegama i kolegicama iz Londonske službe hitne pomoći, jedan liječnik koji radi kao volonter rekao je: “Oni spadaju u najbolje medicinske radnike s kojima sam dosad imao prilike surađivati.” To je uistinu lijepa pohvala osoblju najveće besplatne službe hitne pomoći na svijetu.